Peras mora požuriti

Velimir Perasović nije tip koji će previše brinuti o mišljenju javnosti, novinara ili čak drugih struktura unutar kluba. Cibona je dovela trenera koji ima jasnu viziju što želi i kako to postići, stručnjaka koji cijeni samo rad, rad i rad, stratega kojem je najvažniji - konačni rezultat.

Perasov problem je, međutim, taj što, želi li podršku publike u ostvarivanju zacrtanih ciljeva, mora momčad dovesti u punu formu ranije nego što bi to možda želio.

Naime, Zagrepčani neće pružiti previše šansi obnovljenoj Ciboni. Dva poraza na startu NLB lige, uključujući domaći od Zadra, nisu nikoga u Zagrebu ostavili bez daha. To što se u susretu protiv Zadra mogla gledati odlična košarka, u Zagrebu neće puno značiti ne počne li Cibona na svoj konto upisivati pobjede.

Razmaženost zagrebačke publike nije samo Cibonin problem. U Dinamu se s razlogom brinu kako im NEC i Spartak neće donijeti skoro nikakvu zaradu, premda se radi o utakmicama toliko željene Uefine lige. RK Zagreb doveo je skoro cijelu hrvatsku reprezentaciju, ali zna da mora otići što dalje u Ligi prvaka kako bi zadržao gledatelje.

U takvoj priči, gdje taj relativno mali broj ljudi (s obzirom na broj stanovnika) koji odlazi na sportske manifestacije ima prilično dobar izbor za naše prilike, Cibona nema lagan zadatak.

Zagrepčani će tražiti rezultat, ali još k tome i atraktivnu igru, kako bi se vratili u Draženov dom. Sezona je dugačka, Perasović bi sigurno maksimalnu formu htio na kraju sezone kada će se dijeliti euroligaške karte u hrvatskom prvenstvu, no želi li gledatelje - a sve se na kraju vrti zbog njih - Cibona već protiv Maccabija u prvoj utakmici Eurolige nema pravo na kiks.

Dakako, u ozbiljnim bi razgovorima teško mogli govoriti o porazu protiv Maccabija kao kiksu, no Zagreb ima druge kriterije. Pobjeda će mnogima reći "ok, ovo je Cibona koju se isplati doći gledati", a poraz bi se mogao "isprati" tek nekakvom serijom pobjeda. Ciboni treba euforija odmah na startu, a objektivno - pitanje je vrijedi li ova momčad toliko?

Cibona jest dosta uložila, vratila je dvojicu relativno važnih reprezentativaca (Prkačina i Kusa), ali je još uvijek tanka na nekim pozicijama, posebno pod obručima. Prka više nije igrač za 30 minuta, a tu prave zamjene nema. Pitanje je i tko će popuniti rupu nastalu Markotinim ispadom zbog kojeg će vjerojatno napustiti klub.

Cibona je praktički potpuno nova momčad, trebat će vremena kako bi se uigrali ti povratnici s dvojicom Amerikanaca od kojih je Rawle Marshall tek stigao u klub (i naznačio da bi se trebalo raditi o pojačanju, a ne prinovi). Tko ne razumije važnost uigravanja, ne razumije - košarku.

Na papiru momčad ima potencijala. A za razliku od proteklih godina, u svlačionici je glavni jezik ovoga puta - hrvatski. S Perasovićem na kormilu, to je momčad koja ima budućnost ako dobije dovoljno vremena.

Međutim, koliko će vremena imati? Ako je pameti i strpljivosti u klubu - imat će do kraja sezone. Neovisno o svim rezultatima. A ako je pametna i strpljiva, čekat će i zagrebačka publika. Ciboni više od svega treba ono što imaju Split i nadasve Zadar - tisuće košarkaških zaljubljenika, euforiju oko kluba.

Zagreb nije zaboravio voljeti košarku, ali su Zagrepčani, čini se, zaboravili "radost loptanja pod obručima", kako voli reći Slavko Cvitković, koju donose košarkaške utakmice.

Međutim, moraju se itekako zapitati u klubu što rade po pitanju gledatelja. Cibonin nerad u tom sektoru svake je godine sve očitiji, slučajni prolaznik ne bi uopće znao da ovdje igra jedan euroligaš.

Borba za gledatelje borba je poput one za prašak za rublje ili mobilnog operatera. A Dinamo, Cibona i RK Zagreb čine minimum minimuma po pitanju marketinga kako bi se izborili za gledatelje. Od imena branda se više ne živi, čak ni ako se zovete Dinamo ili Cibona.

Stoga je cibonin marketing spao na parket. I želi li Perasović prodati svoj proizvod, treba zaredati s pobjedama, po mogućnosti atraktivnima, što je prije moguće. Dobrodošao u Zagreb, gdje ni Uefina liga nije dovoljna...