Heroj Perišićevog PSV-a i Maroka zabio Brazilu u stilu idola Ronaldinha

Još kao sedmogodišnjak preselio je iz mjesta u zaleđu katalonske metropole u Belgiju, te je za, razliku od Yamala, koji je odmah prepoznat po svom beskrajnom talentu, bio doslovno otpisan u akademiji Anderlechta i to zbog prekomjerne težine. No, nije se predao nakon tog šoka, štoviše, potpuno je promijenio svoje prehrambene navike, odrekao se omiljenog fast fooda, kebaba i sličnih delicija, te angažirao privatnog kuhara i nutricionistu, sve podredio rigoroznoj dijeti. Svoju sreću potražio je potom u Mechelenu i Genku, ali presudni trenutak njegove karijere na putu do afirmacije dogodio se 2020. godine, kad je prešao u susjednu Nizozemsku, u PSV Eindhoven.

Svoju eksploziju suigrač Ivana Perišića dosegnuo je u protekle dvije sezone kad je vodio momčad "tvornice Philipsa" do dvije titule prvaka, upisavši pritom ukupno 26 pogodaka i 19 asistencija, a nedavno je izabran i za najboljeg igrača Eredivisie u izdanju 2025./2026.!

Pogodak kojim je briljantno svladao Alissona Beckera i režirao ipak prilično iznenađujući remi Maroka sa Brazilom (1:1) samo je šlag na torti za Ismaela, koji je uz to, u nacionalnom dresu već postigao veliki trijumf osvajanjem (doduše, na prilično kontroverzan način) Kupa Afrike. Još od ranije na meti je minhenskog Bayerna, kao iziičita želja trenera Vincenta Kompanyja: ako mu je donedavno cijena bila postavljena na 55 milijuna eura, ne treba sumnjati da će nakon ovog Mondiala biti znatno veća i svakako bliža stotki…

Osim što je pravi poliglot i govori pet jezika, Saibari je poseban i po tome što ima – tri putovnice. Španjolsku, gdje je rođen, belgijsku, gdje je odrastao, te naravno marokansku. Istina, Španjolci ga nikada nisu zvali u reprezentaciju, ali Belgija jest i to preko tadašnjeg izbornika Roberta Martineza koji ga je htio uvrstiti u svoj izbor takozvane Zlatne generacije. Međutim, Ismael nikada nije imao dvojbi oko svog izbora, štoviše, eksplicitno je objasnio kako mu je dječački san bio zaigrati za Lavove Atlasa (kako je nadimak marokanske reprezentacije), u znak zahvalnosti svojim roditeljima koji su se silno žrtvovali i pratili ga u njegovom nogometnom usponu. Jedan detalj vrlo slikovito objašnjava Ismaelov karakter: nakon utakmica skoro nikada ne daje izjave, ne objavljuje ništa na društvenim mrežama, nego već iz svlačionice obavi video-poziv i razgovor sa svojom majkom.

Svoju svjetsku slavu stekao je noćas zatresavši mrežu Brazila, a igrom sudbine, upravo je jedan bivši as Selecaoa, nitko drugi nego – Ronaldinho, bio njegov prvi idol, inspirirala ga je njegova genijalna lakoća i umijeće, kao i užitak igranja nogometa kojeg je prezentirao svakim potezom. Osim "Dinha", obožavao je i Zinedinea Zidanea, te je u jednom intervjuu otkrio kako je kao tinejdžer provodio sate gledajući na YouTubeu snimke sa majstorijama francuskog velikana, kojeg, naravno, nije mogao gledati uživo jer je završio karijeru kad je njemu bilo samo pet godina.

Kažu da Ismael nije sjajan samo na nogometnom terenu nego čak i bolji u – planetarno poznatoj igri Call of Duty, a također je i pasionirani pratitelj Formule 1, navijač četverostrukog šampiona, Maxa Verstappena, koji mu predstavlja savršeni model pobjedničkog karaktera.

Osim već spomenutih navika u ishrani, jedna od tajni uspjeha robusnog napadača PSV-a i Maroka jest strogi režim desetosatnog spavanja, kao jednog od načina regeneracije (po čemu je poznat i Cristiano Ronaldo), a od vrlo specifičnih navika svakako treba istaći i ritual: prije svake utakmice sam čisti svoje kopačke i to četkicom za zube i toplom vodom sa sapunom. Ima za to i jasno objašnjenje: tim činom uvijek sam sebe podsjeća na svoj početak karijere u vremenu neimaštine, siromaštva, kad je počinjao svoju karijeru igrajući u betonskim kavezima belgijske provincije. Štoviše, pasionirani je kolekcionar svojih kopački i u domu u Eindhovenu ima posebnu prostoriju u kojoj čuva oko 200 primjeraka.