Capello je numero uno

Nogomet je prečudna igra da bi bilo kada mogli garantirati rezultat, a takvo što nemoguće je kada igraju dvije snažne reprezentacije poput Hrvatske i Engleske. Zato su, nažalost, neki od naših reprezentativaca pogriješili u preoptimističnim najavama susreta, jer toliko smo se već puta opekli kada smo previsoko letili. Slično se priča odvijala uoči Nizozemske u Splitu, naši su snimali reklame i pričali o Wembleyju, a "tulipani" su upisali 3:0. Uloga autsajdera protiv "velikih" Hrvatskoj je uvijek odgovarala i takva je postizala najveće rezultate.

Rezultat od 4:1 izgleda vrlo ružno, Engleska je u posljednjih pola sata pregazila Hrvatsku, no ne treba se sada zaletavati i govoriti da su Englezi bili puno bolji. Utakmice znaju imati neobične tokove, jučerašnja je usmjerena crvenim kartonom koji je glavni razlog tako teškog poraza.

Utakmica se, zapravo, odvijala upravo kako je to svjetski trener broj jedan - Fabio Capello - želio. Sve do isključenja bio je to al pari dvoboj u kojem su Englezi iskoristili jednu pogrešku, a sami je, s druge strane, nisu napravili. Fenomenalan blok ispred Jamesa zatvorio je sve hrvatske napade, izborili smo tek nekoliko prekida od kojih, međutim, niti jedan nije bio opasan, što i ne čudi s obzirom da je skok-igra engleskim stoperima najjači adut.

Capello je, pak, igrao upravo na prekide, polukontre i - Pranjića. Prvo je bilo očito pri svakom slobodnom udarcu u polovici Hrvatske - gotovo cijela momčad Engleske pohitala je u naš šesnaesterac na skok. Drugo se vidjelo pri svakoj polukontri u kojoj su se izvrsno otvarali Rooney, Walcott i Cole, a u kojima je Heskey bio "fliper" prema kojem je lopta dolazila i koji ih je prosljeđivao na krila. A treće smo znali već po pogledu na početni sastav koji je ponudio Walcotta na desnoj strani, a tu taktičku varijantu napadanja naše lijeve strane vidjeli smo praktički u svakom napadu Engleske. Uostalom, tri pogotka Walcotta reći će i više nego dovoljno o uspjehu te strategije.

Slaven Bilić izjavio je kako "spava mirno bez obzira na Capella", no sinoć bi jamačno mirnije spavao da je s druge strane bio McClaren. Koliko su njegove taktičke pogreške pomogle u hrvatskoj pobjedi prije dvije godine, toliko je sinoć Capello nadmudrio našeg izbornika i gadno nam zakomplicirao put u Južnu Afriku.

Mnogi su, kako u Hrvatskoj, tako i u Engleskoj, Capellov pokušaj privikavanja Engleza na talijanski nogomet već osudili na neuspjeh, s neuvjerljivim prijateljskim nastupima kao dokazom za to.

No, Fabio Capello je - Fabio Capello. To je trener koji je svugdje, ali baš svugdje napravio rezultat, pa iako navijači kući nisu odlazili oduševljeni igrom, imali su jako puno trofeja "za utjehu". K tome, Don Fabio je svoj način igre uspio utjeloviti i u Realu iz Madrida (dva puta), što je možda i teže nego u Engleskoj. I taj njegov curriculum vitae se nikad ne bi smio podcijeniti. Iako vam nekad nije jasno zašto je taj Milan, ta Roma ili taj Real pobijedio - pobijedio je. Kao što je sinoć pobijedila Engleska.

Ništa u ovom porazu ne može, ne treba i neće promijeniti osjećaje hrvatskih navijača prema Slavenu Biliću. Međutim, Bilić bi kao mlad trener štošta mogao naučiti od Fabija Capella, iako je za njega ključno da putem ne izgubi one odlike koji su mu donijeli dosadašnje uspjehe.

Capello me prilično impresionirano na presici poslije utakmice. Iako je postao prvi izbornik koji je kao gost slavio na Maksimiru, i to s 4:1, u prilično bitnoj kvalifikacijskoj utakmici koja mu, k tome, osigurava mir na engleskoj klupi, Capello se ponašao kao da je upravo s Milanom pobijedio Anconu s 1:0. Na pitanje je li mu ovo jedna od najvećih pobjeda u karijeri, Capello je tek iscijedio smiješak koji je govorio "kakvo glupo pitanje" i izjavio "ma ovo je samo jedna utakmica, početak kvalifikacija, ništa posebno".

Engleski novinari potom su tražili neku bombastičnu izjavu o Walcottu, no Capello ih je i tu spustio na zemlju - "bitno je samo da ga podržavate kad neće igrati ovako dobro". Rezultat ga je iznenadio, igra nije, pripremio se upravo za ovakvu Hrvatsku, tek je početak kvalifikacija - sve su to razmišljanja iznimno objektivnog i realnog trenera koji je ipak prva zvijezda te maksimirske večeri, bez obzira na Walcotta.

Capello, dakako, nije bio na terenu, no iako s velikim brojem istih igrača, ova Engleska i ona McClarenova nisu za usporedbu.

Iako se ne treba "ubiti" tražeći razloge slabe hrvatske igre, jer protivnik uvijek ima što reći po tom pitanju, kod nas nije sve funkcioniralo kako smo navikli.

Da nedostaje Eduardo to već dugo znamo. Olić u jednoj utakmici to nadoknadi trkom (Njemačka, Kazahstan), a onda nas u idućoj (Turska, Engleska) podsjeti da nije klasa Dudua. No, sinoć smo saznali da nedostaje i - Niko Kranjčar. Mnogi su Rakitića nakon predstave protiv Slovenije već vidjeli u prvoj postavi bez obzira na Kranjčarevo stanje, pisalo se i pričalo o novom lideru hrvatske momčadi, no - i pred Rakitićem je dosta "žganaca" jer sinoć je bio tek - statist.

Potvrdilo se i da je Pranjić kao lijevi bek dobro rješenje za Kazahstan, ali ne i za Englesku, pokazalo se i da je vjerojatno stiglo vrijeme za zamjenu Niko Kovač-Ognjen Vukojević. Pokazalo se, zanimljivo, i da se hrvatska obrana raspala izlaskom Roberta Kovača, iako je teško reći u kolikoj je mjeri za to zaslužan igrač manje, a u kolikoj sam Robert Kovač.

No, najvažnije što smo saznali sinoć jest da su Englezi opet - pravi. Sada su prvi favoriti skupine, no skupine koja donosi dosta zamki, kako za Engleze, tako i za nas. Istočna turneja neće nikome biti lagana i tu će se osvajati i gubiti bodovi vrijedni prvog i drugog mjesta.

Pred Bilićem je sada detektirati mane - jer takvih ima, a to smo morali znati i prije Engleske - te pronaći načine kako ih zakrpati. Vremena nema, Ukrajina je pred vratima, a tamo jednostavno - ne smijemo izgubiti.

Poraz od Engleske ne smije se shvaćati tragično. Tragično bi bilo tek kada bi zbog njega zaboravili sve dobro iz protekle dvije godine, i mediji i javnost i sama reprezentacija...