Put Kanibala od periferije Ljubljane do Trijumfalnih vrata sportske besmrtnosti u počasnom krugu Elizejskim poljima

Jedna od karakterističnih, možda i najslavnija epizoda tog serijala dogodila se na mitskom usponu Toura, na "divu Pirineja" Col du Tourmaletu. Davno je ta strašna dionica ušla u legende, od 1910. godine kad su biciklisti optužili kreatore ruta na Touru da su ubojice jer ih prisiljavaju na nadljudske napore, doslovno opasne po život. E pa baš tamo, davne 1969. godine, Merckx je još prije uspona na Tourmalet imao žutu majicu, sigurnu prednost, da bi osvojio etapu s osam minuta prednosti, što je ekvivalent, recimo, za 5:0 u nogometu.

Baš nitko od gospodara biciklizma u sljedećih skoro pola stoljeća nije zaslužio takav epitet, dok se u mjestašcu Klanec, nedaleko od Ljubljane, nije rodio njegov jedini legitimni nasljednik. Tadej Pogačar je nekidan, toliko godina poslije Merckxa, ponovio otprilike isti scenarij, na istom mjestu, te preko 2215 metara visokog Tourmaleta dotaknuo nebo, odjurio sam prema trijumfu, ostavivši daleko iza sebe svih, pa i sjajnog Danca Vingegaarda, koji je nepuna dva mjeseca ranije na sličan način izdominirao i osvojio Giro d'Italia. Gdje - jasno vam je i ako niste fan biciklizma - Pogi nije nastupio.

Uglavnom, tim blitzkriegom, čudesni šampion iz Slovenije stavio je hipoteku na svoj peti trijumf na Touru već nakon šeste etape, dakle, niti na trećini Toura. Kad 26. srpnja, opet u žutom, stigne do Trijumfalne kapije i Elizejskih poljana (a samo ga neka velika nesreća od toga može spriječiti), Pogačar će postati dio najslavnijeg kvarteta – odsad kvinteta – slavom ovjenčanih prvaka: bit će mu to naime peti trijumf na Touru, te će izjednačiti rekord kojeg drže Jacques Anquetil, Bernard Hinault, Miguel Indurain i, naravno – Kanibal Merckx. A kako je Tadeju 27 godina tek, nemojte sumnjati da će vrlo brzo ostati i sam na vrhu poretka osvajača Toura svih vremena.

Pogi, uz svoje nadrealne fizičke predispozicije, svoj uspjeh može zahvaliti svom starijem bratu Tilenu, koji se prvi u obitelji bavio biciklizmom, te i njega povukao u taj svijet. Tilen je doduše, odustao već kao 16-godišnjak, ima svoj biznis u slovenskoj metropoli, a Tadej se, otkad je zasjeo na dva točka, više nije zaustavio, u doslovnom i metaforičkom smislu. Istina, morao je malo pričekati prije nego je startao, naime, u njihovom klubu (Rog Ljubljana) nisu mogli naći adekvatnu biciklu za njega, bio je premalen. U svojoj prvoj utrci, među 40 sudionika, završio je kao – posljednji. Kasnije će u legendu ući znamenita anegdota: prateći utrku mladih biciklista, tadašnji slovenski as Andrej Hauptman, zamolio je organizatore da pomognu dečku na začelju kolone, ali su mu oni onda objasnili da je on zapravo – jedan krug ispred svih. Tadeju je tad bilo 11 godina.

Iako je volio i nogomet, jasno i skijanje, a posebno karting, Pogačar jr. je bio predestiniran za biciklističkog šampiona. I to ne samo na dva kola: naime, zajedno sa Tilenom, oduševljavao je sumještane u Klanecu akrobacijama na – monociklu. A ako mu je brat bio katapult za svijet biciklizma, od svih koji su mu kasnije pomogli, jedinstveno mjesto i ulogu ima samo još jedan čovjek, njegov vjerni serviser i majstor Boštjan Kavčnik. Doduše, treba dodati da je Pogačar u serijalu svojih mirakula napravio i što baš nitko nikada nije, pobijedio je u jednom od klasika, Milano – Sanremo, vozeći razbijeni bicikl nakon pada 32 km prije cilja u mondenom ljetovalištu, znanom ponajviše po festivalu talijanske canzone.

Makar ima isti nadimak kao Merckx, Tadeju Kanibal nije idol, logično, jer se nije ni rodio veličanstveni dominator svog doba, a dok bi vozio bicikl, znao je istovremeno i prenositi utrku kao tv komentator, vičući: "Pogledajte Contadora, sa kakvom lakoćom svlada i ovaj najteži uspon."

Tadej i Tour su, dakle, sudbinski određen na razne načine, eto, njegova majka Marjeta je profesorica baš francuskog, iako sin nije dosad baš najbolje svladao jezik (čak ni unatoč tome što živi, kao i mnoge kolege, u Monte Carlu, suvišno je objašnjavati razloge).

U čemu je tajna Pogačarove dominacije, o tome su već napisane brojne stručne medicinske studije, nema nikakvih misterija (niti sumnji da bi se mogao ponoviti žalosni slučaj Armstrong). Za nas laike to neće puno značiti, ali, uče nas znalci, njegov organizam ima nekoliko nevjerojatnih sposobnosti, daleko većih od ostalih rivala. To su vršni aerobni kapacitet, koji je na gornjim limitima maksimalne ljudske izdržljivosti, zatim jedinstvenoj efikasnosti u sposobnosti brze oksidacije i čišćenja laktata, te iznimno niski puls u mirovanju i brza regeneracija mišićnih vlakana.

Banalizirano, Pogačar je zahvaljujući daru majke prirode, u startu bio korak ispred svih, a za sve ostalo se, jasno, sam pobrinuo svojim spartanskim radom, odricanjima i posvećenosti. Tome dodajte još i tehnološka čuda njegovog tima UAE, pa ima čak i kacigu dizajniranu uz pomoć AI, a na utrkama nosi sat težak 30 grama, čija je vrijednost oko 300.000 eura.

"Aux Champs-Élysées, aux Champs-Élysées. Au soleil, sous la pluie. A midi ou a minuit Il y a tout c'que vous voulez". Na Elizejskim poljima, na suncu i na kiši, u podne ili ponoć, tu je sve što možeš poželjeti – glasili su stihovi svevremenske šansone Joea Dassina. Pogačar je poželio, zasad, peti naslov pobjednika Toura.

Nastavit će se…