Slaba liga - slaba isprika

Čuli smo to niz puta, ne samo od Dinamovih čelnika, već i ljudi iz drugih klubova, ali i drugih sportova - "ne možemo se pripremiti za Europu kroz ovako slabu ligu". Istina?

Istina jest da imamo slabu ligu, o kojem god sportu pričali. Istina, u vaterpolu imamo dva europska giganta, ali nije da Mladost i Jug svaki tjedan imaju neku jaku utakmicu. U HNL je Dinamo u tri sezone "naštancao" puno previše bodova prednosti, HKL je izjednačena, ali rezultati u NLB ligi to jasno pokazuju - ne i kvalitetna, dok je HRL tek trening poligon za RK Zagreb.

Ograničava li to klubove iz tih liga da naprave ozbiljan rezultat u Europi? Odgovor je - NE. Naime, ako je slaba liga opravdanje za nekonkurentnost u europskim okvirima, onda je teško objasniti europske uspjehe Dinama (tada Croatije) iz druge polovice devedesetih. Teško je objasniti i Cibonine prolaske u Top 16 ili na rub četvrtfinala. Još teže je objasniti kako RK Zagreb može pobijediti Hamburg ili Portland San Antonio, dok se Jug i Mladost bore za naslov prvaka Europe.

Je li HNL 1998. bio na puno višoj razini nego je danas, je li košarkaška liga bila puno snažnija prije tri godine, je li HRL bila konkurentna Zagrebu lani? Nije. RK Zagreb je protivnike u Hrvatskoj napucavao i lani i sada, ali je lani u Europi gubio od prosječnih momčadi, a ove dobivao i one najjače. Razlika nije u ligi, razlika je u - kvaliteti momčadi.

Tako za uspjehe RK Zagreba nije ključna kvaliteta Pipa ili Moslavine, već kvaliteta - RK Zagreba. Niti je Ciboni bitno kakav će otpor pružiti Svjetlost Brod, već joj je bitno kakav je ona otpor spremna pružiti Panathinaikosu. I isto tako, Dinamu za uspjeh protiv Werdera ne treba jaka Cibalia, već jaki - Dinamo.

Dinamo je krajem devedesetih bio puno bolji nego što je proteklih godina, bez obzira što se svakog ljeta uporno nude usporedbe generacija koje današnjoj čak daju i malu prednost. Upravo zbog toga, taj je Dinamo mogao konkurirati Atleticu ili Marseilleu, izbaciti Celtic ili Grasshoppers, odigrati neriješeno na Old Traffordu ili dobiti Porto. Ne zato jer je Zadar bio jači nego što je danas.

Rukometaši Zagreba savršen su primjer za to. Protivnike u HRL od početaka samostalne Hrvatske lakoćom pobjeđuju, ali rezultati u Europi isključivo su plod kvalitete trenutne postave Zagreba, a ne kvalitete lige. Lani je Zagreb bio na putu povratka u europski vrh, ove sezone se tamo vratio. Zato jer su došli Vori, Džomba i Lazarov, a ne zato jer je Pipo pojačao pritisak u HRL.

Slaba liga, dakle, ne može biti opravdanje za neuspjehe. Ako si pravi - pravi si, neovisno igraš li u u velškoj, ukrajinskoj ili engleskoj ligi.

No, slaba liga ipak ima jednu prilično otegotnu okolnost za naše klubove - puno teži razvoj mladih igrača. Ako dovedete Lazarova, njemu ne treba snažan protivnik u domaćoj ligi da bi mogao igrati kvalitetno protiv Ciudad Reala.

Međutim, mladom igraču trebaju snažni protivnici kako bi i on postao snažan. I u tom svijetlu, "klincima" u Dinamu, Zadru ili RK Zagrebu nije jednako lako postati pravi igrač kao nekome u Zaragozi ili Cagliariju. "Tesanje" protiv Cristiana Ronalda u odnosu na dvoboje s Rajkom Vidovićem ipak donosi puno više, pa ako je s jedne strane lakše uspjeti u Hrvatskoj zbog konkurencije, tako je isto teže postati pravim igračem zbog istog razloga.

Slaba liga dopušta talentiranima da prolaze bez stopostotnog angažmana, pa je tako Niko Kranjčar postao pravi igrač tek nakon godinu dana "naobrazbe" u Premiershipu. I danas ponajbolji igrač svijeta, Cristiano Ronaldo, prvu je sezonu većinom ulazio s klupe dok Alex Ferguson nije procijenio da je spreman za fizički najtežu ligu svijeta.

Međutim, ima sasvim dovoljno primjera igrača koji su relativno bezbolno preživjeli odlazak iz slabe u snažnu ligu, dokazujući da su i u slaboj ligi bili dovoljno spremni i profesionalni, da su naučili sasvim dovoljno za tu jaču. Ne trebamo ići dalje od primjera dvojice naših reprezentativaca, Eduarda i posebice Ćorluke, čija je tranzicija iz HNL-a u Premiership prošla praktički preko noći.

Slabu ligu, stoga, kao opravdanje mogu koristiti samo - slabi. Kako klubovi, tako i igrači. Ako si pravi, onda i kroz hrvatske lige možeš biti konkurentan Europi, kao što su to Mladost, Jug ili RK Zagreb, kao što su nekada bili Hajduk i Croatia, kao što je to ne tako davno bila i Cibona...