Mogu li upropastiti i ovo?

Sanader, Bandić, Antunović, Puljić, Čačić... Nisam mislio da će oni biti glavni 'glumci' kolumne uoči SP-a u Njemačkoj, no pronašli su svoj put i do sportskog portala, što je već zaista impresivno umijeće. Gospodarstvo, pravosuđe, zdravstvo, školstvo, znanost... Ne može se reći da su nam političari, bili to HDZ-ovci, SDP-ovci ili netko treći, ispunili želje u tim kategorijama, dosegli ciljeve za koje smo vjerovali da Hrvatska, 15 godina nakon proglašenja neovisnosti, treba dosegnuti. No, jedna kategorija nije se dala...

Državi sport nikad nije bio visoko na ljestvici prioriteta, iako su se, dakako, svi rado došli poslikati s Janicom, rukometašima, nogometašima, s bilo kim tko je od nekud donio kakvu medalju. Možda je to i dobro za sport, jer čega se dotakne država, to obično krene nizbrdo.

Takav 'maćehinski' odnos države prema sportu nije spriječio hrvatske sportaše, sportašice, momčadi i ekipe da dosegnu svjetske rezultate, rezultate zbog kojih se često nazivamo 'najsportskijom zemljom na svijetu'. Možda i nismo baš najsportskija, ali nema sumnje da smo u kolektivnim sportovima, s obzirom na populaciju, među najuspješnijim zemljama svijeta, u tenisu smo u samom vrhu, imamo neponovljivu Janicu i sve bolje skijaš(ic)e, imamo odlične plivače, Blanku i mnoge druge, da ne bi nekoga zaboravio.

Jedan takav sport, rukomet, donio je Hrvatskoj veliku priliku. Sjajni uspjesi Červarove ekipe natjerali su Svjetsku rukometnu federaciju da Hrvatskoj prepusti organizaciju SVJETSKOG PRVENSTVA, iako Češkoj i Grčkoj nismo u tom trenutku mogli konkurirati svojim dvoranama. Gradonačelnici šest gradova domaćina potpisali su garancije da će dvorane biti izgrađene, no sada je to odjednom postao problem. Točno dvije godine prije SP-a, Hrvatska praktički nema ni jednu dvoranu, a u dva najveća grada nema čak ni osmišljenog projekta?! Jedno malo pitanje za odgovorne - što ste radili proteklih godinu dana?!

Sada je dakako žurba; natječaji, dokumentacija, rješavanje zemljišnih pitanja, pa konačno i sama gradnja - kako to napraviti u roku? Sad smo odjednom "prekasno dobili organizaciju SP-a", iako nitko ne pita gdje je otišla protekla godina. Kako je moguće da se recimo u Zagrebu, u prvoj od tri predviđene godine za gradnju, ne napravi ama baš ništa? Pardon, dogovoreno je da će se dvorana zvati Zagreb Arena. Bitno je da smo to riješili, makar još ne znamo ni gdje će se Arena graditi, a kamoli kako će izgledati.

Bilo je samo pitanje trenutka kada će gradnja dvorana postati prilika raznoraznim političarima, koji su, za razliku od recimo rukometaša, u karijeri puno više pričali nego napravili, da na ovom pitanju zarađuju političke poene. Umjesto da svi skupa zašute, prionu radu i na najbolji način rješe pitanje dvorana za SP, sada smo svjedoci prepucavanja tko je kukavica, a tko nije.

Vlada premijera Sanadera je, naime, u proceduru pustila poseban Zakon prema kojem bi se dvorane gradile bez natječaja, i to nakon što su se s tim složili ministri, HRS i svi gradonačelnici. Prema Sanaderu, to je prvotno bila ideja Milana Bandića, kako bi se ubrzao proces, odnosno kako bi se skratila pravna procedura i kako bi dvorane mogle biti izgrađene u roku. Međutim, izgleda da je nakon tog sastanka zavladala kolektivna amnezija pa se više nitko ne sjeća tko je zapravo što predložio, a oporba je, jasno, graknula kako je ovaj zakon - protuustavan.

Sanader je uzvratio kako je Bandić kukavica jer se sada skriva od zakona koji je predložio, a iz vedra neba javila se i Željka Antunović koja je Sanadera nazvala kukavicom jer zove Bandića kukavicom, a on je taj koji skriva satove?! Eto nam našeg krasnog dnevno-političkog života, a onda se političari pitaju zašto svi zajedno kotiraju tako nisko u očima normalnog puka.

Dragi naši političari, ovom prigodom ne zanimaju nas ni satovi, ni Verona, ni striptizete, ni općenito vaše kokodakanje (čitaj: optuživanje za afere iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti). Zanima nas da omogućite da se na vrijeme izgrade dvorane za SP, a da bi to napravili morate raditi, umjesto pričati.

Splitski gradonačelnik otvoreno je rekao da bez ovog Zakona gradnja dvorane u Splitu dolazi pod veliki upitnik. Porečki gradonačelnik iskreno je priznao da će, bez Zakona, dvorane biti izgrađene doslovno 5 do 12. U Zagrebu je upitno kako će se uopće izgraditi dvorana od 18.000 mjesta kad još nema ni svoju lokaciju, a kamoli dokumentaciju.

U takvoj situaciji, naši vrli političari primorali su premijera Sanadera da razmotri prijedlog zakona i vjerojatno ga - povuče. Ili u prijevodu - slijedi novo razdoblje u kojem se neće znati tko što radi, novi prazan hod i gubljenje vremena kojeg ionako već nemamo.

Nema dvojbe, Hrvatska bi ovo SP mogla izgubiti ako se brzo ne krene u realizaciju planova, a to bi bilo zaista tragično. Ne samo zbog rukometaša koji su zaslužili to SP, već i zbog Hrvatske. Sada se odjednom mnogi pitaju trebaju li Hrvatskoj te dvorane, isplati li se to SP. Pa morali bi biti zaista poseban narod kad bi postali prva zemlja kojoj se organizacija takve sportske manifestacije - ne isplati.

Zašto se uopće netko bori i kandidira za organizaciju nogometnih, košarkaških ili rukometnih prvenstava kada je to samo problem i trošak? Hrvatska će, kao domaćin SP-a, ugostiti stotine tisuća navijača, na tom projektu zaposlit će se tisuće ljudi, a nakon Prvenstva ostat će nam (nadajmo se) vrhunske dvorane.

Poznato je koliko je Zagreb dobio Univerzijadom 1987. godine, i dan danas je niz objekata sagrađenih za tu priredbu važan dio sportske infrastrukture Zagreba. Zar će netko reći da se Dom sportova nije isplatio?

Zagreb nedvojbeno treba vrhunsku dvoranu, a ako se pametno izgradi, Zagreb Arena moći će sama sebe financirati. Time će Zagreb doći u poziciju da jednog dana ugosti i košarkaški Final Four te razne druge spektakle, od kojih će opet imati koristi. Koliko puta smo pisali kako je jedan od problema hrvatskog sporta nedostatak adekvatnih dvorana/stadiona, neće li vrhunska dvorana sa svojim popratnim sadržajima privući više ljudi nego što privlače već zastarjele dvorane u kojima je popratni sadržaj ako eventualno imate naslon za leđa na stolici? Neće li te dvorane probuditi lokalni sport u Poreču, Splitu, Varaždinu, Osijeku?

Sporošću i neodlučnošću političara koji i ovo koriste u svrhu vlastite promocije, SP je došlo pod znak pitanja što je zaista žalosno. Sportaši su do sada odradili puno toga za političare i Hrvatsku, a sada su im pružili još jednu veliku priliku - da Hrvatska bude domaćin tisućama ljudi, da sagradi kvalitetne dvorane za sadašnje, ali i buduće naraštaje, i da zahvali rukometašima na do sada učinjenom domaćinstvom jednog velikog natjecanja. Mogu li i ovo upropastiti?