Pobjeda košarke

Hrvatska košarka je živa, i to još kako! Možda to čovjek ne bi pomislio, kad se sjeti PR izjave HTV-a kako "treća utakmica finala nije odlučujuća", pa samim time ni dovoljno važna da bi je se prenosilo na nacionalnoj televiziji, ali je svejedno istina. Možda to čovjek ne bi pomislio, kad vidi koliko je vremena i važnosti dano regionalnoj, u principu nevažnoj regionalnoj ligi, u odnosu na onu našu, ali je svejedno istina.

Zapravo, reći da je hrvatska košarka "živa" je podcjenjivanje. Hrvatska liga, čijoj sjajnoj završnici upravo svjedočimo, ponudila je najveću kvalitetu i neizvjesnost od svih hrvatskih liga, uz jaku konkurenciju vaterpolskog prvenstva koje također nudi i europsku kvalitetu, a i neizvjenost u finalnoj seriji.

Nismo imali puno vremena u njoj uživati, još manje prilike gledati je na televiziji, no hrvatska liga ponudila je "šicu" za košarkaške gurmane, koji su već bili opasno na "rubu gladi". O košarci se opet piše, o košarci se priča, za košarku se traži karta više; a sve to već dugo nismo imali.

Liga je dala puno zanimljivih priča, niz uzbudljivih i atraktivnih utakmica, puno dobre košarke. Cedevita je nastavila ambiciozno, napravila je još jedan korak prema vrhu i tek ju je neočekivan poraz od Broda spriječio na putu do NLB lige. I kao što je Svjetlost u tom susretu pokazala da "muški" igraju i oni koji nisu imali velikog rezultatskog imperativa, tako je i Cedevita "muški" odigrala završni dvoboj protiv Splita pobijedivši puno motiviranije goste.

Upravo je Split bio najugodnije iznenađenje Lige; nakon sramotnih predstava u NLB ligi, jedan od najvećih europski klubova "obnovio" se za domaće prvenstvo te je do posljednjeg kola bio kandidat za treće mjesto i regionalnu ligu. Splićani nisu napravili posljednji korak, ali zato su umalo izbacili Cibonu u polufinalu doigravanja, da nije bilo s(p)retne trice Warrena, "žuti" bi se ovih dana borili za naslov. Što bi, nakon prikazanog u prvom dijelu sezone, bilo ravno čudu. Zagreb je zadržao konstantu, izborio je regionalnu ligu i bio tvrd orah Zadru u polufinalu, a veseli da klub polako pokazuje ambicije koje su veće od "biti dobar sparing partner Zadru i Ciboni".

Cibona i Zadar posebna su priča, priča koja još traje i čiji ćemo epilog dobiti tek u subotu u Zagrebu. Zadrani vjerojatno i nisu presretni što finalna serija nije završila u utorak u Jazinama, no ostalim ljubiteljima košarke sigurno neće teško pasti pogledati još jednu košarkašku poslasticu.

Često znamo podcjenjivati svoje, viriti u "tuđe dvorište" i konstatirati kako se tamo igra vrhunski nogomet/košarka/rukomet/ubaci-neki-sport. No, biste li mijenjali ovu završnicu Cibone i Zadra za španjolsku, talijansku ili grčku ligu? Slažem se, ne bih ni ja.

Ne samo zbog neizvjesnosti, koja je neusporediva s drugim ligama. Da ste bookie, kako biste postavili koeficijente za petu utakmicu? Zar je netko favorit? Zadar je pokazao da može dobiti u Zagrebu, kao što Cibona može dobiti u Jazinama. Cibona je pokazala da može nadtrčati Zadrane, Zadrani su pokazali da mogu "napuniti" Cibonin koš tricama ili pick&rollom. Zaboravite favorite, zaboravite i prednost domaćeg parketa jer nema sumnje da će Tornado dojuriti do Draženovog doma.

Ne, Cibona i Zadar nude puno više od neizvjesnosti ovoga puta. Imamo priliku gledati uistinu kvalitetnu seriju. Da, treneri će naći poneku manu u obranama, ali ako pitate običnog gledatelja - da, više volimo trice, zakucavanja, asistencije, blokade i ostale atrakcije. I da, više volimo utakmice s 90-100 koševa, nego one "euroligaške" na 50-60.

Imamo priliku gledati šuterske serije Englisha, odrastanje talentiranog Andrića, liderske osobine Kusa i Vladovića; velike borbe pod obručima Gečevskog, Čolaka i Lalića s jedne, te Wrighta, Andrića i Krasića s druge strane; odlične dionice Warrena, Baraća ili Rozića; nadmudrivanje ljutih trenerskih protivnika, Petrovića i Anzulovića; i uz tu individualnu kvalitetu, Cibona i Zadar ostavljaju srce na parketu za ovaj naslov. A tako i treba biti. I iskreno, između pete utakmice Cibone i Zadra i ogleda San Antonija i Clevelanda izabrao bih hrvatsko finale. I to ne (samo) zato jer je naše.

Sjajna je ovo stvar i za hrvatsku reprezentaciju, neovisno o tomu koliko će igrača iz hrvatske lige zapravo igrati na EP-u u Španjolskoj. Jer, dobre vibracije koje je uzrokovala ovako dobra i zanimljiva košarka sigurno će imati pozitivan efekt na medijsko pokrivanje reprezentacije, pa samim time i "stanje nacije" uoči Španjolske.

Zadru i Ciboni je, dakako, itekako važno tko će na kraju osvojiti naslov. Ali, bez obzira tko na kraju uzme pehar, ako volite ovu igru morate biti sretni jer je u konačnici pobijedila - hrvatska košarka. Prikazala nam to HTV ili ne.