Finale snova i odgovora

I najzagriženiji navijači Barce priznat će barem jedan penal "čist k'o suza'" (onaj Piqueov), moglo ih se lako dosuditi još 3-4 bez mogućnosti prigovora. Norvežanin je oštetio i Barcelonu, ali ipak ni u približno takvoj mjeri, pa ne čudi bijes Drogbe, Ballacka i ostatka društva.

Odigrali su dvije odlične utakmice, najbolje kakve Chelsea može odigrati protiv Barcelone, što je još jedan trenerski trijumf Guusa Hiddinka. Chelsea je bio hrabar, požrtvovan, snažan, silovit, brz, postigli su fenomenalan pogodak, trebali barem još jedan (Drogba) i limitirali Barcelonu na jedan udarac prema golu. Nažalost po navijače Bluesa, taj jedan bio je Iniestin projektil u rašlje u 93. minuti. Kakav tužan kraj za Chelsea!

No, mijenja li jedna utakmica ono što je Barcelona činila kroz cijelu sezonu? Do prije 24 sata su se javnost, mediji i stručnjaci natjecali u komplimentima, mnogi nisu bježali od kovanice "najbolji nogomet svih vremena". Jasno, potpuno je pretjerano govoriti tako o momčadi koja (još) ništa nije osvojila, jer na "najbolji nogomet" pravo mogu polagati mnogi uzastopni osvajači Lige/Kupa prvaka, nacionalnih liga, momčadi poput Cruyffovog Ajaxa (pa i Van Gaalovog), Sacchijevog Milana, Cruyffove Barcelone, Fergusonovog Manchestera 1999., no činjenica je da je Barcelonu predivno gledati, da Barcelona igra za dušu svakome tko voli lijep nogomet. Barca, uostalom, tako igra godinama, samo ove sezone učinkovitije nego ikad prije.

Kup natjecanje uvijek je manje pošteno od ligaškog, jer i ako ste cijelu sezonu sjajni - jednim krivim korakom možete sve prosuti. Barcelona je na Stamford Bridgeu napravila taj krivi korak, odigrala utakmicu s puno obrambenih pogrešaka i bez pravog rješenja u napadu, a izvukli su je Iniesta, Valdez i - sudac.

Da je Liga prvaka uistinu liga, prvi i drugi bili bi zaista najbolji kroz tu sezonu - kao što su Barca i Real najbolji u Primeri, Dinamo i Hajduk u HNL-u. I kao što su Manchester United i Barcelona u Ligi prvaka (Europi ako želite). Utakmicu po utakmicu, Manchester United i Barcelona su najbolji, ili još realnije, daleko najbolje momčadi Europe i sada će igrati finale Lige prvaka. Da, Manchester može izgubiti od Liverpoola 4:1, Barcelona može izgubiti od Atletica, jer nitko ne može 365 dana biti savršen. Ali Barcelona i United bili su najbliže tomu ove sezone i zato zaslužuju finale. Zar ćemo se zaista žaliti na to? Sudačka nepravda donijela je nogometnu pravdu, iako navijači Chelseaja to nikad neće prihvatiti.

Nije, međutim, to više ni bitno. Danas nitko u Europi ne pamti da je Sundel pokrao Hrvatsku protiv Njemačke, ali svi znaju da je ta Njemačka prvak Europe 1996. Isto tako se neće pamtiti ni Ovrebo, kao što se ne pamte suci i pogreške koje su proteklih godina usmjeravale mnoge dvoboje Lige prvaka, pa ponekad i na korist Chelseaja. Možda kada se ovakve pogreške izvrte na štetu svih klubova u Europi, javnost konačno shvati da je pregledavanje video snimke, kao u američkom nogometu, sasvim prihvatljivo rješenje koje će imati pozitivan efekt na "nogometnu pravdu".

Finale snova

Rijetko se ždrijeb, a potom i rezultati u Ligi prvaka poslože tako da u finalu gledamo dvije najbolje momčadi. To ovoga puta nije ni najmanje dvojbeno - s jedne strane aktualni europski prvak, dvostruki uzastopni engleski (s trećom kantom pred vratima) predvođen najboljim svjetskim igračem, a s druge skorašnji španjolski šampion, momčad koja ekipama poput Reala, Atletica i Bayerna daje po 5-6 golova, predvođena argentinskim dijamantom koji pretendira na Ronaldovo prijestolje - može li bolje?

Ne može.

Po onome što su ove momčadi pokazale kroz cijelu godinu, pred nama je najbolje finale možda čak i u povijesti. Dakako, tijek same utakmice nemoguće je predvidjeti; hoće li to biti drama u stilu Milan - Liverpool, uspavanka poput Porto - Monaco ili "razbijačina" poput Milan - Barcelona? Može biti bilo koji od tih scenarija, može biti neki četvrti, ali rijetko kada smo imali dvije tako dominante momčadi u finalu.

Koliko god mnogi bili očarani igrom Barcelone, najbolji nogomet igra - Manchester United. Osvojiti tako teško prvenstvo tri puta u nizu, a da pritom igrate izuzetno važnu ulogu u Ligi prvaka (lani prvaci, ove godine finalisti), to je u današnje vrijeme pothvat zbog kojeg se Alexu Fergusonu mora skinuti kapa.

Kada nabrajamo "najbolje trenere", vrte se nekako Mourinho, Capello i Hiddink, no Alex Ferguson ima rezultate iznad svih njih, a trećim euro naslovom vjerojatno bi zaslužio status najuspješnijeg trenera novije nogometne ere.

Nevjerojatno je kako je Ferguson sposoban mijenjati generacije i prilagođavati se modernom nogometu. Danas je brzina najvažniji zahtjev, a brže momčadi od Manchestera - po profilu igrača, ali i samoj igri - nema. Manchester je iznimno direktan, fantastično pokretljiv, spoj najboljih stvari svojih konkurenata - Chelseajeve čvrstine, Liverpoolovog tempa i "stajanja na terenu", a iako nije Barcelona, Manchester United igra s malo dodira, s kvalitetnim kratkim pasovima i nerijetko vrlo atraktivno. U briljantnom trećem pogotku protiv Arsenala vidi se sva snaga i moć te ekipe.

Barcelona ima dva superiorna veznjaka u Xaviju i Iniesti. United ima najbolji stoperski par svijeta. Barcelona ima napadački trojac od kojeg je u Primeri više golova kao momčad zabio samo Real. United ima (po)najboljeg vratara. Barcelona ima savršenu tehniku. United ima moć i silinu.

Barcelona ima Lionela Messija. United ima Cristiana Ronalda.

Ako Manchester United i Barcelona igraju za titulu najbolje momčadi u Europi, Messi i Ronaldo praktički igraju za "Zlatnu loptu". U godini smo bez velikih natjecanja, obojica će osvojiti nacionalna prvenstva i obojica oduševljavaju (i zabijaju i asistiraju i driblaju) iz tjedna u tjedan. Dominantan nastup u finalu jednoga od njih bit će vrijedan statusa najboljeg svjetskog nogometaša.

Ulozi su ogromni, ali dvije ofenzivne, briljantne momčadi garancija su nezaboravnog finala. Lani smo u dvije utakmice vidjeli samo jedan (fantastičan) pogodak, mogu li nam u finalu pružiti oglede sličnije onima iz 1999. godine kada su dva puta odigrali po 3:3?

Kako god završilo, u finalu ćemo gledati dvije najbolje momčadi. Ako je bilo potrebno malo sudačke nepravde da bi do toga došlo - što sad? Toliko puta je bila na štetu nogometa, ovoga puta je bila na njegovu korist...