Iran najveći tragičar grupne faze SP-a, njegovo ispadanje je najbolja vijest za Amerikance i Fifu

Od prvog dana svjetske smotre brojni mediji, analitičari, nogometne zvijezde, navijači, svi su upozoravali na sramotan, diskriminirajući i neravnopravan odnos prema iranskoj reprezentaciji. Igrači su apelirali i molili da im se omogući jednak tretman kao i ostalim reprezentacijama, ali nije bilo sluha sve do posljednjeg kola kada je malo "olabavio američki remen" pa su se eto Iranci mogli na jedan dan osjećati kao sudionici natjecanja.

Unatoč tom neravnopravnom odnosu, na travnjaku nisu ničim odavali da su potlačeni, borili su se od prve do posljednje minute i Svjetsko prvenstvo napuštaju razočarani zbog odnosa kakav je bio prema njima, ali ponosni zbog svog nastupa. Jedina su reprezentacija koja je ispala, a da nije upisala niti jedan poraz.

Neviđena drama u posljednjem kolu

Krenimo s onim na što je Iran mogao utjecati, a bio je jako blizu prolazu u nokaut fazu. Naime, u posljednjem kolu igrao je protiv Egipta i upisao 1:1 remi. U 93. minuti Shoja Khalilzadeh zabio je pogodak za ogromno slavlje na travnjaku, Iranci su pomislili da su došli do pobjede, ali uključio se VAR.

Uslijedilo je poduže vijećanje, s nestrpljenjem se čekala odluka, a ona je na kraju bila protiv Irana, strijelac je za dužinu nožnih prstiju bio u zaleđu. Pogodak nije priznat, ostalo je 1:1, a dok su neki bili opušteni i vjerovali kako će i ovaj bod biti dovoljan, bilo je onih koji su pali u suzama na travnjak znajući kakva je prilika propuštena.

Milimetarsko zaleđe je bilo, tu se nema što prigovoriti, no sve nakon njega, a uključujući i susret posljednjeg kola prve faze između Alžira i Austrije, otišlo je u suprotnom smjeru od onoga čemu su se Iranci nadali. Nakon upisanog remija, a uoči spomenutog dvoboja skupine J, Iran je na ljestvici najboljih trećeplasiranih solidno stajao, mnogi su ga već ubrajali pod sigurne sudionike šesnaestine finala. Na njegovu žalost, baš ništa im se nije poklopilo i svi koji su ga mogli prestići, prestigli su ga.

Alžir - Austrija: farsa ili puka nesreća iz iranske perspektive?

Sudbina Irana bila je izravno povezana uz dvoboj između Alžira i Austrije. Obje reprezentacije znale su da ih remi zajedno vodi u šesnaestinu finala dok je poraz oproštaj od SP-a i ruka spasa za Iran.

Ako ste bili u prilici gledati ovaj dvoboj, u najmanju ruku bio je - neobičan. Nije to bio onaj visoki ritam kao na većini utakmica, nekako se sve odrađivalo u drugoj brzini i nije bilo puno trenutaka koji bi otkrivali o kako se važnom susretu radi.

U posljednjih 15-ak minuta prije sudačke nadoknade, bilo je tragično gledati kako se igrači Alžira nekoliko minuta u komadu lagano dodaju u posljednjoj liniji, a s druge strane Austrijanci mirno stoje i gledaju te zbrajaju vrijeme koje prolazi. Nitko nije niti pomislio da nešto napravi, da krene naprijed i pokuša doći do pobjede.

No, u 93. minuti Alžirci su ipak eksplodirali i preko Riyada Mahreza došli do vodstva. Taj rezultat izbacivao je Austriju, a pružao prolaz Iranu, no takvo je stanje kratko trajalo. Tri minute kasnije alžirska obrana reagirala je mlako, nije bila dobro postavljena i Austrijanci su se vratili, postavili konačnih 3:3 i poslali Irance kući, a sebi osigurali vizu za nokaut fazu.

Ne možemo i nećemo tvrditi da je postojao bilo kakav dogovor, ali zato za veliki broj ljubitelja nogometa nema nikakve sumnje, Alžirci i Austrijanci izbacili se Irance. Izbacio bi ih i 2:2 ishod, ali ono što "bode" je nedostatak bilo kakve volje pa time i reakcije u alžirskim redovima da spriječe još jedno poravnanje.

Sramota iz Gijona

Gledajući završnicu dvoboja, prije Mahrezovog gola, sve je neodoljivo podsjećalo na 1982. godinu i dvoboj između Zapadne Njemačke i Austrije. Naime te dvije reprezentacije susrele su se u posljednjem kolu u skupini Svjetskog prvenstva, Njemačka je rano povela i znajući kako tih 1:0 dalje vodi i jedne i druge, do kraja se baš ništa nije događalo.

Bila su to beskonačna dodavanja obrambenih igrača koji su samo trošili vrijeme i čekali kraj unatoč silnom negodovanju i posprdnim komentarima s tribina. Paradoksalno, Njemačka i Austrija, tada su takvim nastupom izbacile - Alžir.

Jednako tako su u određenim razdobljima i jutros Alžir i Austrija bili oprezni razmišljajući samo o tome kako ne napraviti nekakvu pogrešku. Da ste pitali igrače, vjerojatno bi većina njih odmah potpisala da se takvim bezopasnim dodavanjima u posljednjoj liniji utakmica dovuče do samog kraja.

Samo šlag na tortu noćne more Iranaca

Ovo što se događalo Irancima tijekom tog dvoboja možemo bez pretjerivanja usporediti s hrvatskom tragedijom u Beču protiv Turske. I Iran je bio u euforiji kao i Hrvatska, a doživio je hladan tuš samo nekoliko minuta kasnije.

Ako su u bilo kojem trenutku tijekom ovog SP-a Iranci i pomislili da ne može lošije i teže, jutros su shvatili da ipak može.

Od samog odnosa Amerikanaca prema njihovoj reprezentaciji, pa propuštene pobjede protiv Egipta i sve do ove drame u dvoboju Alžira i Austrije. Bez obzira na sve, vraćaju se kući uzdignute glave. Sekunde su ih dijelile od prolaza i to unatoč podmetanju nogu sa svih strana.

Gianni Infantino bio je u iranskoj svlačionici nakon prvog kola i slatkorječivo im čestitao na nastupu protiv Novog Zelanda, no da nije uspio nagovoriti svog prijatelja Donalda Trumpa da se smiluje i omogući im duži ostanak na američkom tlu bez jurnjave u bazu u Meksiku. Dojam je da za takvo što, kod onih koji imaju ikakav utjecaj, nije bilo volje.

Iran je eliminiran i to je najbolja vijest i za Amerikance, ali i za Fifu koja više neće dobivati neugodna pitanja. A koga briga za iranske nogometaše. Oni su na ovom SP-u bili samo kamenčić u cipeli kojeg je trebalo što prije maknuti da ne stvara neugodnosti. Nogometna posla, as usual.