Psi laju, karavane prolaze ili: Zlatko, srebro, bronca!

Istovremeno, na drugom kraju svijeta i u - očito nekoj potpuno drugoj galaksiji - imate izbornika državice od nepuna četiri milijuna žitelja (otprilike nešto više nego jedna favela Rio de Janeira, a manje od Rima ili Berlina) kojem se ovih dana sudi na sve strane i koristi kao savršeno zgodna meta za pljuvanje. U nedostatku neuronima bogatijeg kadra, za kaznene odrede regrutirani su čak i instant-analitičari širokog spektra klikbajt kloaka, s honorarima i više nego dovoljnim za pokrivanje mjesečnih tramvajskih karti za "sedmicu" od Savskog mosta do Dubrave, plus par slasnih croissanta i kiflica u Mlinaru, oglasima tipa "postani i ti nogometni komentator već danas, nudimo ti rad u našem kreativnom, dinamičnom timu, sve što trebaš znati je sva slova abecede, imati povremene upale misli i žonglirati s tipovima formacija od 3-4-2-1 do 4-2-3-1."

Instruirani već dobro poznatim, mrvicu već izlizanim hintovima, a ima ih o-ho-ho za raznovrsnu, korisnu uporabu (srećković, neznalica, masnoglavi, zalizanko, repstacija, kamenjar, Livno, Međugorje i kao joker, "onaj" s hipodroma), plus posebno pikantnim, ljupkim tračevima o privatnom životu iz sapunica "Televisa presenta", pijuni su radosno uskočili u ovaj veseli karusel. Spremni da uz pomoć ChatBotova, upisujući navedene atribute, slože prigodne analitičke tekstiće, kojima je jedina svrha, rekosmo, klikabilnost (i kako se ono kaže, SEO), a sve ostalo je, kvragu, ne budimo licemjeri - sasvim nebitno.

Elem, tako se stvorilo povoljno ozračje da se napokon, jednom za svagda, riješi izbornika koji je, ako već treba priznati, u svih devet godina uprihodio manje od Ancelottija u jednoj, a što ima veze da je u tom razdoblju odbio brojkama neusporedivo lukrativnije ponude u petro i ostalim verzijama dolara. Osuđen je od prijekog suda zbog svojih nepoćudnih osobnih stavova – znate već kojih, a pritom u argumentaciji kao budali šamar zgodno dođe još par natuknica: lutanje u sastavu, loša obrana prekida, par nes(p)retnih eliminacija. Dakle, šah-mat, izbornik je imao izgleda završiti ovo poglavlje na doličan način otprilike isto koliko i Egipćani da izbace Messija.

To što je Ancelotti prošao kako smo gore opisali, to kako za vrijeme cijelog izbornikovog mandata, pa i duže, Italija uopće nije nastupila na Mondialima, to što se, također čeverostruki svjetski prvak Njemačka istovremeno nije ni približila dometima njegove reprezentacije, to što su neusporedivo bogatiji Turci ili Nizozemci doživjeli debakle (da i ne govorimo o apokalipsi Azije na SP), who cares, neš ti problema zanemariti te – zar ne? - irelevantne detalje.

"Matematica non e una opinione" – i 150 godina poslije Talijani često koriste izreku davnašnjeg ministra financija, Bernardina Grimaldija. U slobodnom prijevodu, svatko ima neporecivo pravo na svoje mišljenje, jedino ta matematika ponekad zna biti malo nezgodna u gradnji svih umnih konstrukcija, jer se naprosto radi o egzaktnoj stvari. Naime, dodajmo tek onako za digresiju jedan marginalni podatak, ostat će zapisani srebro i bronca sa svjetskih prvenstava, finale Lige nacija, uglavnom, sve te neke sitnice koje i nije potrebno naglašavati, a ako se baš baš mora, tu je prikladni atribut "srećković". U cijeloj toj patetičnoj kampanji, samo jedna stvar je baš baš nerješiva: što će se svi toliko stručni i znanjem potkovani komentari za jednokratnu uporabu za tek koji sat strmoglaviti u bespućima skrolanja web stranica i pretvoriti u ništa (nekad se tako govorilo da se u jučerašnje novine mota riba), a ostati fakti o - bojimo se, neponovljivim -uspjesima Vatrenih u zlatnoj eri Zlatka Dalića, jedinog stvarnog junaka ove priče.