Noć u kojoj je 'Captain America' sa zadarskog Oliba poveo SAD na dugu plovidbu

Naravno, riječ je o – finalu NBA, u kojem su Knicksi stigli na korak do osvajanja titule koja se čeka već 53 godine, a "tuđi čovik nikad neće znati" što bi za New York značilo osvojiti taj trofej za kojeg žive generacije vatrenih navijača, od Spikea Leea do Bena Stillera ili, pogotovo, Taylor Swift, čiji su reels naprosto zagušili društvene mreže sa scenama iz prvog, vip-reda tribina mitskog Madison Square Gardena… Da i ne govorimo o famoznom tip-inu OG Anunobyja kojim je doveo Njujorčane do 3:1 i natjerao gradske vlasti Velike jabuke da krenu u pripreme za eksploziju koja će uslijediti na Time Squareu i, vrlo vjerojatno, nadmašiti čuvene novogodišnje dočeke na istoj sceni.

U debeloj sjeni te priče za naslovnice održava se i izvjesno Svjetsko prvenstvo u socceru, pardon, nogometu, za kojeg je dobar dio Amerikanaca prvi put čuo jučer, kad je objavljena priča o telefonskom pozivu predsjednika Donalda Trumpa izborniku Mauriciju Pochettinu i njegovim izabranicima, te im je uoči velike misije poželio sreću, rekavši da "igraju opušteno i dobro se zabave", ali i poručivši onako usput svoju prognozu "imamo dobru priliku osvojiti naslov", kojom je iznenadio samo one koji možda nisu čuli za njegova - jednakom lakoćom izrečena obećanja - o završecima svih postojećih ratova i kriza…

Predsjednikovu riječ valjalo je, jasno, ispoštovati, pa je prvi - od osam potrebitih koraka - na putu do titule napravljen je noćas u impresivnom stilu u LA-u, gdje je sa 4:1 pregažen nejaki Paragvaj. A ulogu Jalena Brunsona, predestiniranog MVP-a finalne serije Knicksa sa San Antonio Spursima – ponio je, tko bi drugi nego – "Captain America". Kako glasi nadimak Cristiana Pulišića, najveće zvijezde selekcije The Stars and Stripes, nakon što je maestralno dirigirao i asistirao, a Balogun zabijao u trijumfu na mondialskoj premijeri SAD-a. Sav svoj posao Pulišić je obavio u prvih 45 minuta, sasvim dovoljno, na poluvremenu je zamijenjen više zbog opreza i predostrožnosti, jer je zadobio bolni udarac u lijevi list, a Pochettino će ga tek trebati u narednim, težim ispitima.

Iz naše perspektive sve je još zanimljivije kad znamo da je taj kapetan, koji vodi navigaciju SAD-a, unuk dida Mate Pulišića koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća emigrirao u Ameriku sa otoka Oliba u zadarskom arhipelagu, rajske ljepote i pješčanih plaža, u Hersey u Pennsylvaniji. No, unatoč željama djeda, a i oca Marka, Christian nikada nije imao opciju zaigrati za Vatrene, isticavši kako je on – Amerikanac, ali mu je hrvatsko porijeklo ipak vrijedilo kao tinejdžeru, kad mu je naša putovnica zlata vrijedila da može potpisati za Borussiju Dortmund bez da mora tražiti EU radnu dozvolu.

Sve ostalo je bajka, Pulišić je postavio teško dostižne primate, kapetansku vrpcu SAD-a prvi put je stavio na rukav sa samo 20 godina i 63 dana u životnom kalendaru , a uz to postao i najskuplje plaćeni američki nogometaš u povijesti kad je za 65 milijuna eura prešao iz Borussije u Chelsea 2019. godine. Prije tri sezone prešao je, kako znate u Milan, ali je protekle sezone preživio pravu kalvariju zbog pauza i loših, neuvjerljivih igara, uključujući i konačni debakl, kad je porazom doma od Cagliarija nestao san o plasmanu u Ligu prvaka.

Stoga je pritisak na Pulišića uoči Mondiala bio zaista velik, ambis između očekivanja i realnosti postao je ozbiljno dubok, ali je prvi ispit položio sa odličnom ocjenom. Odigrao je baš u stilu nogometnog čarobnjaka, tu riječ ne spominjemo slučajno, naime, od djetinjstva je Christian fanatično obožavatelj sage o Harryju Potteru, progutao je sve knjige i filmove o heroju nastalom iz pera J.K.Rowling (Rossoneri su mu jednom za rođendan poklonili i tortu sa likom njegovog idola). Osim o Harryju Potteru, pravi je ovisnik o video-igri Fortnite, a kažu da je jednako dobar i kao šahist, poznati su njegovi obračuni sa još jednim ljubiteljem igre na 64 crno-bijela polja, LeBronom Jamesom.

Što se nogometa tiče, Pulišićev Harry Potter, nedodirljivi idol, od malih nogu bio je i ostao – Luis Figo, kao dječaka otac ga je jednom odveo uživo vidjeti portugalskog velikana, kojeg Pulišić i dan-danas pokušava imitirati. A o njegovom talentu govori niz kurioziteta, poput famoznog savršenog hat-tricka za Chelsea, kad je Burnleyu po jedan pogodak zabio ljevicom, desnicom i glavom… Talent je, uostalom, imao od koga naslijediti, naime i tata Mark i majka Kelley igrali su u selekciji sveučilišta George Mason.

Dokle će Pulišić dovesti Amerikance na Svjetskog prvenstvu tek ćemo vidjeti, ali ako se po ovom jutru dan poznaje, onda…