Opasna je morska vila

Nemoguće je ne pogledati unaprijed, jer jasno je da smo pobjedom protiv Švedske napravili golem, ako ne i presudan korak prema polufinalu. Mađarska i Slovačka su, objektivno, za koplje ispod reprezentacija koje pretendiraju na medalje, te pred ispunjenom Arenom ne smiju biti prepreka ovakvoj Hrvatskoj. A s te dvije pobjede bi dvoboj s moćnom, nikako i nepobjedivom Francuskom, najvjerojatnije bio tek šlager uoči polufinala, osim ako Šveđani ne dobiju "Pijetlove" pa zakompliciraju situaciju.

No, iako objektivno autsajderi, Slovačka i Mađarska opasne su "nagazne mine" koju ne smiju olako shvatiti ni reprezentativci ni publika. Bilo bi pogrešno procijeniti da Hrvatska protiv tih reprezentacija ne treba podršku kao što ju je imala u Splitu protiv Španjolske i Švedske, jer bi opuštanje na tribinama moglo opustiti i igrače. A Mađari i Slovaci su ipak dovoljno kvalitetni da to mogu iskoristiti.

Zbog toga, iako razloga za slavlje ima, vremena nema. Dakako, nema baš ništa loše, dapače, da igrači uživaju u najljepšim danima karijere, pjevaju s 12.000 svojih navijača i vesele se pobjedama kao što se veseli cijela zemlja. No, Morska vila brzo može postati "morski pas", ako slučajno dođe do opuštanja i razmišljanja "lako ćemo". U sportu to nikada ne prolazi, pa iako su nas ovi momci, ovaj stručni stožer i ova reprezentacija odavno naučili da opuštanja kod njih nema, nije zgorega za upozoriti.

Zbog toga je bilo lijepo vidjeti Červarov time-out kada je utakmica protiv Švedske već bila dobivena. Lacković je, naime, dobio "bukvicu": "Šut uvijek možeš promašiti, ali moraš se boriti onda za loptu, u tome je pobjeda." Voljeli ga ili ne, ali Červar zna pokazati dobar osjećaj za takve trenutke i zna ukazati igračima što je potrebno za pobjedu - srce, borba, želja. Rukomet je takav sport.

Nakon dvije krasne pobjede našim rukometašima je jasno da su sada prvi favoriti turnira. Imaju i igračku kvalitetu za to, ali imaju i domaći teren; ako je tko u to sumnjao, sada zna - to je ogromna prednost. Imati 12 ili 15 tisuća žestokih navijača iza sebe daje injekciju adrenalina svim igračima, podiže golmana, plaši protivnika, gura te u kontru, omogućuje ti da skočiš više, trčiš brže, guraš jače. Svaka izjednačena utakmica može se u tri minuta prelomiti zahvaljujući impulsu s tribina.

Ta spoznaja - da u drugi krug ulazimo s maksimalnim brojem bodova, opušteni, samouvjereni, u dobroj pucačkoj, obrambenoj i vratarskoj formi - daje veliko samopouzdanje svim igračima i publici, a jedini problem(čić) je - pritisak. Očekivanja javnosti s razlogom su visoka, sigurno i očekivanja samih igrača, nema dvojbe da se svi nadaju i mnogi očekuju - zlato. A do zlata je ipak još velikih pet koraka, koji će postajati sve teži i teži, s ogromnim pritiskom na vratu.

Zbog toga će uspjeh Hrvatske u velikoj mjeri odrediti psiha, a u tome je Červar, tako se barem tvrdi, majstor. Naime, ako je nakon prvog ogleda s Korejom postojala jedna zadrška zbog forme pojedinaca, nakon demoliranja Španjolske i slamanja Švedske sada je jasno da smo igrački i momčadski spremni. A s publikom iza sebe prejaki za svakoga, ako smo u glavi pravi. Balić, Metličić i još par starijih prenijeli su pobjednički duh na mlađe, pa ne čudi što Duvnjak s 20 godina ima veća "muda" od puno iskusnijih igrača drugih reprezentacija. Taj pobjednički duh, kao i iskustvo pobjeđivanja, bit će ogroman adut Hrvatske u završnici SP-a.

Protiv Švedske nije išlo tako glatko kao protiv Španjolske, ali i Švedska je bolja momčad. Igra, dakako, nije savršena, ali velikih mana ne može se pronaći ni napadu, a još manje sve boljoj obrani. Imamo dva najbolja srednja vanjska na svijetu, imamo efikasna krila, fantastičnog pivota i dovoljno kvalitetne vanjske pucače, imamo dovoljno široku klupu za izdržati ovaj ritam. Štoviše, Balić se nikada nije više odmarao, a da se to ne osjeti negativno na rezultatu. U formi su i vratari, pa su, igrački gledano, svi preduvjeti tu. Savršeno, uostalom, igra - nitko.

Ne treba zbog toga umirati u euforiji, ponavljam - svaki će korak biti težak. I nitko neće pasti sam od sebe, ni zbog publike ni zato jer smo dobro igrali protiv Španjolske i Švedske. Baš kao što je Červar napomenuo, svaka lopta, baš svaka, bit će za pobjedu. Samo s takvim pristupom - sve je u našim rukama.

To lijepo zvuči, a zaista je sve u našim rukama. Imamo momčad koja je barem al pari Francuskoj i Danskoj, te publiku koja je jezičac na našoj strani vage. Ne treba od toga bježati, favoriti smo za zlato i to je pritisak koji treba prihvatiti i u njemu uživati.

Najveći ne bježe od njega, drugačije ne treba biti ni s našim rukometašima koji su toliko puta pokazali da su veliki. Želimo im još pet "morskih vila", s time da će ona posljednja biti i najljepša u njihovim karijerama...