Štimac prevalio dalek put od Švicarske do Makedonije

Potop protiv Švicarske u Splitu očito je bio koristan Igoru Štimcu, u tih 90 minuta shvatio je na koje igrače može i želi računati, na koje ne, koje ideje može provesti, koje ne, koji dio Bilićeve ostavštine želi sačuvati, a koje segmente igre promijeniti.

U tri kvalifikacijske utakmice pratile su ga sreća i hrabrost, često usko povezani. Nakon neuvjerljive prezentacije protiv Makedonije, "poderao" je Ivana Rakitića, što uobičajeno nije način za "dizanje" iskusnijih, prokušanih igrača, no dvije utakmice potom u Rakitiću je imao igrača utakmice u Skopju.

Jedan Ćiro je uvođenje Radoševića u Bruxellesu u prvi sastav nazvao "suludim čak i za njega", ali Štimac nije opečen zbog tog poteza. Nije dobio prijatelje, ali je dobio novog igrača u rotaciji na poziciji gdje je Hrvatska deficitarna, I usput osvojio bod protiv reprezentacije koja nije samo "lažna vrijednost" jer je u Beogradu teško pobijediti s 3:0 čak i ako imate malo sreće koja je Belgijce poslužila pri prvim prilikama Srba.

Potom je prekinuo nagađanja koja traju godinu dana, pozvao je Sammira i na sebe navukao bijes većeg dijela javnosti, no i u njemu je dobio tip igrača kakvog nema u ekipi, a u Makedoniji je osim pobjede uz dobru igru dobio i potpuno zajedništvo svlačionice po pitanju naturaliziranog Brazilca.

Ne mogu u svakoj kolumni pisati o Sammiru i nevjerojatnim dvostrukim kriterijima koji ga prate, ali dovoljno su rekli reprezentativci, uključujući kapetana Darija Srnu:

"Sammir je dio naše obitelji i nitko nema pravo dirati u tu svetinju. Ona skupina koja vrijeđa ne treba ni dolaziti na utakmice."

Beskrajno važnije od korektnih Sammirovih debitantskih pola sata jest što je Hrvatska učinila nešto što nije lako učiniti – pobijediti u Skopju. Iako Makedonci sada već imaju za njih zabrinjavajuću naviku gubljenja od prva dva nositelja skupine u kvalifikacijama, Hrvatska tradicionalno tamo igra teško, atmosfera je užarena, domaća momčad napaljena i ima dovoljno kvalitete da vam napravi probleme. Uz to, u Zagrebu je bila al pari, pa se moglo očekivati da će u Skopju biti još opasnija.

No, Hrvatska je odigrala miljama bolje nego u Zagrebu i tako se nastavila kretati uzlaznom putanjom pod vodstvom Igora Štimca. Uz primljeni pogodak, jedina ozbiljnija zamjerka je što Hrvatska nije ranije riješila susret jer je to mogla i trebala učiniti.

Daleko je to bilo od briljantnog, no malo tko pored Njemačke, Španjolske i ponekad Nizozemske igra briljantno u kvalifikacijama. Kada dobijete gostujuću utakmicu i kada u njoj nadigrate domaćina i kada uspijete pokazati da imate veću kvalitetu, što Hrvatska naravno ima – onda je to dobar, zadovoljavajući, hvale vrijedan nastup.

Treba priznati da je oba gola Hrvatska zabila nakon neshvatljivih pogrešaka Makedonaca. Teško je shvatiti da ozbiljna obrana nakon kornera ostavi protivničkog igrača tako samog u neposrednoj blizini gola da taj stigne i primiriti i potom zakucati loptu u mrežu, a uz sve zaslužene pohvale Rakitiću za pogodak, posebno ako je zaista vidio loše pozicioniranje Bogatinova (nemamo mu razloga ne vjerovati jer je izvrstan izvođač prekida), ozbiljan vratar ne prima takve golove.

No, ako su pogoci donekle pokloni Makedonaca, Hrvatska je sama stvorila dovoljno šansi za uvjerljiviju pobjedu, dovoljno šansi za ocjenu kako se radi o dobrom gostujućem nastupu. Jelavić, Perišić, Srna bili su blizu pogotka, a svakako ga je morao zabiti Nikola Kalinić. Kakva konkurencija vlada u hrvatskom napadu, to je promašaj koji će Kaliniću sigurno minimizirati broj prigoda u sastavu u nastavku kvalifikacija.

Štimac je još jednom posegnuo u svoj šešir s iznenađenjima – nakon višednevnih kombiniranja koja će to trojica igrača igrati iza isturenog Mandžukića, na kraju se (ili možda već na početku?) opredijelio za sustav koji više nego ijedan Hrvatskoj donosi i rezultat i dobru igru - s dvojicom napadača.

Jelavić i Mandžukić, istina, nisu odigrali nezaboravno, što uvelike ide na dušu veznog reda koji im nije uspio podvaliti ozbiljniji broj dobrih lopti, no Hrvatska je s dvojicom napadača ne samo opasnija, već se i bolje brani. Njihova pokretljivost i trka otežavali su Makedoncima početak napada i omogućavali Hrvatskoj da drži makar jalovu terensku dominaciju. Bilo je u toj igri i praznih hodova, no bilo je i dijelova utakmice, posebno u drugom poluvremenu, kada je Hrvatska igrala vrlo dobro. Dosta se svidio Milan Badelj koji je istaknuo kandidaturu za prvih 11 u Osijeku s obzirom na Vukojevićeve kartone, iako će Štimac morati dobro razmisliti treba li sredinu ipak zatvoriti jednim destruktivcem jer u taj dio terena u dresu Walesa voli ulaziti fantastični Bale.

Josip Šimunić dobio je, vjerojatno, zadnjih 227 zračnih duela, Ćorluka se istaknuo pogotkom kakvog puno stopera ne bi moglo zabiti, Srnu puno teži ispit čeka u utorak protiv Balea. Strinić će do daljnjega biti na udaru zbog ofenzivnih manjkavosti, njegovom imidžu nije pomogao ni "vrtuljak" Ibraimija kod pogotka, no – braniči ne smiju ostati na toliko prostora i u takvoj situaciji protiv suparnika. To je greška i obrane i veznog reda, a Strinić je ostatak posla u defenzivi odradio vrlo dobro.

Luka Modrić je bio sličniji igraču Tottenhama nego Real Madrida – vrlo dobar, ali ne spektakularan, a iako je Pandev i ovoga puta pokazao da je klasa koja odskače u Makedoniji, Vukojević je posao odradio bolje nego u Zagrebu. Rakitić je uz pogodak i asistenciju zabilježio i vrlo solidan, rastrčan nastup, a Perišić je odigrao onako kako za njega već možemo nazvati standardnim – desetak minuta ne znate gdje je i zašto igra, ali onda vas s nekoliko poteza na to podsjeti. Okomit je, brz, prodoran, igrač kakvog Hrvatska nema za krilne pozicije.

Hrvatska je uspjela dva puta dobiti Makedonce, a veseli što je bolje odigrala drugu utakmicu, i to u gostima. To daje vjeru kako Štimac sve bolje osjeća momčad, kao i da momčad sve bolje prihvaća njegove ideje.

Opet, uzorak je malen. Bod u Bruxellesu čini se još većim iz perspektive belgijskog osvajanja Beograda, no tek će ostatak kvalifikacija pokazati je li taj trijumf Belgijaca "dobra vijest" za Hrvatsku kao što je tvrdio Drago Ćosić. Naime, vrijednost igrača ionako sugerira da je Belgija prvi suparnik Hrvatskoj za SP u Brazilu, a sasvim je jasno da će Srbi protiv Hrvatske igrati na "sve ili ništa" neovisno igra li za prvo ili treće mjesto u skupini.

Kao što to obično biva u kvalifikacijama, iduća utakmica je najvažnija.

Hrvatska protiv Walesa mora pečatirati ovu pobjedu iz Skopja, tih 10 bodova iz prve četiri utakmice bili bi sjajan početak kvalifikacija uzimajući u obzir raspored.

Dobro je što su toga svjesni i igrači. Puni samopouzdanja nakon Skopja, nisu bili spremni na dugo slavlje, ponavljajući jedan za drugim kako protiv Walesa treba izgorjeti za pobjedu. Wales neće biti ona ista momčad koja je u prijateljskoj utakmici gostovala u Osijeku, Wales će doći izuzetno ohrabren velikom pobjedom protiv Škotske. A Bale je klasa koju pojedinac, i ako se zove Maicon, ne može zaustaviti, igrač kojeg mora zaustaviti cijela momčad.

Hrvatska je protiv Švicarske izgledala kao momčad koja ne bi mogla zaustaviti ni nekog trećeligaškog haklera.

Hrvatska je protiv Makedonije izgledala kao momčad koja je spremna, sposobna, željna i motivirana izboriti SP u Brazilu 2014.

I takva Hrvatska zaslužuje pozitivnu podršku u nepokorenom gradu.