Heroj dana - Rodri: Diplomirani ekonomist kojeg zovu 'Španjolska banka' junak La Roje

Rodrigo Hernández Cascante, poznatiji nam kao Rodri, napravio je te 2024. godine nevjerojatni pothvat, osvojivši trofej ispred čak trojice igrača Reala – osvajača Lige prvaka (Vinicus, Bellingham, Carvajal), nagradu je ipak zavrijedio predvodivši Manchester City do titule u Premiershipu i slavio na Euru 2024 u Njemačkoj, gdje je bio lider La Roje u pohodu na novu krunu, prvu nakon one epske trilogije prethodne generacije, od 2008. do 2012. godine. Uz to, bio je on i heroj finala Lige prvaka, ali sezonu ranije, kad je svojim golom donio jedini naslov Građanima u trijumfu od 1:0 nad Interom u Istanbulu. I tad je, kao sinoć, pobijedio Lukakua. Ovog puta za polufinale Mondiala: bio je ključna figura na šahovskoj ploči izbornika De la Fuentea u trijumfu od 2:1 nad Belgijom.

Zovu ga "Mr. Normalni" zbog karaktera, a radi načina igre i sigurnosti koje ulijeva suigračima u reprezentaciji ima i zaista specifičan nadimak – "Banco de Espana"! Jer, kad je lopta u njegovom posjedu, na sigurnom je kao da je čuvana u trezoru. Jedina nenormalna stvar oko Rodrija je – opsesivna fokusiranost na nogomet, ništa ga drugo nikada nije zanimalo. A kad su mu roditelji u tinejdžerskoj dobi postavili uvjet da se može baviti nogometom jedino ako bude uspješan student, on je diplomirao Poslovnu administraciju i menadžment.

Odrastavši u madridskom predgrađu, bio je član Raya (ali ne Vallecana, nego nižerazrednog Majadahonde), potom Atletica (gdje su ga jednom čak i izbacili procijenivši da je fizički inferioran vršnjacima), a afirmirao se u dresu "Žute podmornice" iz Villarreala. No, nije se tamo dugo zadržao, nakon samo jedne sezone (2018.) prešao je u City za tad ogromni iznos od 70 milijuna eura. Osvojio je četiri naslova prvaka Premier lige, dva Liga kupa, jedan FA Kup, dva Community Shielda, dva UEFA Superkupa, spomentu Ligu prvaka i Svjetsko klupsko prvenstvo; a sa Španjolskom Ligu nacija i spomenuti Euro, koji mu je donio tu Zlatnu loptu, samo dva mjeseca prije nego će biti prisiljen na operaciju meniskusa i dugu pauzu. Bio je to, jasno i razlog radi kojeg je svoj trofej u Parizu preuzeo uz pomoć štaka.

Rodri je imao i sreće u svojoj karijeri, jer je u pravom trenutku imao – prave učitelje. U Atleticu je ovaj graciozni veznjak naučio igrati kao mangup i fajter, naravno pod utjecajem Chola Simeonea, dok je kasnije na Etihadu prošao "finu doradu" u čudesnim taktičkim shemama genijalnog Pepa.

U današnjem vremenu zvuči skoro nevjerojatno podatak da je totalno "anti-social" tip, bez ijednog stvarnog profila na društvenim mrežama, uz to, bez ikakve afere ili skandala bilo koje vrste: od sveučilišnih dana je u vezi sa svojom današnjom suprugom Laurom. "Nisam to odlučio postavši poznati nogometaš, nego davno ranije. Želim živjeti 24 sata svoj život, ne zanima me pratiti tuđe, niti dijeliti svoje privatne stvari sa tisućama drugih ljudi". Isto to važi i za nogomet, "nikad nisam sanjao da ću biti slavan i poznat igrač, ni imati milijune, voziti Ferrari. Igram nogomet samo zato jer to – volim." Čak ni tetovaža nema, vjerovali ili ne, toliko je Rodri običan, da ne kažemo "dosadan" lik. Osim na terenu, gdje imponira svojom igrom, mirnoćom i racionalnošću.

A o skromnosti valjda najbolje svjedoči podatak da je kao igrač Villarreala živio u – studentskom domu, s obzirom da je istovremeno i bio na Sveučilištu. Cimeri nisu mogli vjerovati da as La Lige zajedno s njima jede u menzi, dijeli s njima sobu, nosi odjeću na pranje i peglanje… A kad je već stekao novac igrajući u La Ligi, kupio je – polovnu Opel Corsu za 3000 eura, uz objašnjenje "ne mogu shvatiti ljude koji potroše cijelo bogatstvo da bi se u limenoj kutiji prebacili od točke A do točke B". Zbog takve štedljivosti, zlobnici kažu i škrtosti, u anketi igrača Cityja ponio je i jednu ne baš laskavu titulu – najgore odjevenog igrača u momčadi. Među brojnim vrlinama, Rodri ima i jednu posebnu, ne baš čestu u krugovima vrhunskih nogometaša – redovni je dobrovoljni davatelj krvi.

Koliki je pak ovisnik o nogometu (danas je često upotrebljiv epitet geek) govori i podatak kako Rodri skoro nikada nakon utakmice ne odlazi doma, već ostaje na stadionu i gleda snimku susreta, tražeći svoje greške i mogućnosti popravaka. Jedini "ventil" kad se želi bar par sati isključiti iz svijeta nogometa su mu – filmovi Harrya Pottera, njegovog jedinog idola izvan svijeta sporta.

Zaista je zanimljiva ova Španjolska, prepuna vanserijskih talenata na čelu sa Yamalom, a zapravo su istinski junaci oni iz sjene, poput Rodrija ili nevjerojatnog jokera s klupe Merina, kojem je dvaput bilo dovoljno po pet minuta za presude protiv Portugala i Belgije. Hoće li se ta priča nastaviti u utorak kad se na drugoj strani nađu Francuzi, tek ćemo vidjeti…