Priča o Jail Blazersima - skupini neukrotivih likova kakva se više nikada neće okupiti

Detroit Pistonsi imali su svoje Bad Boyse koji su igrali čvrsto, prljavo i znali otići do kraja. No Portland Trail Blazersi ipak su odnijeli pobjedu po svojoj neukrotivosti, imali su skupinu živopisnih likova koje je bilo gotovo nemoguće kontrolirati. "Nikada niste znali tko će doći na trening, a tko završiti u zatvoru", poznata je izjava iz tog doba i dovoljno je govorila o njima.

Po igračkom znanju i po igračkoj kvaliteti, nema se što reći, bila je to odlična momčad koja je o košarci znala sve, individualno gledajući bili su to sjajni igrači, međutim imali su taj "feler" da su jednostavno imali takav mentalni sklop te su izvan terena i na njemu radili što su željeli ne libeći se prelaziti i onu zakonsku granicu.

Bila je to vrlo skupa momčad koja je prelazila gornju granicu salary capa, momčad koja je imala igrače All-Star kalibra na klupi, zvijezde uz koje su se vezali prijestupi izvan terena i na njemu, uglavnom bila je to momčad bez ikakve kemije. Nešto slično nikada ranije, a i kasnije nije bilo posloženi i smatra se da se nakon ere Jail Blazersa, koja je ostavila momčad u ruševinama, itekako diljem lige počelo paziti na karakter igrača, balans u momčadi, kemiju i reputaciju. Kratko i jasno - bila je to najtalentiranija momčad vjerojatno u povijesti koja nije mogla zajedno funkcionirati.

Boba Whitsitta jednostavno nije bilo briga

Onaj koji je prebogatom vlasniku Paulu Allenu posložio ovakvu nakupinu igrača i kasnije mu stvorio probleme brojnim štetnim ugovorima je Bob Whitsitt. Bivši GM Seattle SuperSonicsa devet godina bio je u Blazersima, a nakon njegove ostavke, Portland se srozao praktički na dno, Krenulo je čišćenje onog što je ostavio i trebalo je vremena da se bivši NBA prvaci vrate u doigravanje i tamo gdje smatraju da im je mjesto.

Whitsitt je vjerovao u kvalitetu igrača i njihov talent, a nimalo nije mario za priče i upozorenja kako u svlačionicu stavlja tempiranu bombu. Bio je "stroj za trgovanje", s njim je bilo vrlo lako dogovoriti trade, a nije imao nikakvih problema dovesti igrača s problematičnom prošlosti.

Neke od poteza koje je povlačio teško je objasniti i u psihologiji sporta ogledni su primjeri što se ne smije napraviti da se ne bi narušila ravnoteža momčadi. Danas gledajući, bio je to svojevrsni sociološki eksperiment koji nije uspio, ali je ostao zauvijek upisan u povijest Blazersa, ali i NBA lige. Njena disciplinska tijela gotovo na dnevnoj bazi imala su Blazerse na meniju.

Najsramotnije godine franšize, unatoč dobrim rezultatima

Na početku novog tisućljeća složili su Blazersi momčad po guštu društva iz San Quentina, bilo je tu živopisnih likova koji su više punili dosjee nego protivničke koševe. Bob Whitsitt je u rosteru spojio osuđenog seksualnog zlostavljača Rubena Pattersona, uživatelje marihuane Rasheeda Wallacea, Damona Stoudamirea i Qyntela Woodsa koji je uzgred rečeno još organizirao i borbe pasa, tada posve neobuzdane Zacha Randolpha i Bonzija Wellsa te Dalea Davisa koji je rijetko kada izlazio van kuće bez oružja. Ne zaboravimo niti Shawna Kempa koji je također bio magnet za gluposti pa je tako sezonu završio na rehabilitaciji zbog ovisnosti. Bilo je tu svega, od momčadskog uživanja marihuane pa do fizičkih obračuna na treningu i zabavama koje su svako malo organizirali u svojim vilama.

O kakvoj je momčadi bilo riječ i u kakvom su stanju svijesti bili, dovoljno pokazuje izjava Bonzija Wellsa: "Baš me briga za navijače, mogu nam zviždati svaku večer, to me ne opterećuje, ionako znam da će mi sutra prići na cesti i tražiti me potpis. Zato su oni navijači, a mi NBA igrači."

Jedan od dobrih duhova Blazersa u tom razdoblju, Arvidas Sabonis praktički je pobjegao iz Oregona nakon sve češćih sukoba s Wallaceom i sve lošije atmosfere u i oko kluba. Ta momčad je bila najomraženija diljem SAD-a, po prvi puta su im i vlastiti navijači počeli okretati leđa i ostavljati Rose Garden polupraznim.

Fantasy GM i nepregledna lista gluposti

Sve je počelo još 1996. godine kada je Whitsitt na draftu uzeo ultratalentiranog klinca iz srednje škole Jermainea O'Neala unatoč upozorenjima koja su stizala. O'Neal je bio ogroman potencijal, ali i teško se nosio s pritiskom na terenu i izvan njega te je povrh svega u jednom razdoblju bio i pod sumnjom za silovanje.

Vrhunac Jail Blazers epizode stigao je počekom 2000.-ih kada je na klupu došao Maurice Cheeks koji je bio poznat kao trener koji je u sjajnim odnosima s igračima, s obzirom na svoju igračku karijeru znao je kroz što prolaze i trebao je biti taj koji će ih "dovesti u red" i zadržati njihov fokus na terenu. No s ovakvom nakupinom problema, to je bilo gotovo nemoguće.

Ključalo je kao u ekspres loncu, a prvi koji je pukao bio je Shawn Kemp koji, uzgred rečeno, u Blazersima nije ličio na onog Kempa koji je doominirao ligom u 90-ima. U travnju 2001. godine Kemp je napustio momčad i prijavio se na rehabilitaciju zbog ovisnosti o kokainu. Iako je momčad već imala previše problema i prijetila je potpuna eskalacija, Whitsitt je dolio još malo ulja na vatru i doveo Rubena Pattersona iz Seattlea iako je ovaj bio osuđeni seksualni prijestupnik nakon pokušaja silovanja dadilje svog djeteta.

Taj potez izazvao je veliko nezadovoljstvo među navijačima, Sonicsi su se pokušavali riješiti Pattersona, ali nitko ga nije želio dok se nije pojavio "trade machine" Bob i doveo ga u Oregon.

Problema je bilo i s ostalim igračima. Damon Stoudamire našao se na mukama kada je policija pretražila njegovu kuću i pronašla određenu količinu kanabisa, ali srećom po njega, optužbe su odbačene jer je pretraga kuće bila ilegalna. Naime policija je došla zbog uključenog protuprovalnog alarma, kasnije će se pokazati da provalnika nije bilo, ali se zato osjetio jak miris marihuaninog dima nakon čega je bez naloga pretresla kuću.

Stoudamireu to nije bila škola već je kod njega pronađena određena količina marihuane 2003. godine te se suočio sa suspenzijom, zanimljivo, jednako kao i njegovi suigrači Rasheed Wallace i Qyntel Woods iz istog razloga.

Wallace je pak bio posebna priča. Njegov odnos sa sucima i dalje spada među najlegendarnije, čovjek je bio stroj za tehničke pogreške. Neke od njih bile su neopravdane, jednom je tako zaradio tehničku samo iz razloga što je gledao suca. Ovaj ga je upozorio da ga ne gleda, Wallace je nastavio i dobio tehničku. Rasheed je bio uvjeren kako je kompletna sudačka organizacija usmjerena prema tome da zaustavi Blazerse i bude im uteg u ostvarivanju pobjeda.

Kasnije je priznao kako je on bio krivac i što je došlo do sukoba koji je odjeknuo ligom, a rezultirao operacijom Pattersona. Sve je počelo nekoliko tjedana ranije kada su on i Patterson na treningu trash talkom isprovocirali Woodsa koji je bio u sjajnim odnosima sa Zachom Randolphom. Kasnije je u svlačionici došlo do fizičkog sukoba između Pattersona i njega, a Randolph je završio na dvotjednoj pauzi zbog ozljede leđa. Bila je to uvertira za ono što će se dogoditi nekoliko tjedana kasnije. Na treningu su se oko prekršaja porječkali Woods i Patterson, a Randolph je nokautirao Pattersona i slomio mu jagodičnu kost.

"Nikada se nisam toliko uplašio, a vidio sam stvarno puno toga tijekom karijere. Ruben se pretvorio u Hulka, trebala su devetorica da ga zadrže da ne dođe do Zacha. Vikao je da će ga ubiti, mislim da bi to i napravio da ga je dohvatio", pričao je kasnije Wallace.

Patterson je završio na operaciji i propustio je ostatak sezone, priča je izašla u javnost i iako su Blazersi bili konkurentni i opasni, navijačima je bilo dosta i krenula je kampanja uništavanja sezonskih ulaznica.

Allen prelomio i krenuo u peglanje momčadi

U NBA ligi sve se radi da bi se navijačima ugodilo i javna slika je vrlo važna. Blazersi su tu bili na dnu i stigao je kraj ere Boba Whitsitta kojeg je Allen premjestio na drugu poziciju u svoju NFL momčad Seattle Seahawkse iako Whitsitt nije bio oduševljen tim novim zadatkom. O NFL-u je znao malo i on ga nije zanimao, ali u Blazersima više nije mogao ostati.

Malo pomalo počeli su se Blazersi rješavati problematičnih likova, kvaliteta momčadi je svjesno pala i od drafta 2006. godine krenuo je rebuilding na novim temeljima, bez onih koji su nosili teret bad guysa.

Nova lica franšize postali su LaMarcus Aldridge i Brandon Roy, godinu nakon kao prvi izbor na draftu izabran je dominantni centar Greg Oden, a neće se dugo čekati niti na priključenje Damiana Lillarda. Bili su to igrači koji su potpuna suprotnost Jail Blazersima.

No tu ih ni sreća nije pomazila. Roy je zbog problema s koljenima prerano završio karijeru, Oden je od prvog dana imao problema s ozljedama i njegov izbor bio je promašen, ali da su svi ispunili potencijal, bila bi to vrlo zabavna momčad i to zabavna s košarkaške strane, ne zbog onog što su radili van terena.

O neukrotivim Jail Blazersima i Netflix je snimio dokumentarac koji će sredinom ovog mjeseca s brojnim insajderskim pričama ugledati svjetlo dana. Bila je to posljednja NBA momčad s ovoliko problematičnih likova i teško da će se ikada više nešto slično složiti.