Sve zreliji Dinamo

Nezadovoljnih uvijek ima i bit će ih, pa će tako neki i nulu protiv Basela prozvati neuspjehom. Dinamovi navijači, ali i igrači na čelu sa stručnim stožerom očekivali su pobjedu, no u Ligi Uefa nema sigurnih pobjeda ni za Bayern, a kamoli za Dinamo.

Ovdje nitko nije zalutao, pa tako ni Basel. Dojam je da se radi o limitiranijoj momčadi nego što su bili Ajax i posebno Werder, ali ipak o dobro organiziranoj ekipi u kojoj svatko zna što mu je činiti na terenu, ekipi koja ima europskog iskustva i koja je, poput Dinama, odlična u domaćem prvenstvu. Europa nije HNL, to smo već tisuću puta prošli, ovdje protivnici ne skidaju gaće čim uđu u Zagreb.

Takav, i prema ocjenama stručnjaka sasvim solidan Basel, bio je podređena ekipa protiv Dinama. Iako nije dominirao baš tijekom cijele utakmice, Dinamo je u određenim periodima zaista gospodario terenom te je pravo čudo što su sve Mandžukić i društvo uspjeli promašiti. Iako nismo pobornici korištenja pojma sreća, nekad je zaista teško drugačije objasniti utakmice poput ove. Dinamove utakmice bez postignutog pogotka prava su rijetkost, a trebalo bi se ozbiljno baciti u arhive pronaći dvoboj u kojem su Modri ostali bez pogotka nakon toliko izvrsnih šansi.

Šteta je što se "začepilo" baš u utakmici kada je obrana konačno odradila svoj posao. Potpomognuti još jednom dobro raspoloženim Vukojevićem i posebno Pokrivačem, Etto, Drpić, Schildenfeld i Čale odradili su odličan posao, dopustivši Baselu tek nekoliko udaraca na gol koje je pokupio Georg Koch. I dok je većini ozbiljnih europskih momčadi sačuvati gol normalna stvar, u Dinamu je to ipak doseg koji treba zabilježiti. Naime, nakon 18 europskih utakmica Dinamova obrana niti jednom nije kapitulirala! Zaista gotovo nevjerojatan podatak koji nudi optimizam za iduće utakmice.

Koliko god voljeli napadački nogomet, obrana je temelj svake ozbiljne momčadi pa je ugodno promatrati vidljiv napredak Dinama na tom području. I dok se neki još naslađuju pogreškama Drpića ili Čalea, Dinamova obrana ipak izgleda sve bolje i uigranije. Već je protiv Ajaxa u Zagrebu to izgledalo dobro, no Schildenfeldova pogreška pokvarila je u potpunosti dojam, da bi u amsterdamskom trijumfu kiksevi došli tek kad je utakmica već bila riješena. Protiv Basela je, konačno, koncentracija zadržana cijelu utakmicu; može li sada Dinamo započeti niz od 18 utakmica bez primljenog gola? Malo vjerojatno, no kao da se moglo očekivati da toliki bude niz s primljenim golom...

Ivanković je "naučio" cijelu momčad igrati obranu što je sigurno jedan od njegovih najvećih doprinosa cijeloj momčadi. Ponekad je zbog toga patila atraktivnost, nekad čak i cjelokupna napadačka igra (kao protiv Ajaxa u Zagrebu), no možda su to bile stepenice potrebne za razvoj ove mlade momčadi. Ni Liverpool ni Chelsea ni Milan ne oduševljavaju u svakoj utakmici...

Što je najbolje (ili najgore, ovisno o kutu gledanja), Dinamo je napadački bio sasvim dobar. Zapravo, niti u jednoj europskoj utakmici ove sezone Dinamo nije složio toliko prilika, većinom iz izrađenih akcija kojima je, kao i obično, režiser bio Luka Modrić.

Luka nakon večerašnje partije nije ni bliže ni dalje od velikih klubova koji, navodno, stoje u redu za "šoping". Hrvatski reprezentativac i najskuplji Dinamov eksponat odigrao je vrlo dobru utakmicu, podijelio niz kvalitetnih lopti i zaslužio svojih 7,5. No, to ga ne treba posebno zadovoljiti, za Barcelonu, Real ili Chelsea nisu potrebne vrlo dobre već fenomenalne predstave. Budimi realni, skaut Barcelone teško da bi nakon utakmice protiv Basela rekao "razbijmo banku, ovog dečka moramo dovesti". Modrić je sjajan, ali je takva i konkurencija u vodećim svjetskim klubovima gdje bi ga Dinamo volio prodati.

Na drugoj strani skale "ljubimci BBB-a" stoje Čale i Šokota, kojima se po defaultu zviždi čak i kad igraju dobro. Kada Čale odigra dobru utakmicu, a ove je sezone, posebno obrambeno, odigrao i odličnih utakmica, malo tko to primijeti, uvijek se nađe jedan centaršut, jedna krivo predana lopta zbog koje je Čale Pedro. Slično je i sa Šokotom koji je prigodom zamjene za svoj 75-minutni trud nagrađen salvom zvižduka - neopravdano. Ako je tko očekivao da će Šokota letiti terenom u stilu Cristiana Ronalda prevario se, no Šokota proteklih tjedana (nakon što je prvi dio sezone bio zaista loše pripremljen) radi ono zbog čega je doveden - zabija golove, dobiva zračne duele, prima lopte i omogućuje ostatku momčadi priključivanje napadu. I protiv Basela je odigrao solidnu utakmicu, puno pozitivnoga donio je momčadi, no jedan promašaj obilježio ga je za cijeli ogled - nepravedno.

I Šokota i Čale, kao i cijeli Dinamo, zaslužili su pljesak za prikazano protiv Basela. Konačni rezultat je, očito, mogao i trebao biti bolji, no Dinamo se izborio za situaciju gdje ovih 0:0 nije "kraj svijeta" niti je povod pričama o završetku europskog sna. Tri su još utakmice pred Modrima u kojima se, ovakvom igrom i ovakvim pristupom, može osvojiti dovoljan broj bodova za nastavak avanture u Kupu Uefa...