Vizija bez Pokrivača

Odlazak Eduarda mogao se obraniti - veliki klub, veliki novac, bilo bi suludo i igraču i klubu uskratiti takvu priliku jer pobjeda više ili manje u Ligi Uefe nije toliko vrijedna. Slično vrijedi i za Vedrana Ćorluku, novac koji je Manchester City bacio na stol Mamić nije mogao (ni trebao) odbiti. I bez obzira na prodaju dvojice nositelja igre, "Nema prodaje" izgledalo je dovoljno uvjerljivo da se prosječni navijač ponada - možda ovoga puta neće prodati bilo kojeg igrača na kojeg oko baci skaut stranog kluba.

Teorija je pala u vodu prodajom Nikole Pokrivača. Maksimirski "Deco" (više prezimenom nego igrom) nije ni izbliza važan za momčad kao što su to bili Eduardo ili Ćorluka, no njegova prodaja simbol je očitih rupa u Mamićevoj viziji europskog Dinama.

Da, na Pokrivaču se sjajno zaradilo i Dinamo je obavio još jedan odličan posao pod parolom "kupi jeftino, prodaj skupo". Da, u momčadi ima igrača koji bi teoretski trebali i mogli zamijeniti Pokrivača, i ne, Pokrivač nije ključni igrač momčadi poput Modrića.

Međutim, iako i s klupskim financijama treba znati, klub se ne može promatrati samo kao firmu kojoj je cilj profit. Ili, ako se već tako promatra, onda bar treba biti iskren i to priznati.

Dinamo može gurnuti Vrdoljaka u tu poziciju, ali iduće će jeseni Vrdoljak prolaziti europsku školu koju je Pokrivač upravo prošao. A Dinamo će, kao i svake godine, tu europsku školu plaćati. Netom uigrani tandem Vukojević-Pokrivač, koji je ponekad zaista dobro izgledao na terenu, prepolovljen je, pa Soldi preostaje graditi novi par defanzivnih veznjaka. A to ne ide preko noći, jer baš kao što je trebalo vremena Pokrivaču, trebat će i onome tko ga naslijedi.

Monaco je dobar klub i Pokrivač je zasigurno dobro unovčio jednu pravu polusezonu u Dinamu, no želi li zaista biti europski klub, Dinamo ne može biti samo izlog i prilika mladim igračima da ostvare inozemni transfer. No, kovanicu "Dinamo europski klub" ionako treba prestati koristiti jer je godinama samo iluzija. Pa kad postane stvarnost, onda pričajmo o europskom klubu.

Zanimljivo je i tužno gledati kako mladi igrači puni poštovanja i ogromne ljubavi dolaze u Dinamo, pričajući o velikim ambicijama, no nakon prvog miga iz inozemstva Dinamo im više nije dovoljno dobar. Tako je i Nikola Pokrivač, nakon jedne dobre jeseni, zaključio da s malo mrzovoljnog stava može natjerati čelnike da prihvate Monacovu ponudu. A odgovor na pitanje bi li u Monaco stigao iz Varaždina vjerojatno ipak ne trebamo davati.

"Nema prodaje" može preživiti prodaju Eduarda, Ćorluke i Modrića, no prodaju Pokrivača ne može. Transferi igrača koji su nekoliko godina nosioci igre i kojima je zaista stiglo vrijeme za odlazak jer su dosegnuli svoj vrh u Dinamu mogu se opravdati. Međutim, prodaja mladog igrača koji je tek počeo Dinamu donositi plodove, u čiji je razvoj Dinamo uložio i novac i prije svega vrijeme, tek toliko da bi se na njemu zaradilo, baca veliku crnu mrlju na "Nema prodaje". I to na ovaj dio "Nema", pa sada pred Maksimirom stoji tabla "Sve je na prodaju, ako je cijena prava".

Možda se važnost Nikole Pokrivača ne čini toliko velikom u "big picture", ali nije li istina da Dinamu uvijek nedostaje "tako malo"? A nije li moguće, pa čak i vjerojatno, da za "tako malo" nedostaje uigranosti, ili iskustva pojedinih igrača. Taman kad se čini da je jedna generacija "naučila svoje", prodaja dva-tri kotačića vraća cijeli proces na početak. Jučer Ćorluka i Eduardo, danas Pokrivač i Drpić, sutra Modrić i Mandžukić - čak ni jednako kvalitetni igrači ne bi mogli preko noći postati jednako vrijedni, a činjenica je - Dinamo ih ne može zamijeniti (bar ne većinu) jednakom kvalitetom. I kako onda ostvariti napredak?

Prodaje li Zdravko Mamić "maglu" samo navijačima i javnosti, ili su u priču "Nema prodaje" povjerovali i ostali odgovorni ljudi u klubu (ima li takvih?), članovi IO, skupštinari, sponzori, gradonačelnik? Ili su bili upućeni u tu predstavu?

Ako je ovo prvo, zar ne postoji nitko tko će Mamića pozvati na odgovornost? Navijači bi sigurno voljeli čuti gdje su silni zelembaći od prodaje Eduarda, Ćorluke, sada Pokrivača i Drpića? U infrastrukturu nisu uloženi, u pojačanja tek jedan mali dio. Što je s ostatkom? Čuva se za crne dane, vraćaju se dugovi, gomila se na računu ili je nestalo u 'crnoj rupi'?

A ako je ovo drugo - ako institucija Dinama tek služi određenim skupinama za samopromociju ili druge osobne (financijske?) interese, a nikoga odgovornog nije za ovakve stvari briga, onda se samo možemo zapitati gdje je gumb za 'reset' - kako sve te likove promijeniti i krenuti od nule. Točnije, ima li ikakve šanse da privatizacija bilo što promijeni...