Život nakon sportske karijere

Ima 30 godina, profesionalni je sportaš, a po prvi put mu na pamet pada misao: "Motoričke sposobnosti mi opadaju, intelektualne nisu ni sazrele, a nemam nikakav 'background'. Kako dalje?" Nebrojeno puta dogodilo se da čak i najuspješniji sportaši (u današnje vrijeme to podrazumijeva 'oni s dobrim PR-om') nisu bili dovoljno pametni ili angažirani da barem ne potroše ono što bi prosječnom čovjeku bez dodira sa slavom bilo dostatno za dva životna vijeka.

Tko na vrhuncu svoje karijere i u procesu nastanka potencijalne vrhunske karijere razmišlja o besanim noćima uz Vikinge ili Rimljane, u zrakoplovu do sljedećeg poprišta borbe iščitava odredbe Kaznenog zakona ili citate Aristotela i Platona? Zašto bi netko tko je svaki trenutak svog života posvetio treningu, strategiji, utakmici ili meču trebao razmišljati kako to nije cijeli njegov svijet? Zato jer ljubav koju je unio u nekoliko desetljetnu igru i koja mu je uzvratila slavom i milijunima sada lagano iščezava, i dolazi nešto novo, nepredvidivo, pomalo zastrašujuće.

Novac će ostati. Ovisno o karakteru, količini i kreativnosti, ali barem neko vrijeme hoće. Tigeru Woodsu, Michaelu Jordanu i nekolicini ekstremno uspješno-popularnih zvijezda vjerojatno samo čista glupost može oduzeti što su u prvih 30-ak godina života stekli. Kod mnogih današnjih profesionalnih sportaša već od prvih naoko talentiranih koraka u sportu na vrata kucaju predstavnici tvrtki koji bi ih zastupali "prema vani", prevaljujući intelektualno težište sa samog aktera na pomoćnike koji ih usmjeravaju što i kako činiti da bi njihova zarada bila dostatna "poslije" pa se izuzetno talentirani mladići pretvaraju u Cristiana Ronalda ili Davida Beckhama, dok se s tribina čuju ohrabrujući povici s rezerviranih sponzorskih fotelja.

Sve je to jako normalno u 21. stoljeću, a i poželjno za sportaše osobno, no jako teška je tranzicija onih za koje se sponzori nisu tukli, i one koji će morati proživjeti dva života u jednom, bez blagodati stare slave. Svi oni kojima od imena nije stvoren besmrtan brand, mogu se ubaciti u ovaj koš. Amerikanci su čak, ponukani sve većim brojem strmoglavih financijskih padova svojih najvećih zvijezda, "izumili" novu katedru na Wharton Business School Sveučilišta u Pennsylvaniji pri kojoj će podučavati umirovljene profesionalne sportaše kako obnoviti svoj život.

"Ljudi kažu da sportaši umiru dvaput. Kada prestanu igrati i kada umru u stvarnom životu. Zbog toga se trebaju vratiti u život i zapitati kako će sa svojih 25 godina početi zarađivati za sljedećih 40", rekla je jedna od profesorica sa spomenutog sveučilišta. Statistike pokazuju da čak 60% NBA košarkaša i čak 80% igrača američkog nogometa nakon nekoliko godina ostane bez dolara, što je zabrinjavajuć podatak, poučan za sportaše generalno.

Mike Tyson, nemoguće je izvaditi bolji i lošiji primjer. Čovjek koji je u svojoj karijeri zaradio oko 400 milijuna dolara osuđen je na egzibicijske mečeve u petom desetljeću da bi otplatio dugove. Iron Mike na više je načina dokazao da je sve moguće. Marion Jones, proglasila je bankrot nakon priznanja o uzimanju dopinga, uništivši ne samo današnji ugled već i bacivši ljagu na briljantnu karijeru, prodavši majčinu kuću te proboravivši šest mjeseci u zatvoru. Da ni profesionalnim sportašima nije sve dopušteno dokaz je Kenny Anderson, košarkaš koji je igrao u devet klubova u NBA ligi, a karijeru završio u Žalgirisu. Simpatična bivša supruga zbog nevjere ga je predbračnim ugovorom olakšala za 8,5 milijuna američkih dolara.

Dok su veliki ekrani upereni u njih doimaju se kao neslomljivi, ponajviše inspirativni, a često i idealni. Kada se nađu u nezahvalnom i depresivnom svijetu "običnih ljudi", kada prisilno moraju postati jedni od njih zbog otkazivanja tjelesnih sposobnosti i nezaustavljivog vremenskog neprijatelja, tada im se preteško vratiti na sam početak. Najbolji forehand ne pomaže. Ni dribling, ni slice, ni nokaut. Mozak koji je još nedavno bio predan u ruke najboljim stručnjacima za PR, sada se mora preliti nazad, i mora početi djelovati.

Mnogobrojni bivši sportaši otišli su onim najlogičnijim i najlakšim putem – postali su sportski komentatori, blogeri, treneri ili sportski menadžeri, okoristivši se svojim imenom dok je još njegov sjaj "svjež". Drugi su se, pak, poveli putevima potpuno drugačijim od prethodnih. Chelsea, Leeds United i Wimbledon nekada su ga priznavali kao istaknutog veznjaka, a nakon 15-godišnje nogometne karijere Vinnie Jones sada se može pohvaliti i solidnom glumačkom karijerom.

Lance Armstrong, sedmerostruki pobjednik Tour de Francea, nadvladao je i najtežu utrku, onu s tumorom. Američki je biciklist osnovao zakladu kojoj je zarada samo na temelju prodaje svima dobro poznatih LIVESTRONG narukvica narasla do 325 milijuna dolara. Odličan primjer dvostrukog (pa i trostrukog) života ponudio je i nekada zapaženi bodybuilder Arnold Schwarzenegger, koji je nakon titula u sportskoj karijeri (1965.-1980.) osvojio Hollywood, a potom postao guvernerom Kalifornije. Nedavno je njegovim stopama krenuo i Marat Safin, zauzevši mjesto u ruskom parlamentu.

Međutim, odati posebno priznanje treba onima koji su istovremeno uspijevali u dva područja: obrazovanju i sportu. Slaven Bilić, Mario Ančić, Zvone Boban, Siniša Skelin, Gordan Kožulj, Duje Draganja. Nekoliko hrvatskih imena vrijednih poštovanja i divljenja. Biti diplomirani pravnik i osvajač brončane medalje na svjetskom nogometnom prvenstvu ili polufinalist Wimbledona, nije baš svakidašnja pojava. A što mislite o doktoru medicine osvajaču srebrne olimpijske medalje? Ova kategorija bi zaista mogla biti nazvana počasnom. Ljudi koji unatoč najnovijoj verziji Zakona o sportu ni u 90. godini života neće morati udarati glavom o zid i baviti se mišlju kako to da su baš osvojili zlato na Svjetskom prvenstvu, a ne na Olimpijskim igrama.

Bez obzira želite li da vaše izuzetno talentirano dijete odustane od školovanja i posveti se "onome što će mu dati kruh", ne zaboravite mu usaditi vrijednosti koje će mu jednog dana, kao sposobnom mladom čovjeku, sigurno zatrebati. Ako vam je dijete nezasitan borac i jedinstven gladijator, potrudite se da ljubav koju pokazuje prema onome što mu uzvraća "širokom rukom" bude prenesena i na ono što će mu puno manje uzvraćati, a puno više samo - ispunjavati dane.

Mike Tyson je u karijeri zaradio 395 milijuna dolara više od Marija Ančića.

No, tko je danas bogatiji?