Hrvati znaju i mogu

Portugal, Hrvatska, Nizozemska i Španjolska - to su četiri momčadi koje su već nakon dva kola osigurale prvi krug, a zajedničko im je da su u svojim skupinama bile tehnički najsnažnije momčadi. Ta tehnička dominacija preslikala se u stanje na ljestvici pa su mnogi spremni tvrditi - za uspjeh je ponovno na prvom mjestu bitno znati.

Te četiri reprezentacije definitivno su ostavile najbolji dojam - Portugalci čistom "brazilskom" tehnikom, Nizozemci svojim standardnom tehničkom perfekcijom, Španjolci tehnikom pas igre, Hrvati kombinacijom imaginacije i znanja specifičnih za ove prostore. Rezultat je bio vrlo lijep, ponekad i impresivan nogomet (Portugalci protiv Turaka, Hrvati protiv Nijemaca, Nizozemci gotovo stalno, Španjolci protiv Rusa).

Međutim, te ekipe za sad su osvojile samo simpatije i četvrtfinale, ništa više od toga. Pravi testovi tek slijede, a jedna od tih momčadi - Portugal - već je na svom ispitu pala. I nije prvi puta da se takvo što događa.

Španjolci, primjerice, godinama igraju isti nogomet, godinama biraju isti profil igrača i godinama se svi čude - zašto Furija rano ispadne. I onda uoči idućeg natjecanja opet svi vide Španjolsku kao jednog od favorita, premda se u načinu igre i samoj selekciji malo toga promijenilo.

Španjolci zapnu na jednostavno fizički jačem protivniku. Izvrstan primjer je Francuska na prošlom SP-u; Španjolci su bili "romantični" kao i ove godine, Francuzi neuvjerljivi, ali u međusobnom dvoboju igrali su samo Tricolori. Španjolci su mahom vrsni tehničari, ali svojom građom Xavi, Iniesta i slični teško igraju protiv jačih igrača kada utakmice postanu tvrđe, čvršće, agresivnije, a to se događa u kasnijim fazama velikih natjecanja, kada prava na pogrešku više nema. Jednog ili dva takva igrača može momčad trpiti, ali kada je cijela vezna linija istog profila - teško.

Portugalce i Nizozemce muči sličan problem, driblinzi i lepršave kombinacije ne prolaze tako lako kad se namjere na talijansku obranu u, recimo, polufinalu europskog ili svjetskog prvenstva.

Portugal je tako ispao od Njemačke iako je s vrha tribine jasno da se radi o tehnički potkovanijoj i za lijep nogomet sposobnijoj momčadi. Međutim, efikasni, radišni i fizički snažniji Nijemci smanjili su prostor za manevar Ronaldu i društvu i iskoristili inferiornost Portugalaca u prekidima (dakle u visini i snazi) te tako prošli dalje.

Sličan ispit čeka i Španjolce koji neće ni izbliza imati prostora i vremena protiv Italije kao što su imali u skupini. Torres i Villa fantastični su centarfori, ali ostaje za vidjeti koliko će im prilika društvo iz sredine kreirati protiv svjetskih prvaka. S druge strane, Toni je i do sada izgledao nezaustavljivo, bez obzira što ga neće gol, kako će tako jakog napadača zaustaviti španjolska obrana?

Van Basten je dosta učinio u izboru igrača kako bi riješio upravo takve probleme nizozemske reprezentacije. Tehničarima je pridodao malo snažnije igrače poput Engelaara i to je jedan od razloga zašto su "Tulipani" tako uvjerljivo prošli "testove snage" protiv Francuske i Italije.

Možda sam subjektivan, ali u toj priči možda i najbolju kombinaciju znanja i snage ima - Hrvatska. Definitivno ne toliko fizički moćna kao primjerice Italija ili Njemačka, niti toliko tehnički briljantna kao recimo Portugal, Hrvatska je ipak u gornjem domu u obje kategorije, posebno jasno onoj tehničkoj.

Ono po čemu se Hrvati i inače izdvajaju - imaginacija - definitivno je ogromna vrlina Bilićeve selekcije, prije svih Modrića, Kranjčara i Rakitića. A uz znanje te trojice (ali i tehničku dotjeranost ostatka ekipe), Hrvatska ima i fizičku silinu Ivice Olića, pluća Nike Kovača, beskompromisnost brata mu Roberta, snagu i visinu Šimunića i Ćorluke, ponavljanje Pranjića.

Kombinacija tih dvaju elemenata - znanja i snage - daje ono što uvijek naglašava Ćiro Blažević - moć. Hrvatska je moćna, moćnija čak i nego 1998., iako ostaje za vidjeti da li i jednako talentirana.

Uz tu moć, kakvom definitivno možemo parirati svakome na ovom EP-u, Hrvatska je u jednoj kategoriji jača od svih drugih - patriotizmu i zajedništvu. Nema te reprezentacije u kojoj je složnost veća, u kojoj su igrači spremniji ginuti jedan za drugoga i u kojoj nema "posebnih", zvijezda koje se tako ponašaju prema drugima. Naše zvijezde ponašaju se kao zvijezde isključivo na travnjaku, protiv suparnika.

Imamo i izbornika kojeg bi cijeli Premiership volio vidjeti na klupi, i imamo najbolje navijače na svijetu. Preduvjeti su tu, čak i ždrijeb, jer koliko god sada tražili vrline Turcima, da nam ih je netko ponudio u četvrtfinalu prije početka Eura potpisali bi u roku odmah.

Za uspjeh će još trebati samo malo sreće. Ona je u nogometu "x faktor", u utakmicama tako izjednačenih protivnika nerijetko je presudna. Bilić i momci su je zaslužili, ili bar tako mi smatramo, a za manje od 24 sata saznat ćemo hoće li Fortuna zaista biti uz naše...