Ne može nam nitko ništa

Žao je svakome što se to dogodilo. Biliću, koji se već na početku izborničke karijere suočio sa najgorom mogućom situacijom, u kojoj je postupio na jedini mogući i dakako ispravan način. Suigračima, koji su svjesni "težine" koju u reprezentaciji imaju Balaban, Olić i napose Srna. Uostalom, Niko Kovač je u ime suigrača molio lakšu kaznu, iako svjestan da su momci učinili - neoprostivo.

Svim navijačima. Jer svjesni smo, naravno da smo svjesni, Srna je među ključnim igračima reprezentacije, Olić je u Moskvi trebao biti 'detonator', Balaban je golgeter na kojeg se može uvijek osloniti.

Žao je i njima. U kojoj mjeri zbog same reprezentacije, suigrača i navijača, a u kojoj mjeri jer će imati mrlju kao sportski profesionalci do kraja karijere, teško je reći. Do subote, zakleli bismo se da je borcima poput Olića i Srne, koji su na terenu uvijek ostavljali sve, reprezentacija iznad svega. Međutim, teren nije jedino mjesto gdje su oni hrvatski reprezentativci.

No, činjenica da im je žao, kao ni činjenica da će se sada ispričavati gdje i kad stignu, nikako ih ne može amnestirati za učinjeno. Zapravo, niti jedno opravdanje ne može biti dovoljno dobro. Da, mladi su, da, trebaju se negdje ispuhati, da događalo se i prije.

No, za sve postoji vrijeme i mjesto, postoji i način. Balaban, Olić i Srna su povukli krivi potez po svim tim stavkama. Samo nekoliko dana prije izrazito važnog otvarajućeg okršaja novih kvalifikacija odlučili su, sasvim svjesno, oglušiti se o propis da u 23.30 svi reprezentativci moraju biti u krevetu, a sve zbog toga što su poželjeli nekoliko sati uživati u piću, glazbi, društvu.

Tajming nije mogao biti gori, ali da stvari budu lošije, odlučili su otići na mjesto gdje su znali da će ih vidjeti nekoliko stotina ljudi. Nije uopće bitno jesu li oni išli na 'cajke' ili na 9. simfoniju, ali išli su na mjesto gdje će biti viđeni. Ne samo da su viđeni, slikani su s alkoholnim pićima, u razuzdanom okruženju; to jednostavno NE SMIJE biti slika reprezentativca četiri dana prije ključnog (ali i bilo kojeg) reprezentativnog okršaja. Dok su drugi spavali, Balaban, Olić i Srna mislili su, valjda, da za njih pravila ne vrijede. Ili, ako vrijede, da kazna ne može biti velika, jer ipak su - važni kotačići. Otegotne okolnosti samo se slažu jedna na drugu - vrsta glazbe nije bitna, ali ići u klub koji je poznat po kriminalnim ispadima (kakav se dogodio i te subote) - bilo je krajnje glupo.

Prvi korak od strane Bilića je učinjen. Drugačiji nije mogao biti, dečkima nije mjesto u reprezentaciji koja će Hrvatsku zastupati u Rusiji. Puno je važnije, međutim, što i kako dalje.

Prve reakcije Vlatka Markovića puno su blaže nego u slučaju Igora Bišćana, iako su može naći puno zajedničkih točaka. Štoviše, u nekim aspektima Bišćanov prekršaj bio je lakši; on je ipak otišao zbog nogometnih razloga (jer nije bio u Barićevim planovima), iako je jasno potpuno pogriješio u načinu manifestiranja svog nezadovoljstva. No, Balaban, Srna i Olić izdali su suigrače, izbornika i navijače jednostavno zbog svog zadovoljstva, u potpunosti svjesni reperkusija.

Takva Markovićeva reakcija sugerira da će Srna, Olić i Balaban biti još novčano kažnjeni, a potom vraćeni u selekciju. Ispravno? Nije lako biti sudac u ovakvom slučaju, pogotovo sa znanjem koliko su Srna, Olić i Balaban dali hrvatskoj selekciji.

No, dala je i ona njima jako puno, dali su im puno i navijači. 'Prevarili' su reprezentaciju, dajući pritom naslutiti svoje razmišljanje kako im reprezentacija (čitaj: HNS) ništa ne može jer su - prevažni. No, nije nitko nezamjenjiv, hrvatski dres ne zastupa se samo igrom na terenu već i doličnim ponašanjem izvan njega. I kao što neki taj dres ne zaslužuju na terenu, tako ga ova trojica ne zaslužuju ponašanjem izvan zelenog travnjaka...