100 dana

Teško su i oni najoptimističniji mogli predvidjeti ovakav završetak kalendarske godine nakon što se Hrvatska pognutih glava vratila iz Njemačke. Pršo je otišao, provlačile su se priče o taborima unutar reprezentacije, izbornik se posvađao s cijelom nacijom. Klubovi su poispadali u Europi, daleko nije dogurao ni Dinamo, mlada reprezentacija također je rano poklekla u kvalifikacijama za EP, sve je išlo prema - dolje, zaista se trebalo potruditi da bi se vidjelo svjetlo na kraju tunela.

Srećom po dužnosnike HNS-a, u biranju izbornika do sada su bili nepogrešivno točni. Iako će mnogi naći mane stolovanju Jozića, Barića i Zlatka Kranjčara, činjenica je da su preuzimali momčad u teškim situacijama te polučili rezultat koji se tražio - odlazak na veliko natjecanje. Ovog ljeta su, barem se tako čini, pogodili jack-pot sa Slavenom Bilićem.

Proslavljeni internacionalac oko sebe je okupio zaista impresivnu ekipu, sastavljenu redom od jednako slavnih suigrača s kojima dijeli istu nogometnu viziju. Takav 'trust' mozgova, mladih stručnjaka koji su u nogometu sve prošli (Bilić, Asanović, Prosinečki, Jurčević, Mrmić), hrvatska reprezentacija još nije imala. A na plodove njihova rada nismo dugo čekali, štoviše, u rekordnom roku svoju su viziju uspjeli pretočiti u jednu zaista impresivnu reprezentaciju.

Zaista je teško prigušiti optimizam nakon prvih pet Bilićevih utakmica. Promijenio je djelomično dotadašnji kadar, nekim igračima se zahvalio, neke nove pozvao. Igračima koji do tada nisu bili u prvom planu, poput Modrića, Ćorluke i Eduarda, namijenio je glavne uloge, vratio je u reprezentaciju Rapaića. Promijenio je sustav igre u 4-4-2 (ili varijacije istoga, ali s četvoricom u obrani), promijenio je poziciju Niki Kranjčaru, odlučio se za novi tandem napadača, riskirao je s izbacivanjem Srne, Balabana i Olića nakon slučaja "Fontana". Puno je to odluka, a Bilić i njegov stožer pogodili su baš sa svakom.

To je ono što najviše raduje i na čemu najviše treba čestitati izborniku. Imao je viziju, odlučno je tu viziju prenio na travnjak, a rezultati su itekako vidljivi. Hrvatska nakon četiri utakmice ima odličnih 10 bodova, s dva teška gostovanja iza sebe (Izrael, Rusija) te veličanstvenom pobjedom nad Engleskom od 2:0.

Rezultati definitivno nisu jedini razlog za zadovoljstvo i optimizam, štoviše. Nakon što je Kranjčar napravio jako pozitivan napredak u u ofenzivnoj igri u odnosu na igru Barića i Jozića (a pritom zadržao obrambene kvalitete), Bilić je tu koraknuo još više. Hrvatska sada igra puno modernije, linija s četvoricom u obrani konačno izgleda uigrano (za razliku od svih dotadašnjih pokušaja, a pokušali su svi izbornici), dok u veznoj liniji nismo još izgledali tako opasno - Niko Kovač i dalje drži dobro obrambene konce igre, a Modrić i Kranjčar pokazuju, ne da mogu, već da moraju igrati zajedno. Niko se preporodio na lijevoj strani, sudjelovao je izravno kod velikog broja postignutih golova, dok Modrić u sredini oduševljava iz utakmice u utakmicu, kako trkom tako i dinamikom, dodavanjima i prodorima. Srnine kvalitete već se znaju, a Rapaić se pokazao kao vrlo kvalitetno rješenje, igrač koji je uvijek sposoban stvoriti opasnost za gol. Napadači su, pak, posebna priča, Eduardo i Petrić oduševili su u protekle tri utakmice te nema dvojbe da su sada prvi napadački dvojac ispred Klasnića, Olića, Balabana i Budana čije igre su također ohrabrujuće.

100 dana nakon izbora obično se procjenjuju prvi rezultati vlade; nema dvojbe da bi svaka vlada na svijetu poželjela da prvih 100 dana poluči tako dobre rezultate kao Slaven Bilić. Pali su svjetski prvaci (istina, njihova 'B' selekcija) u Livornu, potom je uzet bod na jako teškom gostovanju u Rusiji. Sedmica Andori bila je prava poslastica, dok je sjajan trijumf protiv Engleza, koji su u potpunosti nadigrani, odmah zapisan kao jedna od najvećih predstava hrvatske reprezentacije. Na sve to nadovezala se i jučerašnja pobjeda u Tel-Avivu, usprkos pogreškama u obrani pobjeda od 4:3 zlata je vrijedna. A koliko je teško do nje doći, svjedoči i podatak da smo prvi koji su to učinili od Danske 1999. godine. Zaključena je tako 2006. godina, pa je shvatljivo da nam iduća izgleda vrlo ružičasto ovog trenutka.

No, u packama ne može sve biti ružičasto, kao što uostalom nije ni bilo sve u igri Hrvatske. Dio jučerašnjih obrambenih problema sigurno je i plod izostanka Stipe Pletikose, bez obzira što Vedran Runje možda niti za jedan gol nije bio izravno kriv. No, činjenica je da nije izgledao uigrano s obranom, što nije tako lako postići kao što se čini. Povratak Pletikose sigurno će riješiti dio problema, no isto tako Bilićev posao s uigravanjem zadnje linije daleko je od završenog. Također, Joe Šimunić sjajan je stoper, no njegove pogreške znaju biti kobne i mora ih se iskorijeniti...

Bilić do sada niti jednom nije imao kompletan kadar na raspolaganju, a iako će neki to nazvati "slatkim brigama", izbornika čekaju teške odluke kad će svi biti spremni. Naime, čini se da je jedan igrač 'višak'; Niko Kovač i Modrić definitivno su zakaparili pozicije u sredini terena, no od trojca Srna-Rapaić-Kranjčar netko će ispasti, a sva trojica imaju jake argumente za prvu jedanaestoricu, a i Biliću su sva trojica dragi. Jedino rješnje bilo bi pomicanje Srne u zadnji red umjesto Ćorluke, što bi se moglo koristiti u domaćim utakmicama, no i Ćorluka je svojim igrama zaslužio veliki kredit. Bilić je sklon i Sabliću, može li tu ispasti čovjek s najviše nastupa, Dario Šimić?

Uoči Izraela mnogi bi pobjedu opisali kao krucijalnu za odlazak na EP, no nakon što smo do nje došli, postajemo svjesni da ima još mnogo teških utakmica, pa da će rezerviranje hotela u Beču i Zürichu još malo pričekati. Hrvatska i dalje mora u Skopje i u Tallin, te dvije gostujuće pobjede bi, uz nastavak domaćeg niza, garantirale EP. Dobro je što smo gostovanje u Moskvi 'obavili' prije nego je Hiddink posložio trupe, sada se čini da bi domaći dvoboj s Rusima mogao biti nezgodniji nego onaj u gostima.

Bilić je tako s peticom položio prve ispite i prvu godinu, no do "diplome" je još dalek put. Ako i nastavi ovim tempom u kvalifikacijama te osigura odlazak na EP, najteži zadatak, na kojem su pala prethodna tri izbornika, bit će pred njim - može li formu iz kvalifikacija ponoviti na velikom turniru?

Slaven je pokazao da zna i može, hrvatska reprezentacija je od svih u Europi imala najbolju jesen u smislu važnosti osvojenih bodova te dojmljivosti igre, što je veliki uspjeh za novog izbornika. Temelji su postavljeni u ovih 100 dana, sada treba nastaviti s gradnjom reprezentacije koja će u Austriji i Švicarskoj, ako Bog da, igrati važnu ulogu...