Čime je Dinamo razočarao?

Osjećaj, dakako, možda i vara, možda je Dinamo u Donecku pružio najbolje što je u tom trenutku mogao. Međutim, poznavajući kvalitete određenih igrača i uspoređujući to sa sinoćnjom prezentacijom, dolazimo do nesklada koji je razlog tom razočaranju.

Dinamu kao klubu ne može biti neuspjeh ispasti od Šahtara, koji za jednog igrača može potrošiti više nego Dinamo za sve zajedno. Od kluba koji se po financijama može mjeriti s nekima od najjačih klubova Europe, primjerice Arsenalom. Šahtaru to, na njihovu žalost, nije osiguralo i kvalitetu jednog Arsenala, no za Dinamo mu je i više nego dovoljno.

Međutim, igračima poput Marija Mandžukića ovakvi nastupi definitivno su neuspjesi. Popularni Mandža, igrač o kojem ozbiljno razmišlja (ili je barem do jučer razmišljao) izbornik Bilić, igrač koji namjerava nastaviti maksimirski niz velikih transfera u isto takve klubove, ne može si dopustiti ovakvu utakmicu, utakmicu koju je odigrao za "pet", ali za onih negativnih pet.

Mandžukić nije bio jedini loš, nije bio ni najlošiji, no od Mandžukića se nakon godinu dana u Dinamu i određenog iskustva u Europi, te posebice nakon utakmica poput one u Amsterdamu, očekuje da Dinamu donosi kvalitativnu razliku, što u Donecku ni izbliza nije učinio. Iako je bio bolji od Mandžukića, i Sammir spada u kategoriju onih koji su pokazali da na ovakvoj razini mogu više (Werder) te su stoga - razočarali. Blizu te ocjene je i Tadić, no njegov potencijal ionako nije na toj razini, pa se nije ni očekivalo da sam razbije Ukrajince.

Kriminalno loše utakmice odigrali su bekovi Hrgović i posebice Etto, zakazao je i Mikić, a od mladića poput Badelja, Kelave ili Lovrena ne može se očekivati puno više od onoga što su pružili, jer odigrali su - sasvim pristojno.

Da su i svi bili maksimalni, Dinamo bi teško igrao sa Šahtarom jer, ne treba se zavaravati, ono sinoć sigurno nije bilo najbolje što Šahtar može pružiti. Ima u tom lošijem Šahtarovom nastupu i Dinamovih zasluga, no Lucescuova momčad niti je u dobroj formi, niti je protivnik od nje tražio višu razinu igre.

A za to što nisu svi bili maksimalni, onakvi kakvi su pokazali da mogu biti, odgovornost mora snositi i trener Ivanković. Osim kod par igrača, primjerice Vrdoljaka, nismo vidjeli najavljenu fanatičnost i entuzijazam. Zapravo - vidjeli smo strah. Barem dok Srna nije dao gol, pa su Modri shvatili da više nemaju što izgubiti. I zaigrali nogomet.

Ova utakmica definitivno postavlja pitanje pogođenosti pojačanja izvan Hrvatske. Za očekivati je da Južnoamerikancima treba vrijeme prilagodbe, i nitko ne očekuje da Morales i Suarez već sada blistaju, međutim, Dinamo je u njih uložio za naše prilike velik novac i čudno je da dečki u ovako važnoj utakmici ne mogu dobiti ozbiljniju šansu, posebno jer bi teoretski trebali biti igrači kakvu su Dinamu trebali - kreator i prodorno krilo. To Dinamo nije imao, a oni bi trebali biti. Jesu li, ili pak nisu?

Dinamo se sada već dosta nakupovao u Južnoj Americi (plus Obali Bjelokosti), no vrijeme je za ozbiljno razmišljanje i ispravnosti te strategije. Dinamo od tamo još nije donio ekstra kvalitetu kakvu su mu donosili domaći dečki.

Kranjčar, Ćorluka, Modrić, Vukojević, Pokrivač, pa i Eduardo kao izdanak maksimirske škole, pokazali su se puno, puno kvalitetnijim igračima od Etta, Sammira, Guele, Moralesa, Suareza, a da ne govorimo o promašajima poput Carlosa, Juninha ili Andersona Coste. Što je najgore, ti stranci nisu nimalo jeftini, s Andersonovim milijunom mogla su se učiniti čuda s Dinamovom školom na kojoj se toliko zaradilo.

Dinamo je nakon novih odlazaka domaćih igrača ulagao samo u strance, a pokazalo se da su mu opet glavni nositelji igre domaći dečki (Drpić, Bišćan, Mikić...), a glavne nade - opet domaći dečki (prije svih Badelj, pa Kelava, Lovren...).

Dinamov navijač razočaran je zbog nastupa u Donecku. Ne zbog rezultata, jer prevelike nade nitko nije gajio. Razočaran je igrom onih koji su pokazali da znaju bolje, razočaran je što igrači predstavljeni kao pojačanja - sjede na klupi.

Razočaran je jer je lani Dinamo ispao jer je Werder bio bolji, a ove sezone će ispasti - jer je Dinamo lošiji. Lani je Dinamov navijač osjećao šansu i zadovoljstvo zbog iznenađujuće dobre igre, ove sezone nema šanse, a igra je iznenađujuće - loša.

Šteta, Šahtar je možda, ali samo možda, protivnik preko kojeg se moglo. Možda se, a ovo je još veće možda, još uvijek može, no Dinamu treba kvantni skok u kvaliteti igre u samo dva tjedna...