Samo jedan u nizu...

Zvonimir Soldo dao je ostavku na mjesto trenera Dinama, premda je taj potez tek kozmetičke prirode, potez kojim je Soldo pokazao da ima karakter i da neće čekati "giljotinu", iako je izabrao vjerojatno pogrešan način da ga sprovede u djelo.

Mladom treneru dani su ionako bili odbrojani. Mediji su mu, očito na temelju migova svojih klupskih insidera sapunali dasku već neko vrijeme. Pričalo se već o nasljednicima ili povratnicima, iako su Dinamo čekale najvažnije utakmice polusezone - dvoboji finala Kupa s Hajdukom i završna predstava u prvenstvu.

Pomalo na razočaranje onih koji donose odluke u Dinamu, a i još dosta klupskih dušebrižnika, Soldin Dinamo upravo je te ključne predstave daleko najbolje odigrao, pa nije bilo najlakše smjenjivati i dalje trenera koji je na terenu ostvarivao maksimum. No, u Hrvatskoj, pa tako i Dinamu, ni u takvim slučajevima to nije nemoguće. Očito iz primjera.

Zdravko Mamić (jer čemu govoriti "Dinamo", kada se zna tko donosi sve odluke) u tri je godine promijenio Kužea, Ivankovića i sada Soldu, iako je svaki od njih napravio očigledan i velik rezultatski pomak.

Kuže je Dinamo preuzeo nakon sramotne sezone u "Ligi za bedaka" te je u sjajnom stilu osvojio prvenstvo, vratio navijače (bar jedan dio njih) u Maksimir, a napredak u Dinamovoj igri bio je neusporediv. Kuže je, međutim, niz maksmirske stube otišao nakon "neuspjeha" u Europi, iako je i dalje bio nedodirljiv u Hrvatskoj, pa je Ivankovića dočekao težak posao zadržavanja takve dominacije. No problem reče Tanac, njegov Dinamo bio je još bolji te je uvjerljivo potukao rekord uzastopnih pobjeda u prvenstvu. U vitrine je pospremljena dvostruka kruna i sve je bilo spremno za napad na Ligu prvaka.

Mamić je, međutim, privremeno odustao od "nema prodaje", klub je bogato zaradio na Ćorluki i Eduardu, a nakon relativno tijesnog ispadanja od Werdera, Dinamo je izborio ligaški dio Kupa Uefa i tako opet ostvario cilj, ili barem ono što su u klubu predstavljali kao cilj. Suvišno je i reći, Dinamo je odmaglio konkurenciji u HNL-u. No, ni Ivanković nije potrajao, nakon Mamićevog ispada zbog "nedovoljno dobrih igara Dinama na Dvoranskom PH" (?!) Ivankoviću je pukao film, spakirao je kofere i otišao odmarati. Kako se čini - privremeno.

Stigao je Soldo, s 12 bodova prednosti u prvenstvu ciljevi su bili jasni - zadržati već osvojeno prvenstvo i osvojiti Kup. Rečeno - učinjeno, s time da je Soldo putem razliku povećao na rekordnih i pomalo nevjerojatnih 28 bodova, dok je Hajduk pregažen u prvoj utakmici Kupa za osiguravanje još jednog trofeja.

Ili da malo rezimiramo - Dinamo je u tri sezone izgubio osam utakmica u HNL (!), osvojio pet od šest titula (tek je Kuže propustio jedan Kup) i odigrao 19 europskih utakmica u dvije europske sezone. Kod Kužea i Ivankovića mladi potencijali pretvoreni su u europski vrijedne zvijezde na kojima je Dinamo masno zaradio, a i Soldo polako nastavlja taj put obzirom na očigledan napredak pojedinih igrača, primjerice Tadića i Vrdoljaka, ovog proljeća.

Sve to - u Dinamu nije dovoljno. Ni Kužeu, ni Ivankoviću, a ni Soldi, jer Mamić ne traži od trenera samo uspjehe na travnjaku. Ne, za posao Dinamovog trenera nogometne kvalifikacije nisu dovoljne, potrebno je i kimati glavom na sve odluke i prijedloge oba Mamića, potrebno je tolerirati sve moguće ispade, dolaske na treninge i u svlačionicu. A čak ni tada - nije dovoljno.

Soldo, konkretno, na travnjaku teško da je mogao učiniti više. Svi bismo, istina, željeli da Dinamo igra atraktivno u najmanju ruku kao kombinacija Arsenala, Manchester Uniteda i Barcelone iz najboljih dana, ali na Maksimiru ne stanuju Cristiano Ronaldo, Fabregas i Leo Messi. Soldin Dinamo je u tri najvažnije utakmice (otvarajuća na Kantridi, završna na Maksimiru, finale Kupa) ovog proljeća rasturio dva najskuplja protivnika, Hajduka i Rijeku, s ukupno 13:3. To su ujedno bile i jedine utakmice u kojima je Dinamo - bio motiviran.

Je li Soldo kriv za slabiju motivaciju cijele ekipe kada s 20 bodova prednosti igraju pred 800 ljudi protiv Šibenika? Ne, i ne smije biti. Iako bi bilo lijepo živjeti u svijetu gdje svi daju sve od sebe u svakom trenutku, to ne vrijedi niti u jednom području života, pa ni u sportu. I Zoran Mamić je u druženju s novinarima otkrio kako mu je Juande Ramos priznao da ne može motivirati momčad Tottenhama u trenucima kad "ne mogu niti gore niti dolje", kako bi onda zbog iste stvari mogao odustati od Solde?

Vodeći ljudi kluba imaju, dakako, pravo procijeniti da neki trener, usprkos rezultatima, nije spreman za Dinamo. Ima primjera i u svijetu gdje su treneri nakon osvojenih titula dobivali otkaze, no to je više iznimka nego pravilo. U Dinamu je, međutim, to samo i isključivo - pravilo. Od Ćire do Solde, Mamić je znao kako se riješiti trofejnih trenera i onda to prikazati - kao njihovu krivicu.

"Brončani" reprezentativac možda bi imao i duži životni vijek da je imao veću podršku medija. Međutim, trener koji niti jednom za svog mandata nije "ispao iz takta" na presicama ne nudi bombastične naslove, i u pobjedama i u porazima Soldo je isti, maksimalno odmjeren i većini - dosadan. Priznat ćemo - Sportnetovim kroničarima Dinama - baš je zbog toga bio zanimljiv jer ta njegova mirnoća uistinu impresionira, niti na jedno provokativno pitanje, pa ni kada je postavljeno pet puta zaredom, Soldo nije dignuo glas.

Za Soldu nema zime. Cijenjen u Bundesligi, s bogatim nogometnim znanjem, zavidnom igračkom karijerom i već sada s impresivnim rezultatima, Soldo će uspjeti kao trener. Smirenost, odmjerenost, racionalnost, trezvenost - sve su to njegove vrline koje na Zapadu prolaze, a u Hrvatskoj su "dosadne". Sve su to vrline koje Dinamu kao klubu nedostaju da bi se zvao "europskim".

Soldo će, dakle, uspjeti. A Dinamo? Dinamo će s Mamićem uvijek biti ovakav kakav jest, a je li to uspjeh - to je pitanje koje nema određen odgovor. Neupitna je dominacija u HNL-u (rezultatska, ali i organizacijska, financijska, marketinška), isto kao što je neupitna i financijska snaga grada koji stoji iza Dinama. Neupitna je i "proizvodnja igrača", ali neupitno je i navijačko nezadovoljstvo upravom koja obećaje puno više nego što ostvari, koja s uspješnim trenerima postupa kao sa starim krpama, neupitan je prazan (truli) stadion kao što je i neupitno da europsko proljeće ne dolazi, pa ne dolazi...