Heroj Mondiala - Ferran Torres: 'Morski pas' iz Valencije, od pada u ponor depresije do uspona na krov svijeta

Napadač Barcelone odavno je pobijedio – samog sebe i svoje strahove, a sinoć i spriječio vjerojatno najveću nepravdu u povijesti Svjetskih prvenstava, postigavši baš jedan od tih "golova koji će sami doći", ili kako on reče "bio je zapisan sudbinom", s jednakim epskim značajem poput onoga Andresa Inieste u Južnoj Africi. Nogomet je, kažu, od svih sportova najsličniji životu: u svim drugima, pobjeđuju bolji, jedino u tom surovom i ponekad ciničnom nogometu to (pre)često ne biva. Srećom, postoji golgeter Blaugrane, rodom iz Foiosa pokraj Valencije, gdje je i ponikao kao biser akademije "Šišmiša". "Kao desetogodišnji dječak slavio sam naslov u Južnoj Africi, sanjao da jednog dana postanem as kao David Villa". Igrom sudbine, slavni "El Guaje" gledao je na stadionu MetLife svog nasljednika kako postiže najvažniji pogodak karijere.

Kad je krajem 2021. godine odlučio prekinuti svoju agoniju u Manchester Cityu, nadao se kako će selidba na Camp Nou biti znak novog početka, poput reseta. Međutim, stigao je u Barcelonu u jednom od najtežih trenutaka ponosa Katalonije, od njega se očekivalo da svojim pogotcima poput čarobnjaka riješi sve njihove probleme, ali njegova kriza je upravo tad dosegla vrhunac. Koliko god ga je trener Xavi želio dovesti, toliko ga je marginalizirao, poklanjao mizernu minutažu, pa je u prvoj polusezoni upisao tek četiri pogotka, a Blaugrana završili praznih ruku, bez trofeja.

Iz današnje perspektive, puno prije nego će se svojim golom upisati u nogometnu vječnost, mračni dani Ferrana Torresa djeluju kao davna prošlost. Nadimak mu je "El Tiburon" (Morski pas) zbog svoje hladnokvrnosti i nemilosrdnih "egzekucija" u kaznenom prostoru. Da, baš kao što je to napravio sinoć u 106. minuti, kad je izgledalo da će se finale pretvoriti u neku novu noćnu moru i da su vrata Dibua Martineza začarana, baš kao onaj Ferranov ponor kojem nije vidio kraj.

Kad se sad osvrne iza sebe, 26-godišnjak ima impresivnu trofejnu riznicu. Počeo je s Kupom u Valenciji, sa Cityjem je osvojio Premiership, u dresu Barcelone već tri titule i još jedan Kup Španjolske. Još impresivniji je njegov niz uspjeha u dresu La Roje, koji je počeo osvajanjem Eura U-17 i U-19, da bi se okrunio europskim naslovom 2024. i sad svjetskim zlatom 2026.

Osim nogometne slave, Ferran Torres je dosegao i onu kao zvijezda – gossip rubrika, zbog svoje (sad već bivše) duge veze sa Sirom Martinez, šampionkom u konjičkom sportu i - što je još zanimljivije – kćerkom Luisa Enriquea, svog nekadašnjeg izbornika. "Ako ga ne postavim u momčad, nastradao sam kad se vratim doma", šalio se aktualni trener PSG-a.

Ljubitelj pasa, ekološki aktivist, obožavatelj serijala o Harryju Potteru, Ferran je postao idol navijača Barcelone, upravo u protekloj sezoni ostvario je svoj najbolji učinak i sa 16 golova sudjelovao u pohodu na novu titulu. O njegovom karakteru možda ipak najbolje govore – tetovaže. Poput krila Feniksa, uz natpis "Pokušaj, promaši, ustani iznova", pa rimskog gladijatora s ugraviranim grbom regije Valencia, sidro s porukom "Odbijam potonuti". I još lik Petera Pana, posvećen sestri Arantxi, te pas Rex, njegov prvi kućni ljubimac iz djetinjstva.

A o simboličnom značaju ovog zlatnog gola mogao bi se napisati i roman. "Nisam ga postigao je, nego svih 47 milijuna Španjolaca" rekao je tijekom fešte u New Jerseyu, dokazavši još jednom koliko se promijenio od onih dana kad ga je ta fiks-ideja opsjedala i prijetila da završi karijeru prije nego će uopće je došla do zenita. "Trpio sam kritike i tijekom ovog Mondiala, ali više me ne mogu pogoditi kao nekada, znao sam da oni koji zasluže na kraju budu nagrađeni".

Ovih dana će se pisati stotine, tisuće tekstova o Ferranu Torresu i biti spomenuto more podataka o njemu, neće izostati niti jedan detalj. Ipak, jedan bismo posebno podcrtali: rođen 29. veljače, heroj dana i cijelog Mondiala dosad je mogao slaviti rođendan jednom u četiri godine. Ovaj bizarni problem može smatrati riješenim, jer ima i drugi, barem jednako važan - 19. srpnja i to svake sljedeće godine…