Je li SP u JAR-u - truba?

Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi definitivno će biti drugačije od svih dosadašnjih. FIFA se odlučila na hrabar potez, dodijelila je najveći sportski događaj na svijetu (danas već možda veći i od OI) Africi, bez obzira što je bilo jasno da organizatore čeka pakao.

Blatterova politika vođenja krovne nogometne organizacije svodi se na rotaciju. Švicarac ima viziju kako "nogometnu radost" treba širiti diljem svijeta, za što sigurno ima niz dobrih argumenata. Kao što imaju i oni koji bi voljeli SP-e vidjeti isključivo u razvijenim zemljama poput Njemačke i Francuske, gdje već postoji prava infrastruktura. Pa iako sam među ovima drugima, jer mislim da se nogomet može razvijati po svijetu i na druge načine, a ne tjeranjem milijuna navijača u zemlju s 50 ubojstava dnevno, Fifina logika je shvatljiva. Ono što je, međutim, upitno jest da li su se Blatter i društvo požurili u Afriku prije nego li je Afrika za to spremna?

Kup konfederacija bio je generalna proba koju su, prema Blatteru, Južnoafrikanci položili s ocjenom 7,5 (od 10). Ili drugim riječima, 75 posto stvari je spremno za SP.

Ne čudi što FIFA pokušava ohrabriti domaćine, povratka više nema, ali činjenica je da Južna Afrika nije na razini kakvu su prije pet godina očekivali oni koji su joj podarili glas. Malo detaljnija analiza pokazala je velike probleme u području transporta, smještaja, sigurnosti, ili drugim riječima - u svim važnim segmentima organizacije jednog velikog natjecanja.

Danas je i treći dan štrajka građevinskih radnika, stadioni su također u zaostatku, a i kada budu dovršeni - jasno je da nisu i neće biti na razini europskih. To nije takav problem, nogomet se ne igra zbog stadiona niti jedno svjetsko prvenstvo sjajnim ne čine stadioni, no problemi s transportom, smještajem i sigurnosti zaista su ogromna prepreka zabavnom SP-u običnom navijaču. Gradovi i stadioni loše su povezani, nedostaje kreveta, a o sigurnosti će dovoljno reći da su samo za vrijeme Kupa konfederacija dvije reprezentacije, Egipat i Brazil, pokradene.

Više od milijun funti uloženih u oglašavanje Kupa konfederacija ipak nije napunilo stadione do kraja, a postalo je jasno da obični puk nema novca za karte, iako će za SP biti jeftinije nego većinu proteklih.

Ako ste među onima koji su ovaj Kup konfederacija upamtili najviše po trubama - Vuvuzelama - niste jedini. Na taj tradicionalni južnoafrički navijački rekvizit žalili su se i igrači, gledatelji diljem svijeta, ali i televizijske kuće. Radi se očigledno o sudaru kultura, pa nam ostaje ili prihvatiti to konstantno trubljenje kao dio imidža jednog drugačijeg SP-a u jednoj drugačijoj zemlji ili mute gumbić na daljinskom. Iako ću osobno izabrati ovo drugo, priznajem da treba cijeniti, prihvaćati i poticati različitost.

Dojam je, naime, da nas čeka puno različitosti i da je treba što prije prigrliti. Možda zaista treba nogomet "slaviti" svuda po svijetu i tako ga širiti, i možda je to uistinu vizionarski potez Seppa Blattera.

No, i Južna Afrika se mora bolje pripremiti. Trube, ples, haljine - sve to navijači koji misle doći s drugih krajeva svijeta mogu prihvatiti. Mogu prihvatiti čak i nerazvijenu prometnu ili hotelsku infrastrukturu. No, sigurnost je nešto što Nijemac, Francuz, Japanac, Amerikanac i daj Bože Hrvat nisu voljni riskirati. Preći tisuće kilometara samo da bi vas netko opljačkao ili, ne daj Bože, učinio nešto gore - ne zvuči kao privlačan scenarij za ljeto 2010. I zato organizator mora dati sve od sebe ne bi li barem to doveo na razinu koju zahtijeva ovako veliko natjecanje.

"Ljudi jednostavno ne vjeruju Africi. To je pogrešno. Arika je toliko dala svijetu, ne samo nogometu. Jednog dana moramo nešto vratiti Africi. Stoga, ajmo imati ovo SP. Ajmo slaviti Afriku. Zašto ne?", izjavio je Blatter.

Ne zvuči kao najbolji razlog za izbor domaćina natjecanja kao što je SP, ali sada se možemo samo nadati da će SP u JAR-u biti pun pogodak Fife. Kako za nogomet u Africi (i uopće infrastrukturu u JAR-u), tako i za nogometne navijače diljem svijeta.