Krug baskijskog šahista i vladara Europske lige zatvara se Superkupom u Salzburgu

Počeo je s hat-trickom na klupi Seville od 2014. do 2016, nastavio u Villarrealu (2021.), da bi, rječnikom tombole, „cinkvinu“ zaokružio prošlog svibnja, kad je na radost vatrenog navijača i budućeg kralja, Williama, slavio s Aston Villom koja je u Istanbulu isprašila Matanovićev Freiburg (3:0). I time ne samo dosegao osobni rekordni domet, već i prekinuo 44-godišnji trofejni post nekadašnjeg prvaka Europe iz Birminghama.

Kako su nas u novinarskim školama učili od prvog dana, nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego obrnuto. Tako je i s Emeryjem, u cijelom ovom nabrajanju uspjeha najzanimljiviji podatak je kako je jednom čak i izgubio finale Europske lige i to na klupi Arsenala, kad je sa 1:4 potopljen od gradskih rivala iz Chelseaja. No, šalu na stranu, baskijski mag je zaista jedna posebna priča. Počevši od same činjenice što je njegova nogometna filozofija pragmatika, konkretnost, okomiti nogomet, pravi kontrapunkt španjolske škole i svim tiki-taka verzijama dominacije i beskrajnog posjeda, u kojem se protivnika prvo hipnotizira pa onda zada matni udarac.

Emery je u doslovnom smislu nogometni fanatik i to manijakalne razine, koji živi za svoj posao 24 sata i to nije metafora: naime, zna se buditi usred noći i analizirati taktičke postavke klubova koji uopće nisu njegov sljedeći protivnik, nezasitno proučava sve novosti oko strategija gledajući utakmica na svom tabletu. A u jedinim trenucima kad odmara od nogometa, posvećuje se svojoj drugoj ljubavi – pasionirani je ljubitelj šaha. Ako vam se dogodi da nekim slučajem otvoriti neki app sa stvarnim šahovskim rivalima, online u real timeu i naletite na protivnika koji se zove Unai Emery, najvjerojatnije ćete igrati upravo protiv njega… Zbog mentalnih vježbi Unai najviše voli takozvane "cugere", brzopotezne partije od tri minute u kojima mora trenutačno smisliti najbolji potez. I kako sam priznaje, ta šahovska iskustva su mu nebrojeno puta pomogla dok vodi momčad i ekspresno smišlja promjenu taktike i zamjene igrača… Čvrsto uvjeren u svoj trenerski credo i ideje, nimalo nije bio uzdrman katastrofalnim startom u prvih pet kola Premiershipa prošle sezone, koju je završio osvajanjem Europske lige. Imajući pritom iza sebe momčad koja mu je odavno naučila vjerovati, još otkad je 2022. godine prvi put ušao na Villa Park usred sezone, a momčad se nalazila na dva boda iznad zone ispadanja, da bi potom dobila 15 od sljedećih 25 susreta.

Tko zna što bi bilo s veznim igračem iz Hondarribije, nedaleko od San Sebastiana, skoro na granici s Francuskom, da kao igrač Deportiva Lorce nije sa samo 23 ljeta doživio tešku ozljedu koljena koja mu je prekinula karijeru. Potekao je iz obitelji – vratara, "i pape i dida", Antonio i Juan bili su solidni, naravno ne i naročito slavni čuvari mreža. Pa kad već više nije mogao igrati, posvetio se trenerskom pozivu, s tim što je upravo u prvom poslu vodio svoju Lorcu izborivši plasman u Segundu.

Bio je to samo početak jedna fantastične karijere i kolekcije velikih uspjeha, a fama o strategu koji je opsjednut nogometom je postala nešto kao njegov zaštitni znak. Insideri tvrde kako prosječno 12 sati gleda videa utakmica, te ima stotine personaliziranih USB stickova za igrače protivničkih klubova. Oko toga su se razvile brojne anegdote, jedna od boljih je kad je, sumnjajući u iskrenost svog nogometaša, dao mu prazan USB, da bi mu ovaj kasnije odgovorio kako je sve pogledao, dobro proučio rivala i pripremio se kako ga čuvati…

Uz more uspjeha, imao je Emery i teških epizoda, poput one u Arsenalu, gdje je smijenjen na početku svoje druge sezone, a iz tog razdoblja, bez ikakvih uspjeha, ostao je poznat samo globalno poznati meme, kad na lošem engleskom kaže "Good Ebening". No, sve je to sitnica u usporedbi s onima što ga upravo čeka.

Jer, u srijedu u 21 sat, Emery ima zaista poseban susret s vlastitom sudbinom, Superkup UEFA protiv PSG-a u Salzburgu i to ne samo radi činjenice da mu je taj trofej začaran, izgubio ga je u sva tri dosadašnja nastupa. Jer, s druge strane će mu biti francuski šampion uz kojeg ga vežu dvije urnebesno dramatične sezone njegove karijere (2016. – 2018.). Samo naizgled bilo je to fantastično razdoblje, u kojem je osvojio sedam od maksimalnih osam domaćih trofeja (jednu titulu prvaka, te po dva Kupa, Liga kupa i domaća Superkupa). No, u obje je promašio onaj najveći san PSG-a o osvajanju Lige prvaka. Upravo on vodio ih je u možda najluđem meču svih vremena, kad je u osmini finala dobio Barcelonu sa 4:0 na Parku prinčeva i u uzvratu na Camp Nou imao zaostatak od samo 1:3 do 88. minute (a tad je važio još pogodak u gostima). Da bi potom Neymar (88. i 90.+1) te Sergi Roberto (90.+5) režirali povijesnu "Remuntadu" za 6:1 i nevjerojatnu eliminaciju.

U ljetu nakon toga, PSG je doveo upravo Neymara za 222 milijuna eura, stvorio Dream team kako bi konačno ostvario san katarskih gazdi na čelu s Nasserom Al-Khelaifijem. Međutim, toliku količinu zvjezdanih ega u svlačionici Emery nije uspio iskontrolirati, posebno je ostao zapamćen čuveni i simbolični detalj, "Penalty Gate": svađe Neymara i Cavanija tko će izvesti kazneni udarac. Štoviše, kasnije će jedan od tadašnjih asova, brazilski stoper Thiago Silva kazati "uzalud smo izgubili dvije sezone s Emeryjem, taj čovjek jednostavno ne zna voditi momčad u kojoj on sam nije najveća zvijezda". Naredne sezone uslijedio je i novi debakl, opet u osmini finala, ovog puta krvnik je bio drugi španjolski div, Real, koji ih je sredio sa ukupno 5:2 (3:1 i 2:1). Tako je Emery odlučio dignuti sidro iz te ludnice u kabini, godinu prije isteka ugovora, makar ni njegov nasljednik (Tuchel) nije uspio dovesti PSG na krov kontinenta.

Ali, to je zato uspjelo Emeryjevom sunarodnjaku Luisu Enriqueu, evo već dvaput zaredom. U Salzburgu će, eto, Unai imati svoj rendez vous s bivšim klubom i, ne sumnjamo, najveći motiv da im vrati neke stare nepodmirene dugove…