Priča o velebnoj Azteci, mitskom mjestu na kojem su slavili Pele i Maradona

Azteca je bio naziv moćne civilizacije naroda indioskog porijekla, koja je vladala od 13. do 16. stoljeća, čija je prijestolnica bila Tenochtitlan, danas znan po imenu Mexico City ili, originalno Ciudad de Mexico. Kad su Meksikanci, od 1960. do 1968. godine gradili novi velebni stadion u svojoj metropoli, ime mu se samo nametnulo – u čast ovog ponosnog, ratničkog plemena koje stvorilo impresivnu povijest i kulturu, sve do pada 1521., konačno poraza nakon krvavih dugih bitaka sa španjolskim konkvistadorima.

Ime je, ipak, ostalo upisano kao simbol Meksika, stoga je i bilo logično da se tako nazove nacionalni sportski ponos, a stadion je izgrađen sa jasnim povodom - domaćinstvom Olimpijskih igara 1968. godine koje su ostale upisane u povijesti hrvatskog sporta, po nezaboravnom zlatu i srebru Đurđice Bjedov na 100 i 200 metara prsno.

Pravo građenivsko čudo

Azteca je pak bio još tada pravo građevinsko čudo, u izgradnji su korištene, što je posebno zanimljivo kamene lavine, ostaci erupcije impresivnog, vulkana Xitle koji se nalazi na južnim obroncima Mexico Cityja, megapolisa s gradskom aglomeracijom koja danas broji 22 milijuna žitelja!

Zapravo, kao da je u temeljima stadiona bilo zapisano kako će postati mitsko mjesto svjetskog nogometa, što će se, uostalom, uskoro i zaista dogoditi. Jer, Azteca nije samo jedini stadion na svijetu koji će ugostiti već treće Svjetsko prvenstvo, počevši od inauguralne utakmice domaćina s Južnom Afrikom. Naime, iznad svega, ima zaista simboličan značaj po činjenici da su se upravo u tom nogometnom "koloseumu" titulama prvaka okrunila obojica najvećih asova i legendi svih vremena: i Pele i Maradona!

Mjesto slavlja Pelea i Maradone

Poseban "fun fact" toj priči daje činjenica da najveće predstave koje pamti Azteca uopće nisu bila finala. U nevjerojatnom pohodu Pelea na svoj treći naslov svjetskog prvaka 1970. godine, kao utakmica stoljeća upisano je polufinale Italije i Njemačke, neopisivi rollercoaster emocija i preokreta, te odlučujući pogodak Giannija Rivere u produžetku za 4:3 u koristi Azzurra. No, potom će ih u finalu "O Rei" zajedno s Gersonom, Rivelinom i Jairzinhom nadigrati (4:1 pred 100.000 gledatelja, bio je to ujedno i trijumfalni oproštaj Pelea od dresa velikog Selecaoa, u kojem je zaokružio svoj hat-trick naslova nakon 1958. i 1962. godine).

Proći će 16 godina, a Azteca će ponovo biti u ulozi svete pozornice nogometnog svijeta, već četvrtfinale ponudit će meč čiji mit i danas, 40 godina kasnije, ne samo da živi, nego još raste po svojoj simbolici i značaju. Bio je to okršaj Argentine i Engleske, u kojem će Maradona potvrditi svoj epitet nogometne legende za sva vremena. Prvo onim pogotkom Peteru Shiltonu zvanim "Božja ruka", što je zapravo svojevrsna osveta i poruka za bolni poraz u Falklandskom ratu, čije rane nikada nisu zarasle, a onda i onaj prodor sa svoje polovice do vrata, kad je u slalomu predriblao pola "Gordog Albiona" i zatresao mrežu. Bila je to scena koja će obilježiti cijelu nogometnu epohu, a u svim relevantnim izborima biti proglašen za najveće majstorstvo svih vremena. Bilo i – ostalo.

Tu se Diego Armando nije zaustavio, dvaput je matirao Belgiju u polufinalu (2:0), da bi uslijedilo također veliko finale, ponovo na Azteci. "Gaučosi" su imali trijumf u rukama, vodili 2:0 golovima Browna i Valdana, ali znate već, Nijemci se nikada na predaju, uspjeli su izjednačiti pogotcima Rummeniggea (74.) i Voellera (81.). Ipak presudio im je Jorge Luis Burruchaga (84.) – 3:2. Heroj "Burru", koliko god njegov gol bio važan i presudan, ostat će, kao i svi drugi, u dubokoj sjeni Maradone. A bio je to, pokazat će se, jedini trijumf "Zlatnog patuljka" na Mondialima, četiri godine kasnije naslov će im biti doslovno otet izmišljenim jedanaestercem za Njemačku u Rimu, da bi sve završilo na otužan način sumraka velikana, doping aferom u SAD-u 1994. godine. Nogometni čarobnjak, kojeg su progutali i njegova veličina i njegove ljudske slabosti, svoj vrhunac upisao je upravo na Azteci.

Drevni Tenochtitlan (izgrađen na mjestu nekadašnjeg otoka Texcoco), čiji se ostaci nalaze pod asfaltom Mexico Cityja, tako i danas ima mjesto koje podsjeća na Aztece. Velebni nogometni hram ostavlja bez daha, ne samo zbog svoje grandioznosti i slavne, rekli bismo i epske povijesti, već i sasvim banalnog razloga – nalazi se na nadmorskoj visini od 2200 metara, što je prava noćna mora za sve goste nenaviknute na takve uvjete razrijeđenog zraka. I nije, uz to, podsjetnik samo na nogometne spektakle, jer na toj pozornici svoje su koncerte održavale zvijezde kao Michael Jackson, U2, Madonna, a bio je i mjesto posjete Ivana Pavla II, posljednje posjete jednog Pape tradicionalno katoličkom Meksiku.