Godina iz snova za Zvereva i Ribakinu i konačna potvrda da su sam vrh današnjeg tenisa

Dvojac koji je i bio među glavnim kandidatima za odlazak do kraja na US Openu, uzeo je trofej. Trijumf je to ujedno i dvoje sportaša koji imaju povezanost i s Rusijom, naime, roditelji Alexandera Zvereva su Rusi dok je Elena Ribakina rođena u Moskvi.

Međutim, oboje nastupaju pod drugom zastavom. Zverev je rođen u Hamburgu gdje je odrastao te ga i nerijetko nepovjerljivi Nijemci smatraju svojim. S druge strane, Ribakina je rođena u Rusiji te je nastupala pod ruskom zastavom do 2018. godine, ali onda je uzela kazahstansko tenisko državljanstvo.

Rusi ostali bez Ribakine

Od ranih dana Ribakina nije imala podršku Ruskog teniskog saveza kakvu je očekivala. Često je i njen otac u intervjuima na to upozoravao, a vladalo je uvjerenje kako je nema i zbog činjenice da joj je otac Kazahstanac koji je u Moskvi živio zbog posla.

Kada se onesvijestila tijekom juniorskog US Opena, a da pritom nije dobila nikakvu pomoć i podršku ljudi iz Ruskog teniskog saveza koji su bili tamo, u obitelji su prelomili, prekrižili su ruski savez i dvije godine kasnije prihvatili ponudu Kazahstanskog teniskog saveza koji je, suprotno od Rusa, pružio svu potrebnu pomoć.

Cijelu priču inicirao je njen otac, Kazahstanci su odmah pristali i B opcija postala je opcija A. Tako je Ribakina umjesto stavljanja profesionalne karijere na pauzu i prelazak u sveučilišni tenis, ipak ostala na WTA Touru.

Već te 2018. godine počela je nastupati pod kazahstanskom zastavom, upisala je prvi nastup u kvalifikacijama na Grand Slamu. Bilo je to na US Openu gdje je u prvom kolu nadigrala Amerikanku Irinu Falconi, ali u drugom kolu kvalifikacija s glatkih 6:2, 6:2 zaustavila ju je Nizozemka Arantxa Rus.

Bio je to početak puta, manje od četiri godine kasnije već je imala trofej Grand Slam pobjednice u rukama. Prvi put u karijeru uspjela je otići dalje od četvrtfinala na četiri najveća turnira i odmah je stigla do titule, 2022. godine u Wimbledonu je kao 17. nositeljica u finalu svladala trećepostavljenu Tunižanku Ons Jabeur.

Na putu do titule svladala je, između ostalih, i Petru Martić koju je nadigrala u četvrtom kolu sa 7:5, 6:3. U četvrtfinalu je bila bolja od Ajle Tomljanović, a tek u polufinalu je prvi put zaigrala protiv nositeljice i to Simone Halep s kojom također nije imala problema.

Nakon te titule očekivanja su bila velika i sve se dobro razvijalo do 2024. godine kada su krenuli problemi. Bila je to jako teška sezona za nju, niz turnira je otkazala i mečeva predala zbog zdravstvenih problema, no ovo joj je najbolja sezona u karijeri. Osvojen Australian Open, osvojen US Open, svjetski broj jedan, što više može poželjeti?

Uz njenu karijeru veže se i Stefano Vukov, riječki trener s kojim je radila od 2019. do 2024. godine, kraće vrijeme zamijenio ga je Goran Ivanišević, a Vukov se prošle godine vratio zajedničkom radu s 27-godišnjom tenisačicom iako je jedno vrijeme bio pod suspenzijom.

Zverev ove godine probio led

Put Sasche Zvereva do prvog Grand Slam trofeja bio je duži i teži, započeo je usred dominacije Federera, Đokovića i Nadala, sada su tu Sinner i Alcaraz, ali ove je godine napokon stigao do dvije titule.

Njegov teniski put počeo je prirodno, roditelji su bili profesionalni tenisači, deset godina stariji brat Mischa također je igrao tenis i bilo je logično da i Sascha uzme reket u ruke.

Odmah se vidjelo da posjeduje talent, u juniorskom tenisu ostvarivao je sjajne rezultate i 2013. godine postao je i najbolji junior svijeta. Zanimljivo, do broja jedan je došao tijekom juniorskog US Opena na kojem je zapeo u polufinalu protiv kasnijeg pobjednika Borne Ćorića.

Sljedeće je godine ipak ostvario prvi cilj i došao do juniorske Grand Slam titule, bilo je to na Australian Openu pobjedom protiv Omara Jasike. Bio je veliki favorit na tom turniru, a te iste godine postao je i najmlađi osvajač Challenger titule nakon Bernarda Tomića te je sa 17 godina došao do polufinala ATP turnira u Hamburgu.

Na Grand Slam turnirima dugo je pokušavao doći do velikog rezultata i tek je 2020. godine došao do finala. Bilo je to na US Openu, no zaustavio ga je u pravom maratonu s 8:6 u tie-breaku petog seta Dominic Thiem nakon što je Austrijanac gubio s 2-0 u setovima. "U tom trenutku želio sam se umiroviti, nekoliko minuta nakon meča osjećao sam mučninu prilikom same pomisli na teniski reket. Mislio sam da se svijet srušio", govorio je Zverev.

Doživjet će on još razočaranja, 2024. godine u pet setova izgubit će u finalu Roland-Garrosa od Alcaraza, sljedeće godine u finalu Australian Opena od Sinnera, ali ove je napokon probio led.

Pobjeda u pet setova u Parizu protiv senzacionalnog sudionika finala Flavija Cobollija i zatim sada u New Yorku protiv Bena Sheltona.

Dvije Grand Slam titule u jednoj godini potvrda su i za Zvereva i za Ribakinu da su definitivno među najboljim tenisačima i tenisačicama današnjice.