Sto godina mržnje: od sukoba dokera iz 1926., do ubojstva na postaji metroa i rata na Upton Parku

Na onoj južnoj strani, gdje se nalazi Pasji otok, Isle of Dogs, ljeta Gospodnjeg 1885., zaposlenici tvornice konzervi J.T.Morton osnovali su klub nadjenuvši mu ime Millwall Rovers. Deset godina kasnije, točno preko puta, na sjevernoj obali, brodogradilišni trudbenici su stvorili svoje društvo, nazvavši ga Il Thames Ironworks, danas ga znamo pod punim imenom West Ham United.

Istina, od prvog trenutka, susjedi s Temze nisu gledali na drugu stranu sa simpatijama, dapače, još prije nogometa postojao je ekonomski rivalitet, bitka za radne ugovore i one bijedne zarade kako bi se nekako prehranilo svoje obitelji, a usput i ostalo za poneko pivo u mračnim bircovima zabitih kutaka poput Whitechapela i Spittalfieldsa, da, upravo mjesta strašnih zločina čiji autor nikada nije otkriven i zato je ostao najpoznatiji serijski ubojica svih vremena.

Odmah razjasnimo, glupe su i besmislene rasprave o tome koji je zapravo derbi, najžešći u svijetu nogometa. Je li to Boca – River, Celtic – Rangers, Roma - Lazio, Betis – Sevilla, Fenerbahče – Galatasaray, Schalke – Dortmund… i možemo tako unedogled. Antagonizam, da ne kažemo mržnju, ne može se matematički izračunati. Ali jedno je sigurno: Millwall – West Ham nećemo nazvati najokrutnijim derbijem od svih u tako bogatoj i brojnoj konkurenciji, no na pitanje – zar ima neki brutalniji, odgovor je jednostavan – nema!

Ionako vatreno rivalstvo eksplodiralo je 1926. godine u vrijeme jedne od velikih ekonomskih kriza, kad su radnički sindikati proglasili generalni štrajk. Međutim, dok su radnici brodogradilišta, navijači Čekićara obustavili rad, njihove kolege s druge strane, nastavili su s normalnim radom, štono bi se rekli, štrajkbrejkeri. Ako se i dotad nisu trpjeli, upravo tim događajem počinje njihovo zakleto neprijateljstvo, navijači West Hama proglasili su susjede izdajnicima i prodanim dušama, što im nisu oprostili, evo točno sto godina. Cinično bismo mogli dodati da njihov sukob upravo obilježava stolječe postojanja!

Najveća eskalacija zbivala se 70-ih i 80-ih godina kad su stvorene grupe, kako se danas kaže ultrasa, u čije se redove među navijače infiltrirao razni ološ (zvuči poznato?). Tako su i utakmice očekivane, ne kao dueli klubova, nego Bushwackersa (Millwall) i Inter City Firma (West Ham). U tom razdoblju svaki međusobni susret donosio je slike urbane gerile, uličnih ratova u istočnom Londonu, pogotovo oko postaja Undergrounda (metroa). Najpoznatiji, tragični incident, 1976. godine, igrom sudbine, uopće se nije dogodio prilikom međusobnog susreta. Naime, te subote West Ham je gostovao kod Charltona, čiji se stadion nalazi samo par kilometara od The Dena, tadašnjeg doma Millwalla, koji je pak u isto vrijeme imao utakmicu sa Leyton Orientom. I tako je neminovno došlo do susreta neprijateljskih vojski na postaji New Cross, u sveopćoj tučnjavi na samom peronu je mladi fan Millwalla Ian Pratt pao (ili je gurnut) na tračnice te je na njega naletio vlak u punoj brzini i na mjestu ga usmrtio. Odgovor dokera sa južne strane Temze bio je prilično jasan i zastrašujući, na sljedećim utakmicama dijelili su se letci sa natpisom "Jedan navijač West Hama mora umrijeti zbog osvete". S druge strane, njihovi rivali su čak skandirali morbidne stihove "West Ham boy, we've got brains, we throw Millwall fans under trains". Ukratko, hvaleći se time da neprijateljske navijače bacaju pod vlakove… Nažalost, najavljena osveta se i dogodila, doduše, tek deset godina kasnije (1986.) i to u samom centru Londona, kad je skupina navijača Millwalla identificirala dvojicu protivničkih fanova, te ubodom noža ubila Terryja Burnsa, 19-godišnjeg navijača Hammersa.

Nakon toga nastupilo je prividno primirje, čak i ne toliko zbog toga što su svi uvidjeli da je vrag odnio šalu i da je sve odavno prešlo granice nogometnog rivaliteta, koliko radi činjenice da su međusobni susreti bili relativno rijetki, uglavnom je West Ham igrao za jedan, ponekad i dva ranga iznad Millwalla. To zatišje prekinuto je na brutalan način 2009., prigodom utakmice Liga kupa. Sve je počelo još u jutarnjim satima, kad je u uličnim sukobima pokraj tadašnjeg doma Čekićara, Upton Parka (ili Boleyn Grounda) nožem u prsa uboden navijač gostiju. A tijekom samog susreta, navijači Čekićara su čak triput izveli invaziju terena u pokušaju da napadnu protivnike na drugoj tribini, te je uslijedio pravi rat topovskim udarima, ciglama, staklenim bocama koje su bacali prema navijačima Millwalla. Nekoliko stotina policajaca bilo je angažirano kako bi se dramatična situacija smirila, a West Ham je kažnjen zbog propusta u organizaciji (blago rečeno) sa 115 tisuća funti.

Cijela ova nevjerojatna priča o West Hamu i Millwallu poslužila je kao insipiracija za nekoliko filmova, od kojih su najpoznatiji "Green Street Hooligans", "The Firm", "Cass" i "Rise of Footsoldier", od kojih su neki fiktivni, a neki se temelje i na stvarnim osobama i događajima. Cass se tako zove po Cassu Pennantu, snimljen je upravo po memoarima poznatog vođe Inter City Firma, navijača West Hama. Uz to, BBC je o ovoj temi također snimio sjajne dokumentarce.

Stoga, kad se sve zbroji, poanta je sljedeća: savjetujemo da u subotu, 19. rujna, ne budete u Londonu, pogotovo istočnom dijelu, poznatom kao East End. Naime, u 13:30 sati, na The Denu će u okviru Championshipa Millwall ugostiti West Ham. Nema potrebe biti u blizini…