Sportnetissimo

Kylian Mbappe - biser iz pariškog 'banlieuea', gnijezda nogometnih asova

Te, 1984. godine, prvi tramvaj preko Trešnjevke rastao je u očima Branimira Štulića, suze od smijeha izazivao nam je groteskni lik Ilije Čvorovića u Balkanskom špijunu, Jure Franko je osvojio olimpijsko srebro u Sarajevu, na ljetnim Igrama u LA-u dominirao je Carl Lewis, a nogometna reprezentacija Francuske osvojila svoj prvi veliki trofej! U finalu Eura na Parku prinčeva, domaćini su pobijedili Španjolsku (2:0), nastupivši u sastavu: Bats – Battiston, Bossis, Le Roux, Domerque – Fernandez, Giresse, Tigana, Platini – Lacombe, Bellone (još su zaigrali Amoros i Genghini).

Sinoć, 42 ljeta kasnije, u East Rutherfordu mogli smo vidjeti jednu potpuno drugačiju selekciju Galskih pijetlova (ili Trikolora), naravno, ne samo po sastavu, nego i multikulturalnom aspektu koji je izgrađen u međuvremenu, u jednom impresivnom procesu kulturološke evolucije. A njihov zaštitni znak i lik je, ima tome već skoro deset godina, postao Kylian Mbappe, koji je upravo na MetLifeu u New Jerseyu s dva pogotka Senegalu postao najbolji strijelac u povijesti reprezentacije (58), prestigavši nekadašnjeg suigrača Oliviera Girouda. Sasvim je realno očekivati da će na ovom turniru as Reala postati i prvi golgeter svjetskih prvenstava, s obzirom da se tada izjednačio na trećem mjestu svih vremena s Gerdom Mullerom (14), a ispred su ostali samo onaj "originalni", brazilski Ronaldo (15) te Nijemac Miroslav Klose (16). Par sati kasnije ovom društvu priključit će se i Leo Messi, no to je druga priča…

Simbol Francuske eto, postao je dječak odrastao u jednom od prenapučenih predgrađa u kojima žive doseljenici, znanih pod imenom "banlieues", poslaganih u prstenu Pariza, slično kao i u Lyonu i - Marseilleu. Da, upravo gradu odakle je u pohod osvajanja nogometnog svijeta krenuo i Mbappeov idol Zinedine Zidane, radi kojeg je mali Kylian - sin kamerunskog doseljenika i svog prvog nogometnog učitelja, Wilfrieda - kad su ga roditelji odveli na šišanje, tražio od frizera da mu napravi frizuru istu kakvu ima i njegov ljubimac. Inače porijeklom Alžirac, zemljak Mbappeove majke, rukometašice Layze Lamari.

"Možeš biti nogometaš, možeš biti i svjetski as, ali prije svega si – građanin", rekao je Mbappe u jednom intervju, neizravno uputivši poruku Marine Le Pen, liderici francuske radikalne desnice, kćerki poznatijeg Jean-Mariea, koji se 1998. godine, nakon osvajanja Svjetskog prvenstva, požalio da nacionalna selekcija "nije dovoljno francuska". Na što mu je kapetan, a sad izbornik Deschamps eksplicitno odgovorio "može on misliti što god želi, naš je jedini cilj ponosno nositi dres u bojama svoje zemlje".

Mbappé je rođen u prosincu 1998., samo nekoliko mjeseci nakon što su Zidane i "Les Bleus" osvojili to zlato na Saint-Denisu, samo par kilometara udaljenom od kvarta u kojem je odrastao današnji rekorder. Heroji tog trijumfa imali su korijene u Senegalu, Maroku, Alžiru i Novoj Kaledoniji, ali povezalo ih je to što su - svi bili Francuzi. I briljantno su predstavljali svoju domovinu. Kreator tog novog koncepta, koji nadilazi sam nogometni aspekt, bio je izbornik Aime Jacquet, a ilustrativno je nazvan "Black-Blanc-Beur", u prijevodu: crnci, bijelci i Arapi. Svi zajedno, svi kao jedan, došli su do pokala u onom famoznom trijumfu nad Brazilom, predstavljavši savršenu harmoniju poput nezaboravnih stihova "ebony and ivory" u epskoj izvedbi Paula McCartneya i Stevieja Wondera.

Cijela priča naime, počinje još u vremenu smjene generacija između Platinija i Zidanea, početkom 90-ih, kad je Francuski nogometni savez formirao svoju Akademiju za mlade talente u Clairefontaineu, na vrlo zanimljivom mjestu, upravo pored tih pariških banlieua. Avangardna infrastruktura, vrlo strogi i selektivni scouting, tim vrhunskih stručnjaka – stupovi su te Akademije, u kojoj će dvije formativne, tinejdžerske godine provesti i sam Mbappe. Svake godine tu se testira 1600 dječaka, od kojih 23 najbolja bivaju izabrani i primljeni za školovanje. Naravno, ne samo sportsko. Iz te Akademije, dakle, ponikli su, osim Mbappea, još brojni velikani, odreda potomci doseljenika, kao Marcus Thuram (sin Liliana s karipske Guadeloupe, koji nam je presudio u polufinalu 1998.), pa Blaise Matuidi, Thierry Henry, Nicolas Anelka, William Gallas, Louis Saha… Cijela jedna galerija velemajstora.

Zvuči skoro nevjerojatno, ali je potpuno točno: skoro polovica od 26 Deschampsovih izabranika za ovo Svjetsko prvenstvo potiče iz velegradskih banlieua, ponajviše pariškog, a još impresivniji je podatak da je oko 60 posto francuskih nogometnih profesionalaca odrastao upravo u tim predgrađima, nalik onima iz stripova Alana Forda gdje na ulazu piše "Ovdje vas zakon više ne štiti". Što ovdje uopće i nije cinična rugalica, nego prilično očita stvarnost.

"U čemu je tajna uspjeha dječaka iz "banlieua"? Vrlo jednostavno: jer u životu nismo imali ništa drugo osim nogometa" rekao je jednom Paul Pogba, jedan od nebrušenih bisera rođenih i odraslih u tom, prilično surovom ozračju siromašnih periferija, u kojima je i danas kriminal na dramatično visokoj razini.

Mbappe, kao i reprezentativni kolega William Saliba iz Arsenala, ponikli su u "banlieueu" Bondyj, na sjeveru "Grada svjetlosti", dok su sa druge strane, u Les Ulisu odrasli Henry, Patrice Evra, Anthony Martial. Svi oni, a jasno da je Kylian ovoj generaciji najveći uzor, predstavljaju dječacima "banlieuea" i danas jednu vrstu svjetionika, nade da se može uspjeti u životu i kad kreneš iz ničega, mračnih, tjeskobnih ulica provincija, te stići pod reflektore Stade de Francea ili Parka prinčeva. U tome je simbolika uspjeha Mbappea i društva možda i važniji od titule iz Rusije 2018. ili one za koju se upravo bore kako bi izbrisali gorak okus poraza u finalu Katra prije četiri godine…