Posljednji tango u Buenos Airesu: poklonimo se odlasku Najvećega!

Izjava potječe iz 2016. godine, trenutka najdublje depresije u kojem je sve izgledalo baš prokleto. Bio je to vrhunac cijelog serijala neprežaljenih neuspjeha "Albicelesea" koji je za Lea počeo još 2007., kad je u finalu Cope u Maracaibu njegova selekcija stradala od Brazila s 3:0. Nastavilo se u Južnoj Africi 2010., gdje je upravo Maradona bio u ulozi izbornika, a Leo završio turnir s – nula pogodaka u pet utakmica, unatoč 29 udaraca na protivnička vrata! Potom je na korak do sna stigao na Mondialu upravo u domu Pelea, na mitskoj Maracani 2014., gdje je Argentinu u finalu zaustavila Njemačka golom Götzea. Uslijedile su dvije nove Cope, 2015. i 2016., prvo posrtaj u Santiagu od domaćeg Čilea nakon jedanaesteraca u finalu, a potom i ono što je tad izgledalo kao "konačni udarac" upravo u New Jerseyu, gdje je uprizoren završni čin prigodnog izdanja ovog natjecanja povodom stogodišnjice (znamenita Copa del Centenario). I ponovno potpuni isti, baš copy-paste epilog – poraz od fatalnih Čileanaca nakon raspucavanja s bijele točke, u kojem je i sam promašio svoj šut na samom početku serije. Kako bi cijela tragedija bila savršena, istovremeno je njegov pandan Cristiano Ronaldo osvojio Euro u Francuskoj…

Bilo je to vrijeme kad je u domovini dječak iz Rosarija, ponikao u Newell's Old Boysima, bio pod žestokom paljbom i poznatom optužbom "previše je Katalonac, premalo Argentinac", jer dok je s Balugranom osvajao pokale u seriji, s reprezentacijom je bio na – nuli. Povrh svega, istovremeno je otac Jorge bio do grla u nevolji zbog neplaćenih poreza u Španjolskoj, prijetile su mu dvije godine zatvora. I tako se Messiju sve skupilo, odlučio jednom za svagda skinuti voljeni dres Argentine, pomiren s time da nikada neće dostići svog idola Diega Maradonu ni po uspjesima, a o karizmi i mitskom značaju da i ne govorimo. A tad je ima tek 29 ljeta u životnom kalendaru.

Fast-forward: deset godina kasnije, Leo Messi se po drugi put, ovog puta stvarno definitivno rastaje sa Argentinom, a gdje drugo nego na Monumentalu u Buenos Airesu, domu River Plate ovog utorka, u prijateljskom meču s Beninom (tko zna kako su njih izabrali za rivala). I to nakon 207 utakmica i 125 pogodaka, ali što je najvažnije, neće otići kao gubitnik, nego istinski heroj nacije, koji je – nikako ne zaboravite – Argentini donio više trofeja nego "Zlatni patuljak". Titulu svjetskog prvaka 2022., postigavši dva pogotka (i realiziravši jedanaesterac u "pripetavanju") u nevjerojatnom finalu s Francuskom te – dvije Cope, koje su mu predugo izgledale kao proklestvo, a onda je sve to pobrisao trijumfima: 2021. upravo u kući svojih arhirivala u Rio de Janeiru (kad je Di Maria srušio Brazil u finalu baš na Maracani) i 2024. godine u Miamiju, gdje je Lautaro Martinez u produžetku matirao Kolumbiju…. Usporedbe radi - možda niste znali Diego nikada nije doveo Argentinu do kontinentalnog naslova, iako je nastupio na tri Cope. Poanta: Messi po svojoj karizmi (izvan terena) i veličini mita vjerojatno nikada neće neće biti kao Maradona, ali ako ćemo gledati egzaktne brojke, s trofejima ga je uvjerljivo nadmašio.

Čak i nedavni Mondial, unatoč nesretnom raspletu, može se u konačnici smatrati Messijevom simboličnom pobjedom, jer je praktično sam vukao Gaučose do finala, postigavši osam golova u isto toliko mečeva, plus četiri asistencije, a pritom igrao uz svu patnju i suze zbog pogoršanog zdravstvenog stanja svog oca, koji je preminuo samo nekoliko tjedana nakon finala sa Španjolskom u New Jerseyu. Preskačući prepreke do tog završnog obračuna, uključujući i onu najvažniju nad Englezima (koja Argentincima iz poznatih motiva vrijedi i više nego svi pehari), Leo se nadao kako će se tata Jorge oporaviti i uspjeti doći na utakmicu. Nažalost, nije se dogodilo…

Nikada nećemo znati "što bi bilo, kad bi bilo", ali Messi se brzo predomislio te 2016., kad je, nakon objave o povlačenju doživio neopisivu emociju, kad ga je doslovno cijela nacija na koljenima molila da ostane i tek tad mu pokazala koliko je zapravo voljen i - nezamjenjiv. Čak je i tadašnji predsjednik Argentine, Mauricio Macri objavio javnu molbu Leu da se predomisli, nazvavši ga "Božjim darom" nogometa. Tako je Leo reterirao, samo par dana kasnije rekao je da "previše voli Argentinu" i kako je odluka o povlačenju izrečena u afektu, nakon onog opisanog razočaranja u četvrtom izgubljenom finalu, kojem je i sam kumovao propustivši zatresti mrežu u raspucavanju.

Ovog puta, nažalost, "adios" je njegov konačni odgovor. Istina, Messi će i dalje igrati za Miami, eto i nekidan je osvojio nekakav trofej, dosegao kvotu od 100 pogodaka za Beckhamov klub, ali da se ne lažemo, to je neka druga priča, potpuno irelevantna za lik i djelo najboljeg nogometaša kojeg smo ikada imali priliku gledati, osvajača osam Zlatnih lopti. Nedostajat će nam, itekako…