Ples Pepeljuga: Tko će od nogometnih 'patuljaka' izboriti put u raj zvan Liga prvaka?

RUŽIČASTO JEZERO I BIVŠI HAJDUKOVAC

Već sad je sigurno da će to ostvariti barem dva kluba. Jedan iz jednostavnog razloga što će u međusobnom srazu svoju vizu osigurati netko iz para Sabah – Hapoel Beer Sheva. Azerbajdžanski šampion ima priliku postati najmlađi sudionik LP, osnovan je naime prije samo devet godina u gradu Masaziru (30 km od Bakua), a do prve titule prvaka doveo ga je bivši strateg Hajduka, Valdas Dambrauskas i to ispred znatno poznatijeg Qarabaga, a litavskog stratega se navijači Bijelih naravno najviše sjećaju po osvojenom Kupu 2022. godine, kad je prekinut trofejni post dug skoro cijelo desetljeće. I dok se moglo očekivati da će proći rivale tipa TNS iz Walesa, te finski KuPS, sjajan rezultat ostvario je u trećem kolu kvalifikacija, eliminiravši Aarhus i to trijumfom od 4:0 nakon što je u Danskoj izgubio s 1:2, a u momčadi pobjednika igrao je i naš Ivan Lepinjica (ex Pazinka, Zadar, Rijeka, Slaven). Inače, klub kojeg su ranije vodili još Kruno Rendulić i Željko Sopić prepoznatljiv je po ružičastom dresu, koja asocira na boju slanog jezera kraj Mazahira, koja nastaje zbog visoke koncentracije klorida i sulfatnih minerala.

ČUDO IZ PUSTINJE

Izraelski Hapoel je pak izbio na naslovne stranice prošlog tjedna, kad je ipak iznenađujuće, pregazio Crvenu zvezdu (1:0 i 2:0) i tako presudio njenom treneru Dejanu Stankoviću. Klub iz grada Beer Sheva, koji se nalazi doslovno u pustinji, imenom Negev u južnom Izraelu nipošto nije "no name", dapače, ima šest titula prvaka države, dvaput je nastupao u grupnoj fazi Europske lige, jednom i Konferencijske, ali u Ligi prvaka to nikada nije uspio. Jasno, za Hapoel je ogroman hendikep nemogućnost igranja doma pa će tako uzvratni, presudni meč za Ligu prvaka igrati u Bukureštu. Zanimljivost ovog kluba je da ima – vlasnicu, Alona Barkat je svoj imperij izgradila ni manje ni više nego u IT sektoru u Silicon Valleyu, a trener im je Ran Kozuch, poznat kao poklonik atraktivnog, napadačkog nogometa, bezuvjetno odan svojoj strategiji 4-3-3 od koje nikada ne odstupa.

HOLIVUDSKA KREMA I BATURINA

Osim pobjednika ovog duela, imamo već i jednog sigurnog debitanta, koji je izborio izravni plasman, a to je Como. Sve znate već o čudu u gradiću na jezeru, malom "Monte Carlu" gdje svoje vile ima elita Milana, te pothvatu kojeg su ostvarili Cesc Fabregas i Martin Baturina (ne zaboravimo naravno i vrijedan doprinos Ivana Smolčića) zauzevši četvrto mjesto u Serie A. Za ovu bajku najviše zasluga, pogađate, imaju investitori, indonezijski milijarderi iz obitelji Suwarso, pogotovo filmski producent Mirwan, koji je svojim genijalnim njuhom za marketing na stadion Sinigaglia dovodio holivudske zvijezde, pa su njihove domaće utakmice pratili Hugh Grant, Keira Knightley, Adrien Brody, Kate Beckinsale, itd….

GROFOVI, PROVINCIJALCI I BUGARSKI HEROJI

Ostala tri pretendenta iz ove klase čekaju vrlo teški ispiti da bi zauzeli svoje mjesto u glamuroznom društvu. Celje više i nije neka senzacija, nakon što je osvojilo dva od tri posljednja prvenstva Slovenije, uz to su u zadnja dva izdanja Konferencijske lige dogurali do četvrtfinala i osmine finala. Nakon što su u dramatičnom raspletu na svom stadionu "Z'dežele" izbacili armenski Ararat, nisu bez izgleda i protiv Slovana Bratislava. "Grofovi" (kako im je nadimak po povijesti i statusu svog grada) uspon su doživjeli u eri otkad im je vlasnik Valerij Kolotilo, rođeni Moskovljanin, sin Ukrajinca i Ruskinje, što je u ovim vremenima svakako intrigantan podatak. I u Celju, dakako, imamo svog "predstavnika", prvotimac je Ivan Ćalušić (bivši član Hajduka, Splita, Croatije Zmijavci i Istre). Vodi ih portugalski trener Vitor Campelos, sa solidnim CV-jem, vodio je Vitoriju, Moreirense, Chaves i Aves u domovini, ali je upravo u Celju dosegao vrhunac karijere, zasjeo na vrh ispred daleko renomiranijih Olimpije i Maribora.

NEC Nijmegen svakako je zvučnije ime, uostalom, dolazi iz nizozemske lige, ali je u tom društvu oduvijek bio marginalni klub, bez ijednog trofeja u 126-godišnjoj povijesti (igrao je šest puta finala domaćeg kupa i – sve izgubio), a jedini iskorak napravio je još 2009. godine kad je stigao do 1/16 finala tadašnjeg Kupa UEFA. No, lani je ostvario najveći uspjeh ikada u prvenstvu, zauzeo treće mjesto i izborio kvalifikacije za LP u kojima je već izveo pothvat eliminiravši Olympiakos nakon produžetaka, golom nekada velike nade turskog nogometa, Emrea Mora. Prva zvijezda im je poznati srpski internacionalac, iskusni Dušan Tadić, naravno i tamo imamo svog igrača – Darko Nejašmić (Hajduk, Osijek), a vodi ih Dick Schreuder, svakako ne baš najslavniji nizozemski trener, koji upravo doživljava daleko najbolje dane svoje karijere. Njegovom NEC-u na putu do daleko najvećeg uspjeha ikada stoji – Bodo/Glimt, što nije baš dobra vijest…

Ovu zbirku Pepeljuga zaključuje – Levski Sofija! Mogli bismo reći, velikan bugarskog nogometa (27 titula i 26 kupova), što doduše treba shvatiti uvjetno, s obzirom na potpunu propast njihovog nogometa prethodnih desetljeća. Narodni klub iz Sofije, utemeljen prije 112 godina s imenom nacionalnog heroja i vođe bitke za samostalnost od Otomanskog carstva, za predsjednika ima Naska Sirakova, člana slavne reprezentacije koja je bila četvrta na SP 1994. godine, dok je na klupi španjolski vagabund Julio Velazquez (kad bismo nabrojali koje je sve klubove trenirao, od Villarreala do Udinesea, uzelo bi nam cijeli prostor teksta). Uglavnom, on je Levski doveo do play offa preko banjalučkog Borca, Universitatee Craiova i Kairata Almaty, a do cilja ga dijeli 180 minuta susreta sa AEK-om. A u Sofiji imaju dvije nade: prva je, jasno, izbaciti Grke, a druga, poboljšati učinak za razliku od svog jedinog nastupa u grupnoj fazi CL otprije 20 godina, kad su izgubili svih šest utakmica od Barcelone, Chelseaja i Werdera uz gol razliku 1:17.