Stanov posljednji ples: Odlazi jedan od najvećih koji nikada nisu bili broj jedan

Velika karijera bliži se kraju, Stan Wawrinka odlazi u igračku mirovinu. Punim imenom Stanislas, ali još u ranoj fazi karijere istaknuo je kako preferira ime Stan i tako je i na turnirima i u službenim biltenima nestao Stanislas, a "rodio" se Stan Wawrinka.

Prošle sezone najavio je kako mu je ovo posljednja sezona i da na kraju slijedi oproštaj od profesionalnog igranja, a malo je nedostajalo da ostane bez prilike za nastup na US Openu. Naime, ranking mu nije osigurao ulazak u glavni ždrijeb, mogao je eventualno nastupiti u kvalifikacijama što za njega nije bila opcija. Na prvom wild card popisu nije ga bilo, ali naknadno je nastup zbog ozljede otkazao Paul Kypson, Amerikanac za kojeg je bila predviđena pozivnica, a organizatori su dijelom i zbog pritiska javnosti, odlučili na njegovo mjesto staviti bivšeg osvajača turnira.

U oproštajnom govoru nakon poraza od Mattea Berrettinija u prvom kolu, Wawrinka se zahvalio organizatorima na pruženoj prilici, nije bilo gorčine što su ga prvotno preskočili iako je imao jednu od najvećih karijera u modernom teniskom dobu.

Ozljeda koja je promijenila karijeru

Kada govorimo o igračima koji su imali talent i potencijal za svjetski broj jedan, a da nikada do njega nisu došli, svakako se ističu imena Wawrinke i Juana Martina del Potra. Obojica su imala tu nesreću da su igrali u vremenu Federera, Đokovića, Nadala i Murraya, a veliki problemi s ozljedama su im dodatno otežali put prema vrhu.

No Wawrinka je jedini koji je osvojio tri Grand Slam titule u vrijeme pune vladavine velike trojke. Svu četvoricu, ako tu računamo i Murraya, pobjeđivao je na Grand Slam turnirima i nikome nije bilo drago vidjeti ga u svom dijelu ždrijeba.

Je li mogao više? Mogao je. U vrijeme dok je igrao svoj najbolji tenis, 2017. godine zaradio je ozljedu koljena zbog koje je dva puta morao na operaciju, oporavak i povratak bili su vrlo teški i kasnije je samo povremeno pokazivao za što je sve sposoban.

Probleme je osjećao i ranije, zbog njih i nije bio u pravom izdanju u finalu Roland-Garrosa te godine, a nakon Wimbledona otišao je na operaciju i prijevremeno završio sezonu. Sljedeće godine vratio se na teren, ali i dalje se nije najbolje osjećao. "Jednostavno sam osjetio da nisam onakav kakav sam bio ranije."

Vratio se na Australian Openu 2018. godine, ali je izgubio od Tennysa Sandgrena, na sljedećim turnirima i od Mirze Bašića i Tallona Griekspoora da bi u prvom kolu Marseillea predao meč Ilji Ivaški tijekom drugog seta zbog bolova u koljenu. Uslijedila je nova višemjesečna pauza te nova borba za povratak u teniski vrh.

Međutim, nije više bio onaj stari Wawrinka, do kraja karijere nije osvojio niti jedan turnir, igrao je tek tri finala, ali niti jedno na Grand Slamu ili Masters 1000 razini. Najbolji jednoručni bekhend možda i u teniskoj povijesti i dalje je stvarao probleme protivnicima, ali više nije bilo onog njegovog visokog ritma i preciznosti s osnovne linije.

Zlatno Wawrinkino doba

Tri turnira obilježila su njegovu karijeru - Australian Open 2014. godine, Roland-Garros 2015. i US Open 2016. Tu je osvojio svoje tri Grand Slam titule i rušio je tada prve igrače svijeta Rafaela Nadala i Novaka Đokovića.

U Melbourneu je probio led i pokazao da je igrač za najviše domete, u finalu je nadigrao Rafu Nadala sa 6:3, 6:2, 3:6, 6:3. U četvrtfinalnom maratonu pobijedio je Novaka Đokovića s 9:7 u petom setu, zatim je svladao Tomaša Berdycha koji je bio na vrhuncu karijere i u svom prvom finalu potvrdio ono što je za sebe ranije pričao - da je igrač za velike mečeve.

I godinu dana kasnije u Parizu sve je ponovio. Ovoga puta, u četvrtfinalu mu je na drugoj strani bio Federer, a Wawrinka mu nije dao nikakvu šansu, zaustavio ga je u tri seta. Zatim je uništio nade domaćih navijača pobjedom protiv Tsonge da bi u finalu odigrao jedan od najboljih mečeva u karijeri i svladao Đokovića.

Treća i posljednja Grand Slam titula stigla je 2016. godine u New Yorku gdje je ponovno bio uspješniji od Đokovića.

O njemu ne govore samo Grand Slam trofeji, u svom zlatnom razdoblju od 2014. do 2016. godina imao je čak 11 uzastopnih pobjeda u finalima, a 2015. godine bio je i švicarski sportaš godine što je u vrijeme Federerovog vrhunca bio poseban podvig.

Igrač za velike mečeve

Kao jednu od Wawrinkinih mana, mnogi će istaknuti i nekonstantnost. U najvećim mečevima i na velikim turnirima uvijek je bio pravi i opasan. Međutim, znao je na manjim turnirima gubiti od protivnika koji nisu njegova razina. "Uvijek sam volio igrati na najvećim pozornicama. Teško je igrati pred praznim tribinama protiv motiviranog protivnika, pune tribine uvijek su izvlačile najbolje iz mene", rekao je jednom prilikom Wawrinka.

Mnogim igračima tako je pobjeda protiv Wawrinke najveća u karijeri, a Švicarac se trudio iz svakog poraza izvući pouku. Osim toga, autor je izjave koja jako dobro opisuje karijeru tenisača.

"Kao tenisač moraš se naviknuti na poraze svaki tjedan, ako ne osvojiš turnir, napuštaš ga kao gubitnik. Samo jedan može biti pobjednik i sve što možeš je shvatiti gdje si pogriješio, otići na trening i to ispraviti."

Više se ne osjeća kao gubitnik. Wawrinka odrađuje svoj posljednji ples, posljednje mečeve u karijeri i onda odlazi u zasluženu mirovinu. Mogao je i trebao više, ali koljeno mu se pokazalo kao jedan od najvećih protivnika.