FIFA se uvijek pobrine za velike, a Hrvatska je unatoč rezultatima za nju sitna riba

Svjetska nogometna javnost uglavnom je zgrožena suđenjem norveškog gospodina Espena Eskasa koji je "dijelio pravdu" Portugalu i Hrvatskoj. Kako se danas kaže - društvene mreže i forumi gore - najveći broj je onih koji smatraju kako je Hrvatska otvoreno opljačkana. Da, baš ta riječ se najčešće koristi.

VAR je presudio Hrvatskoj u onim spornim i najeksponiranijim situacijama, a Eskas u ostatku susreta, u vođenju utakmice i kriteriju koji je bio neujednačen, vodio je Portugalce prema pobjedi.

FIFA je brže-bolje jutros objavila kako je suđenje bilo odlično i da su sve odluke ispravno donesene. (vjerojatno pritom misle i na proglašenje Cristiana Ronalda igračem utakmice, cirkus).

Ako ćemo suditi takve penale, bit će dvoznamenkasti rezultati

Najviše prijepora je oko dosuđenog kaznenog udarca koji je skrivio Nikola Vlašić te kod poništenog pogotka Gvardiola na kraju susreta.

Što je sporno kod kaznenog udarca? Ako se strogo držimo pravila, baš ništa. Držanje igrača i njegov pad, držanje nije dopušteno i predstavlja prekršaj. Međutim, pogledajmo bilo koji korner u bilo kojoj utakmici. Koliko vidite sličnih pa i gorih držanja i povlačenja kod izvođenja? Pri gotovo svakom.

Sjećate li se situacije kada je Meunier na početku SP-a s dvije ruke zaustavio Egipćanina i bacio ga na tlo, nije bilo niti govora o prekršaju.

Cirkus sa senzorom u lopti

Još veći problem imam s poništenim golom Gvardiola. Čip koji se nalazi u lopti detektiao je lagani dodir lopte i Matanovića prije nego je ona došla do Pašalića koji je u tom trenutku bio u zaleđu.

Možemo gledati snimku iz koliko god kuteva želimo i nećemo vidjeti dodir Matanovića s loptom. Ako se koncentrirate i na laganu promjenu smjera koja se događa u takvim slučajevima, nema je, lopta nastavlja svojom putanjom.

Navodno je lopta dodirnula Matanovića po kosi i da je to aktiviralo čip koji je javio kako je došlo do kontakta, ali u tom slučaju mora doći i do barem minimalne promjene smjera lopte što ovdje nije slučaj.

Tehnologija vs. ljudski faktor vs. famozni common sense. Tehnologija ništa ne prašta, kod nje je crno ili bijelo i ona uopće ne razmišlja o tome je li netko stekao prednost u samoj akciji.

Zaleđe primjerice upravo to i je, stjecanje prednosti u odnosu na protivnika. Tako danas imamo zaleđa od milimetra-dva, doslovno nevidljiva golim okom, koja odlučuju pobjednika i poništavaju golove, a odgovor na ono ključno pitanje je li netko tu stekao prednost, ostaje neodgvoreno. U biti odgovor je jasan, nije stekao prednost.

VAR isključuje ljudski faktor i common sense

Prije pojave VAR-a više su pomoćni suci razmišljali je li netko u liniji i je li stekao prednost nad protivnikom nego je li dva milimetra s ove ili one strane linije.

Tako i s Matanovićevim golom. Da lopta nema ugrađen čip, četiri VAR-a ne bi mogla utvrditi taj minimalan i beznačajan kontakt ako ja postojao i samim time Pašalić ne bi bio u zaleđu.

VAR je pomogao u eliminiranju velikih i očitih pogrešaka, ali nas je doveo i u sferu cjepidlačenja. No tako je to s tehnologijom, njoj je potpuno svejedno je li zaleđe od dva nanometra ili 22 centimetra. Njega nije briga je li to dovelo do neke prednosti ili ne. Jednako kao što čip ne zanima je li riječ o dodiru s kosom, rukavom ili dijelom tijela. Dodir je dodir i zato treba biti uzet u obzir samo kada je došlo do promjene smjera.

Tako se sada sve pretvorilo u farsu, Hrvatska je oštećena bez obzira što FIFA hvali suđenje. Iz Fifine perspektive stvar je jasna - Vlašić je skrivio penal, Matanović je "gurnuo" Pašalića u zaleđe, Cristiano Ronaldo je bio najbolji igrač na terenu, Messi nije trebao zaraditi isključenje, Meunier nije napravio prekršaj, Iran je uživao na SP-u...

Nema nikih problema. Hrvatska je sitna riba. Fifi je u interesu da što duže ima na terenu Ronalda, Messija, Mbappea, one koji joj donose novac. Mi smo za njih mali, ali za ostale veliki.