Dinamo ponovno nije zadovoljio, ali i takav je mogao ostati neporažen

Dinamo je očajnički trebao reprezentativnu stanku kako bi se vratio na početne postavke poslije serije lošijih igara u posljednje vrijeme. Tri tjedna stanke, dovoljno vremena za rad i slaganje plana za Poljud, međutim u Splitu je malo toga funkcioniralo.

Ovog puta Mario Kovačević nakon susreta nije skrivao nezadovoljstvo, kritike su bile zaslužene jer je jednostavno na travnjaku dobio premalo. Kova uvijek staje u obranu igrača i prava je rijetkost da dobiju javnu kritiku, no ovaj put nije uljepšavao sliku.

Beljina forma morala se bolje iskoristiti

Ništa neočekivano, daleko najopasniji Dinamov igrač bio je Dion Drena Beljo, zabio je, borio se s braničima Hajduka iako je od rane faze utakmice imao žuti karton. Na kraju je pogodio i vratnicu te potvrdio status najboljeg napadača lige.

Kada imaš napadača koji ovako dominira i koji je u ovakvoj formi, sve što moraš napraviti je dovesti ga u poziciju da je opasan po gol, pronaći način kako ga proigrati u kaznenom prostoru.

Tu je Dinamo podbacio, osim pogotka za vodstvo, nije bilo onih pravih lopti za Belju u 16 metara. U biti uopće nije bilo dovoljno iskoristivih lopti u kaznenom prostoru, ako ne računamo onaj kaos u vaterpolskim uvjetima na kraju.

Osim onih početnih 15-20 minuta drugog dijela, Dinamo je u sredini izgledao solidno u odnosu na ono kako je znao izgledati bez Josipa Mišića. Međutim za nešto više od toga trebao je puno veću pomoć s krilnih pozicija, a nje nije bilo.

Općenito Dinamo s krilnih pozicija ove sezone nije dobio onoliko koliko je očekivao, Kovačević ima još nekih opcija za isprobavanje, ali previše se vremena troši na "audicije", vrijeme prolazi, a bodovi se gube.

Krila su problem, ali nije sve crno

Mateo Lisica nije donio ono što je Kovačević tražio od njega i nekako je dojam da donosi Dinamu više kada ulazi s klupe nego kada kreće od prve minute. Oporavio se Dani Rodriguez koji ima neke vrlo zanimljive karakteristike i kada uhvati pravu formu, mogao bi biti rješenje za tu poziciju. U malom uzorku što smo ga vidjeli, pokazao se vrlo zanimljivim.

Dojam je i da se Mislav Oršić polako diže, na ovakvom terenu teško da bi i on napravio nešto više, ali ne bi nas nimalo iznenadilo kada bi protiv Anderlechta baš Orša krenuo na lijevoj strani.

Tu je i Almena kojem treba još vremena da dostigne radnu temperaturu i posve se uklopi u momčad.

Tako da kritike koje su išle prema igri s krila su opravdane od početka sezone, ali postoji svjetlo u tunelu i potencijal da će se to promijeniti.

Kravcov položio

Kravcov je stigao kao netko tko će mijenjati Josipa Mišića i dosad je pokazao kako će biti koristan. Iluzorno je očekivati da će preko noći uskočiti u Mišićeve cipele i raditi sve ono što Dinamov kapetan radi. I Kravcov je pošteno priznao kako je to nemoguće u tako kratkom roku i da će mu trebati vremena.

Mišić već šest godina dirigira Dinamovom igrom, odrađuje veliki posao u izgradnji igre i u razgradnji napada protivnika, a kroz svo to vrijeme mnogi igrači pokušali su ga zamijeniti i vrlo rijetko je to dobro izgledalo.

No Kravcov zasad donosi ono što može donijeti, agresivnost, dobro pokriva teren, nije ga lako izbaciti iz igre, a onaj finiji dio doći će s vremenom. To je vrlo osjetljiva pozicija i posebno u Dinamu je teška za igranje.

Za Kovačevića je svakako dobra spoznaja da na Kravcova može računati i da može zamijeniti Mišića kada za to bude potrebe.

Brine forma stopera

Ovdje nije toliki problem samo forma koliko samopouzdanje. Gledali smo ove sezone dosta utakmica u kojima su Dinamovi stoperi radili veće pogreške i neshvatljive stvari nego na Poljudu.

Niti u Splitu nije bilo idealno, McKenna je zabio autogol, sudjelovao i u drugom golu Hajduka, no ovaj put veliki problem bila je njihova igra s loptom.

Tu se osjetilo koliko trenutno nemaju samopouzdanja što i ne čudi s obzirom na lošije igre ove sezone. Galešić je ponovno svojim ulaskom donio kvalitetu i bolje izdanje i iako Kovačević ne voli u Europi previše eksperimentirati, nemojte se iznenaditi ako protiv Belgijaca zaigraju Galešić i Radeljić.

Poruka Valinčiću

Ostaje pitanje je li derbi pravo mjesto za slanje poruke Morisu Valinčiću kako su njegove igre ove sezone loše i da se mora probuditi. Ispred njega priliku je dobio Paul Tabinas, neki će reći igrač koji nema mjesta u Dinamu dok će neki reći da je dobra opcija, ali s klupe u nekim situacijama.

Tabinas je bio najveće iznenađenje u početnoj postavi, Kovačević je nakon susreta branio njegov izbor, ali Filipinac je još jednom imao dosta problema iako daleko od toga da je on bio najveći Dinamov problem.

Najveći Tabinasov minus je nedostatak agresivnosti i kada se na suprotnoj strani nađe krilo koje je tehnički jako i dovoljno brzo, ulazi u probleme.

Ništa manje problema nije imao niti Perez Vinlöf na drugoj strani, no on je donio asistenciju kod gola, pa čak i kod ispadanja nakon driblinga Bambe uspio se nekako vratiti i zasmetati mu ili ga pokriti.

Valinčić je bio na širem popisu reprezentacije, smatralo se da bi uskoro mogao i do glavnog popisa, ali već predugo traje njegova kriza i nije niti sjena onog Valinčića iz prvih utakmica nakon dolaska u Dinamo. Uvođenje Tabinasa svakako mu je poruka.

I takav Dinamo mogao je ostati neporažen

I to nije baš najbolja vijest za Hajduk. U redu, Splićani su uzeli tri boda, bili su jako zadovoljni svojim izdanjem, ali Dinamo je bio u lošem izdanju i svejedno im je mogao uzeti bod.

U završnici je Dinamo opasno pritisnuo, pogodio vratnicu, pokušavao doći do gola, ali i prije nego što su uvjeti postali neigrivi, već je vratio kontrolu na terenu. Plus prvo poluvrijeme u kojem je bio stabilniji.

Sve to govori da je Dinamo bio u stanju u kojem može i treba biti, situacija bi bila posve drugačija. Već s Mišićem na travnjaku i sa zdravim Stojkovićem, Hajduk bi imao daleko više problema i teško bi Dinamo ovu utakmicu izgubio.

Često se ove sezone događalo da su Modri imali tih razmišljanja što bi bilo da je bilo, moraju jednostavno početi igrati u skladu s potencijalom koji imaju i rezultati će doći. Alibiji i nezadovoljstva iz kola u kolo mogu samo dovesti do sličnog raspleta kakav je bio prije godinu i pol kada je Radomir Đalović s Rijekom slavio duplu krunu.