Pobjednici i gubitnici SP-a: Epska La Roja (ali i Messi), nesretni dobitnik Mbappe i luzeri Ancelotti i Tuchel

PALAC GORE

LUIS DE LA FUENTE: Rodri najbolji igrač, Cubarsi broj jedan među mladima, Unai Simon "zlatna rukavica", Ferran heroj finala, Oyarzabal prvi strijelac reprezentacije itd… Svjetski prvaci iz Španjolske, dakle, nemaju jednog heroja po kojem će se pamtiti ovaj Mondial, svog Pelea ili barem Paola Rossija, već su pobjednici, svi zajedno, pod zajedničkim nazivnikom, La Roja. A kad je već tako, i svakako jest, to jasno implicira važnost uloge dirigenta ovog impresivnog orkestra, Dream teama beskrajnog talenta, koji je apsolutno dominirao u svim aspektima. Jer, ne samo što su bili superiorni svim rivalima u svim fazama igre, već su primili jedan jedini pogodak u 720 minuta Mondiala. Pomalo samozatajni nogometni meštar je sve, samo ne slučajno dosegao svjetski vrh: još kao izbornik U-19 i U-21 reprezentacije osvajao je Europska prvenstva, a onda u tri godine na klupi Furije Ligu nacija, Euro i sad Mondial!

LEO MESSI: Tek sinoć, zapravo, moglo se definitivno vidjeti koliki je fantastični uspjeh napravio na SP 2026., dovevši, s 39 ljeta u životnom kalendaru, OVAKVU Argentinu sve do same završnice. S jednom titulom svjetskog prvaka, te dvije srebrne medalje po rezultatima u dresu Albiceleste definitivno je nadmašio Diega Maradonu. Jer, uz sve to, često se zaboravlja i te kako bitan podatak – Messi je predvodio Seleccion do dvije osvojene Copa Americe, od toga je jednu uzeo na Maracani, gnijezdu vječnih rivala iz Brazila, dok Zlatni patuljak nikada nije donio ovaj trofej, ekvivalent našem Euru. Opet, s druge strane, jasno je da po karakteru, osobnosti i karizmi, uopće, svemu što je njegov prethodnik značio izvan terena, Messi jednostavno nikada neće moći predstavljati svom narodu ono što je Maradona, koji je svojim odlaskom postao besmrtnik s mitskom aureolom.

VOZINHA: Simbol svih autsajdera, anonimusa koji su na Svjetskom prvenstvu od no namea u samo par tjedana dosegli i to s pravom planetarnu slavu. Vratar Zelenortske Republike, odveo je Plave morske pse do nevjerojatnog plasmana u nokaut fazu čudesnim obranama, prije svega je svoj status zaslužio na terenu, kao junak rezultatski najveće senzacije Mondiala. Istina, puno više govorit će se o rekordnom skoku broja pratitelja na Instagramu, od 50.000 prije SP, do aktualnih 30 milijuna ili koliko već, nebitno… Ono što jest važno, poruka je koju šalje čuvar mreže portugalskog Chavesa: ako vjeruješ u snove, barem ponekad će se oni i ostvariti.

NORVEŠKA: Slična, ali ipak drugačija priča od Zelenortske Republike. Jer, epopeja Vikinga na SP nije nikakvo ludo čudo, već nastavak dugog putovanja i sazrijevanja sjajne selekcije pod vodstvom karizmatičnog Stalea Solbakkena. Njihov bljesak najavljen je još u kvalifikacijama, kad su dvaput pomeli Italiju, dominirali u skupini, a onda u Americi napravili još par koraka dalje. Njihov već mitski zaveslaj Ro bit će umemoriran kao jedan od highlightsa prvenstva, a Erling Haaland i društvo predstavljat će ono najbolje što sport može ponuditi. I, ne sumnjamo, ova Norveška bit će protagonist i na sljedećim velikim natjecanjima. Jedan kabel spidercama ih je samo nakratko u tome prikočio.

LUKA MODRIĆ: Naravno, ovo uvrštenje ne treba gledati kroz prizmu njegovog učinka na SP 2026., jer bi to bilo nerealno, već kao odavanje priznanja i dubokog naklona najvećem (bojimo se i neponovljivom) velikanu hrvatskog nogometa, za sve što je napravio u dresu Vatrenih u neprekidna dva desetljeća, sa više od 200 nastupa, bezuvjetnoj odanosti Hrvatskoj, za srebro i broncu, za filmsku priču o putovanju od velebitskog krša do pariške pozornice osvajača Zlatne lopte. Činjenica da ga u cijelom svijetu respektiraju i dive mu se možda i više nego u vlastitoj zemlji, puno više govori o nama, ali to je neka druga priča. Mi pak ovdje želimo, na kraju bajke kazati samo dvije riječi: hvala ti, kapetane!

PALAC DOLJE

GIANNI INFANTINO: Svakako neprikosnoveni broj jedan u ovoj rubrici. Od dodjele Nagrade za mir osobi koja je potom pokrenula pet-šest ratova i agresija, do skandaloznog sramotnog slučaja Balogun i telefonskog poziva, predsjednik FIFA nije osramotio samog sebe (a i koga briga za njega), već je obrisao pod sa autoritetom i ugledom Svjetske nogometne federacije. Uvjerljivo je nadmašio čak i prethodnika Seppa Blattera, a to nije bila nimalo lagana zadaća. Posljednji, simbolični gest (naplata 70 eura novinarima za pristup press konferenciji uoči finala) je kao šlag na tortu, da ne spominjemo otužno trčkaranje za POTUS-om tijekom finalne ceremonije. Ali, ne budimo licemjeri, lik i djelo ovog pola čovjeka, pola gliste, vrlo je precizna paradigma vremena i svijeta u kojem živimo.

KYLIAN MBAPPE: Sretni gubitnik, a mogli bismo reći i – nesretni dobitnik. Uzalud titula najboljeg strijelca sa 10 golova, uzalud i primat prvog golgetera u povijesti Svjetskih prvenstava (22). As Francuske vraća se kući poražen, u reprezentativnom dresu nastavio je po istom scenariju već dvogodišnju kalvariju iz Reala, gdje također trpa pogotke kao na traci, a od trofeja ni traga. Ili - Zeru tituli, rekao bi svojedobno, na izmiješanom portugalsko-talijanskom njegov novi učitelj Jose Mourinho.

THOMAS TUCHEL: Izbornik koji je na ovom Mondialu zaslužio mjesto u svim udžbenicima trenerskih Akademija, doduše, ne baš na način kakav je to želio. Kukavičkim, harakiri potezima kod vodstva protiv Argentine, zatvaranjem u mišju rupu sa šest obrambenih igrača, sam je potpisao vlastitu presudu, srušio snove Three Lionsa o tituli koju čekaju skoro cijeli jedan životni vijek. Kako prokockati svoj status i karijeru u 30 minuta – mogao bi glasiti leit-motiv ove patetične epizode.

CARLO ANCELOTTI: U talijanskog trofejnog trenera gledali su kao Krista Iskupitelja sa Carcovada, uzdajući se u njegovo znanje, iskustvo. Međutiuzm, umjesto sanjane šeste titule prvaka, Brazilci su dobili – šesti uzastopnih debakl na Svjetskim prvenstvima, tim bolniji jer su ih Norvežani nadigrali i svladali, imajući pritom i veći posjed lopte. U vjetar je tako otišla prva godišnja gaža od 10 milijuna eura za stratega iz Reggiola, kojem je ovo svakako najbolniji udarac, usporediv jedino sa legendarnim finalom Lige prvaka Milana i Liverpoola u Istanbulu…

CRISTIANO RONALDO: Zaštitni znak svih gubitnika ovog Mondiala, čija je putanja do zvijezda završila u blatu. Tužni kraj reprezentativne karijere, u kojem je izgubio karizmu nedodirljivosti čak i u domovini, pogotovo zbog oštrih kritika prema kojima ničim nije zaslužio nedodirljivi status i minutažu koju je dobio (zapravo, sam odredio) kod Roberta Martineza. Svemu dođe kraj, pa i karijeri ovog impresivnog atlete i uzora, baš zato je tim gore što je ovo bilo vrlo neslavno, završno poglavlje. Cinici će reći da narcisima, prije ili poslije, taj račun dođe na naplatu…