Obrana s četvoricom za pet

Ne treba jasno ni pretjerivati, Hiddink s Rusijom nije mogao u kratkom roku učiniti veće pomake, pa je to i dalje bila Rusija koja se s razlogom nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Drugim riječima, zaplašivanje o moćnoj Rusiji bilo je na 'staklenim nogama', Rusi osim Aršavina i vratara Akinfeeva nemaju igrača europske klase, pa ih se stoga ne treba ni smatrati europskom velesilom. Istina, Hiddink će jamačno unaprijediti igru Rusa i zbog toga je dobro što smo s njima igrali već na početku kvalifikacija. Ali, isto tako, šteta je što nismo pokazali još malo sigurnosti u igri prema naprijed i ostvarili pobjedu koja bi bila ogromak korak prema Austriji i Švicarskoj.

Nadalje, osim što su Rusi bili daleko od neke 'svemirske' razine, ni Hrvatska nije briljirala. Posebno to vrijedi za napad, gdje Klasnić i Eduardo nisu mnogo toga pokazali. Klasnić je, istina, bio opasniji i konkretniji nego u prijašnjim utakmicama, ali gol ga opet nije htio, iako je bio u izglednim situacijima. No, ni on ni Eduardo nisu bili maksimalni u fazi otvaranja i suradnje s veznima, a već je i od prije jasno da obojica nisu tip napadača koji mogu primiti loptu okrenuti leđima prema golu; to nedostaje ovoj reprezentaciji, Biliću treba kvalitetniji centarfor.

Srećom, utakmica u Moskvi donijela je i puno toga pozitivnog. Stipe Pletikosa bio je pravi usprkos nagađanjima o transferu, dokazao se i Biliću te je neprikosnovena 'jedinica' hrvatskog sastava.

Za sada je najveći Bilićev uspjeh činjenjica da je vrlo brzo uspio posložiti obranu s četvoricom u liniji, pa tako Hrvatska konačno ima sustav koji je u skladu s današnjim nogometnim trenutkom. Štoviše, ta obrana je na objektivno teškom gostovanju dopustila tek dvije-tri prilike domaćinu, iako nije bilo trojice standardnih igrača (Šimunić, Tudor, Šimić).

Nekima će čak biti teško izboriti početni sastav, jer su Sablić, Ćorluka i Šerić odigrali vrlo dobru utakmicu. Posebno impresivan bio je Sablić kojem očito puno bolje odgovara sredina obrane nego pozicija na desnoj strani gdje je igrao u Livornu. Iako je puno komentatora sipalo dosta pohvala na račun Ćorluke, koje je sigurno i zaslužio u određenoj mjeri jer je pokazao puno dobrih vrlina, treba istaknuti da njegovi izleti na protivničku polovicu nisu baš uvijek bili promišljeni, pa su Rusi upravo nakon njegovih taktičkih pogrešaka kretali u kontru.

Vezni red napravio je puno toga dobrog, ali je dojam pokvarilo 15-minutno razdoblje u drugom dijelu kada su kolektivno pali svi, što je rezultiralo pritiskom Rusa. Ipak, plusevi nadmašuju minuse. Niko Kranjčar i Luka Modrić nisu briljirali, ali su odigrali vrlo dobro - pokazali da mogu vrhunski kombinirati, kvalitetno držati loptu i diktirati ritam. Kranjčaru očito bolje odgovara pozicija u veznoj liniji, makar i na lijevom krilu, nego mjesto polušpice gdje je premalo u kontaktu s loptom. Modriću, pak, uloga defanzivnog veznog nije optimalna, ali i tamo Luka može dati kvalitetan doprinos. Niko Kovač dao je tradicionalno velik trkački doprinos, dok Miki Rapaić nije previše sudjelovao u igri, ali je ipak s dva opasna udarca pokazao zašto ima Bilićev kredit.

Što se izbornika tiče, Bilić isto zaslužuje dobru ocjenu - Hiddink ga ničime nije iznenadio, a Hrvatska je većim dijelom utakmice bila bolji i kvalitetniji suparnik, pa čak ni pobjeda ne bi bila nezaslužena. Ako se po jutru dan poznaje, Hrvatska s pravom vjeruje da bolja reprezentacija od Rusije i da ima nešto bolje izglede za osvajanje jednog od prva dva mjesta u skupini. Bod na teškom gostovanju sigurno je odličan korak upravo prema tom cilju, a pred Bilićem i igračima je sada samo zadatak da nastave s napretkom u igri...

Isto tako, pred izbornikom je teška odluka - kada vratiti 'veselu' trojicu? Ili, da li ih vratiti? Reprezentacija je pokazala u Rusiji da se može i bez njih, pa iako će netko reći da bi s njima i pobijedili - za to nema garancije. Upravo će ta dilema dati najviše glavobolja izborniku, jer ga ostvareni rezultat i još više igra ne trebaju brinuti - dobri su...