Don Quijote ili svađalica?

Ladić je kao izbornik bio vrlo interesantan lik; češće u središtu pozornosti zbog svađa s Dinamom, Hajdukom, Sharbinijem, Bilićem ili novinarima, a rijeđe zbog prezentacija njegovih momaka na terenu.

Na prvi pogled, dojam je da je Ladić konfliktan tip, jer se s toliko ljudi (igrača, klubova) niti jedan izbornik nije uspio posvađati u tako kratkom roku. Međutim, ako povjerujemo na trenutak da bi se u hrvatskom nogometu tu i tamo mogao pojaviti pozitivan lik - spreman bez dlake na jeziku probati iskorijeniti anomalije - Ladić je po mnogo toga zadovoljio kriterije za tog "Don Quijotea".

Svi njegovi argumenti bili su na mjestu, baš kao što su nekorektni bili stavovi klubova, prvo Hajduka, kasnije i Dinama, te ponekih igrača prema Ladiću i prije svega - mladoj reprezentaciji.

Ta bi selekcija trebala biti alma mater seniorskoj selekciji, to je uostalom najavio i Slaven Bilić, a sadašnja reprezentacija pokazuje kako je to dobra strategija.

Međutim, mnogi se prema mladoj reprezentaciji ponašaju kao nužnom zlu koje, ako je ikako moguće, treba izbjeći. Ladić je, možda, nekad bio bezobrazno iskren, no činjenica je da stavovi kluba, poput Dinamovog "ako vam treba ispričnica, naš će je doktor napisati", nisu u redu ako je uistinu stav HNS-a da je mlada reprezentacija - važna. Ako je važna, onda je smiješno da "ozlijeđeni" Josip Tadić ne igra za mladu reprezentaciju u ključnoj utakmici protiv Italije (a nemamo niti jednog napadača), a dan prije igra za Dinamo protiv - Hrvatskog dragovoljca.

Ladić je u svim takvim situacijama bio - bolno iskren. Ukazivao je na probleme takvog stanja, na aktualnu situaciju u kojoj se klubovi stavljaju ispred reprezentacija i smišljaju lažne isprike kako bi "poštedili" igrače nastupa za mladu selekciju.

Proslavljeni vratar je, za vrijeme cijelog mandata, ukazivao na važnost sazrijevanja tih mladića u glavama i na tome je puno radio. I pritom se borio s bahatošću i arogancijom tako učestalom kod naših mladih nogometaša koji prerano postaju "zvijezde" iako to nogometno ni približno nisu.

Ladića je, potpuno opravdano, zasmetao i potez Slavena Bilića koji je na Euro kao zamjenu poveo Anasa Sharbinija, iako se neposredno prije toga riječki veznjak ponio prema mladoj reprezentaciji potpuno neprofesionalno i neprikladno, a zbog čega ga je HNS kaznio. Da bi ga Bilić potom nagradio.

Ladić je usprkos dosta "kadrovskih" problema putem složio dobru selekciju koja je u nekoliko utakmica pokazala vrlo dobar nogomet. Istina, bez pomoći pravog napadača mladi Hrvati su "zapeli" protiv Italije i tako ostali bez šanse za Europskim prvenstvom, no Ladićev mandat ne treba zbog toga smatrati neuspjehom.

Podsjetimo se da je i aktualni izbornik A selekcije, danas jedan od najtraženijih europskih trenera, Slaven Bilić, s mladom reprezentacijom zapeo u dodatnim kvalifikacijama protiv Srbije, iako je imao, barem na papiru, značajno snažniju momčad od Ladića.

Mladoj reprezentaciji zadatak je, prije svega, stvoriti igrače (ali i karaktere, kako voli reći Ladić) za seniorsku vrstu. Ladić je na tome i radio, oni koji su igrali (i htjeli igrati) kod Ladića su napredovali i pružali dobre partije, prije svih Iličević koji je pod Ladićevim vodstvom pružao svoje najbolje igre. I objektivno, približio se A selekciji.

Ladić, to je očito, želi iskorijeniti loše navike hrvatskih klubova i mladih nogometaša, no u toj borbi mnogi će mu podmetati "klipove". Ima li HNS volje, želje i snage dati Ladiću još jedan mandat i tako pokazati da se slaže sa stavom mladog trenera?

Ili će Marković&Co. otići linijom manjeg otpora i pronaći nekoga tko će bez sukoba primiti "ispričnice" klubova i igrača?