Prokletstvo Kupa (zaslugom i Cruyffa), zavjet na samrtnoj postelji i luda napadačka strategija: evo tko je neobični NEC

Naime, Modri su, zahvaljujući ždrijebu, izbjegli opasnost da se s NEC-om sastanu na mjestu zastrašujućeg naziva – "Krvava jama", što je više nalik nekom krimiću ili romanu Marije Jurić Zagorke. To je, recimo tako, nadimak njihovog Goffert stadiona, a zovu ga upravo tako (originalno Bloedkuil) jer je izgrađen 1939. godine, u vrijeme duboke ekonomske krize i depresije pa su radnici doslovno golim rukama iskopavali temelje doma ovog kluba, radeći u doslovno nehumanim uvjetima.

Samo naizgled taj podatak djeluje nevjerojatno, ali ne i ako znamo sam motiv nastanka kluba. Dogodilo se to na samom početku prošlog stoljeća, kad su se trojica momaka, poniklih u siromašnom kvartu radničke klase pokušali učlaniti u već postojeći Quick 1888., ali kako je bila riječ o društvu elite, glatko su odbijeni. Tako su se odlučili osnovati vlastiti klub, čija kratica znači Nijmegen Eendracht Combinatie (Eendracht je Jedinstvo, ime kakvo je i nama poznato po brojnim klubovima koji su tako nazivani u bivšoj državi, od Bihaća do Bijelog Polja). Inače, za digresiju, koliko god Nijmegen djeluje kao teška provincija u usporedbi s nizozemskim metropolama, Amsterdamom ili Rotterdamom, riječ je o najstarijem gradu u državi, koji je utemeljen još u rimskom dobu, te je nedavno obilježio svoj – 2000. rođendan… To je i razlog radi kojeg je klupska maskota Bikkel, rimski centurion sa šljemom, u znamenitoj kočiji antičkog imperija.

Koliko god im je sam početak bio trnovit, ništa bolje nisu prolazili ni kasnije u svojoj povijesti, praćenoj skoro grotesknim pehovima. Tako su četiri puta u osam godina kroz nastupe u Drugoj ligi dolazili do majstorica za promociju u Prvu, te – svaki put izgubili. Stoga su im njihovi najžešći rivali, susjedi iz Vitessea Enschede dali nadimak Nooit Eerste Classer, dakle, s istim inicijalima, samo što je u ovoj verziji to značilo: Nikada u Prvoj ligi. Nimalo ugodno, slično kao što je donedavno Bayer nosio stigmu rugalice Neverkusen…

Postoji i drugo prokletstvo NEC-a, ne baš tako slavno kao Guttmannovo za Benficu (i osam izgubljenih europskih finala). Jer, u svom, već 126-godišnjem postojanju, nije osvojio niti jedan jedini relevantni trofej, s tim što je šest puta stizao do finala Kupa Nizozemske i – sve izgubio! Posljednji nesretni slučaj zbio se upravo upravo ove godine, u travnju, kad su u meču za pehar poraženi od AZ Alkmaara s čak 1:5 u Rotterdamu! Ipak, u antologijama će kao najvažnije od svih tih finala ostati ono iz 1983. godine, kad su kao momčad koja je već ispala u Drugu ligu igrali s Ajaxom, a za rivale svoj posljednji pogodak u njihovom dresu postigao – Johan Cruyff!

Od mnogih neobičnosti NEC-a definitivno se ističe i zaista specifični trobojni dres. I dok crvena i crna predstavljaju kolore s gradskog grba, zelena simbolizira radničko porijeklo kluba i identitet Nijmegena poznatog po velikim parkovima.

Otkud onda NEC u ipak ozbiljnom društvu sudionika Europske lige? Uspon je počeo prije pet godina, kad su se ponovo vratili u Eredivisie. Iako je klub, zbog svog backgrounda, u vlasništvu grada i navijača, rekli bismo – dite puka, iza njega stoji bogati investitor, zapravo donator, Marcel Boekhoorn, jedan od najbogatijih nizozemskih poduzetnika, vlasnik Ramphastos Investments, kako samo ime sugerira, investicijske tvrtke, a njegova težina procjenjuje se na oko dvije milijarde eura. Urbana legenda kaže da je on, inače vatreni navijač NEC-a od djetinjstva, svom ocu na samrtnoj postelji dao zavjet kako nikada neće dopustiti da voljeni klub ode u stečaj ili se ugasi….

I dok je Boekhoorn apsolutno zaslužan za financijsku stabilnost NEC-a, u onom ključnom, sportskom aspektu, iza uspjeha krije se lik i djelo Dirka Schreudera, koji je lani, u svojoj prvoj sezoni na klupi doveo NEC do povijesnog uspjeha, trećeg mjesta u prvenstvu. Njegova filozofija mogla bi se opisati kao legendarni totalni nogomet za siromašne, dakle, isti stil koji je proslavio Nizozemsku još sedamdesetih, ali naravno, s izvođačima radova koji nisu baš klasa velikih prethodnika. No, taj iznimni ofenzivni stil, dao je plodove, NEC je sa 77 postignutih pogodaka bio druga najefikasnija momčad lige (bolji je bio samo prvak PSV), te se luda strategija pokazala kao više nego dobitna karta. Naravno, previše rizika im se znalo razbiti o glavu kao u premijeri EL kad im je Juventus u Torinu zabio pet komada (5:0). Dvije su zanimljive cake vezane sa Schreudera: trenersku karijeru započeo je u – engleskom Barnetu kao asistent ni manje ni više nego Edgaru Davidsu, a njegov brat Alfred bio je prije četiri sezone na klupi Ajaxa, prije nego će krenuti u lov na saudijske dolare u Al-Nasr i Al-Diriyah….

Naš Darko Nejašmić, kao i srpski veteran Dušan Tadić svakako su najzanimljivija imena momčadi ovog zbilja neobičnog kluba, koji je u kvalifikacijama izbacio jedan Olympiakos, ali je na korak do senzacionalnog plasmana u Ligu prvaka ispao od fatalnog Bodo/Glimta. Uglavnom, s obzirom na stil i kvalitetu suparnika, ovo je tip utakmice u kojoj Dinamo igra rulet: kad odmjeravate snage s ekipom koja prakticira va banque, na sve ili ništa, jednaki su izgledi da ne samo pobijedite, nego i pregazite NEC, ali i doživite potpuno obrnutu sudbinu…