Volite svoj klub? Dokažite!

Ne valja stadion, ne valja nogomet, ne valjaju suci, ne valjaju travnjaci, igrači, treneri, Uprave, stolice, WC-i, kokice, Zakon o navijačima, policija, ništa ne valja. Ljepše je sjesti doma pred TV i slušati što će vam usred utakmice o njoj reći Maja Šuput. Je li zaista tako?

HNL možda nije upakirana u tako lijepi omot kao neki ogled Premiershipa - kod njih pun stadion, kod nas gledatelji s obližnjih zgrada. Kod njih travnjak poput tepiha, kod nas kaljuže i grbavice. Kod njih najnoviji dresovi, kod nas "višak zaliha" iz proteklih sezona. Kod njih Cristiano Ronaldo, a kod nas Mario Mandžukić. Ali HNL je - naša. HNL je sve što imamo, a ako malo bolje pogledamo - nije nam nimalo loše.

Godinama iz te HNL igrači odlaze u kvalitetne europske klubove, godinama HNL proizvodi igrače za ponajbolju svjetsku reprezentaciju. Možda nemamo te igrače u najboljim godinama, ali imamo ih kao mlade i nadobudne, te starije i iskusne. Što će reći, kvaliteta HNL-a je sasvim prihvatljiva.

Nogomet je zanimljiv sport između ostaloga i zbog toga što nikada ne znate što vas čeka. Možete doživjeti dosadnih 90 minuta Intera i Milana, a možete doživjeti atraktivnih 3:3 Cibalije i Šibenika. I obrnuto. Poanta je - nikad ne možete znati. I ako ne odete na stadion - nećete ni saznati.

Možemo si pronalaziti puno opravdanja zašto ne idemo na stadion, ali ako volite nogomet i ako volite svoj grad i lokalni klub - onda niti jedno od njih nije dovoljno dobro. Prvo uopće nije upitno, jer Hrvati dokazano vole nogomet - pokazuju to podaci o gledanosti HNL-a na televiziji, pokazuju to puni stadioni na derbijima i utakmicama reprezentacija, pokazuju to i najmanji malonogometni turniri. Pitanje je, stoga, vole li svoj klub?

Zar jedan Osijek ne bi mogao redovno imati 5.000 gledatelja? Rijeka i Zagreb također. Ne bi li Dinamo, s takvom masom "deklariranih" navijača, bez problema trebao puniti Maksimir barem do pola? Toliko Zagrepčana čita o Dinamu, komentira Dinamo, nosi Dinamove zastavice u autu, gleda Dinamo na TV-u, a na Maksimiru - njih par tisuća. Zaboravite Mamića, zaboravite što protivnik nije Barcelona nego Cibalia, i dođite zbog - Dinama. Zar je zaista veći gušt sjediti i slušati Sašu Sušeca te čekati da se "konačno opet uključe na utakmicu Dinama". Zar vam nije žao propuštenih driblinga Sammira, prodora Gabrića, udaraca Vugrinca, obrana Skendera?

Uoči nastavka prvenstva imamo fenomenalne preduvjete da ovo bude proljeće za pamćenje - kako na travnjacima, tako i na tribinama.

HNL se, realno, vrti oko svoje dvije lokomotive, Hajduka i Dinama, a situacija je nakon niza godina Dinamove dominacije - sjajna. Dakako, Hajdukovi i Dinamovi navijači bi vjerojatno radije da njihova momčad ima 10 bodova 'fore', ali konačno imamo zanimljivo prvenstvo. Konačno imamo derbi koji zaista rezultatski mnogo znači. Konačno se traži ulaznica više, i to mjesecima prije utakmice.

Dinamo i Hajduk morali bi privlačiti gledatelje i nakon derbija - Splićani vjerojatno i hoće, dok god budu ispred ili na korak od Dinama, a treba vidjeti jesu li se ove zime probudili Zagrepčani i shvatili da i "ponosu grada" treba pomoć i euforija s tribina. Bismo li mogli gledati oglede Hajduka i Dinama sa Zadrom, Varteksom i Interom pred 10-15 tisuća gledatelja?

Hrvatska je ionako podijeljena na bijeli i modri tabor, pa bi bilo sjajno kada bi ta nogometna euforija zahvatila i ostale sredine - možda nemate Dinamo ili Hajduk u svom gradu, ali imate "ponos svog grada". Nikad ne znate kada će vam HNL ponuditi neku "ljepoticu", nema pravila. Premiership i Bundesliga i Serie A imaju itekako velik broj "uspavanki", ništa manji nego HNL. Zaboravite Manchester United - Arsenal, biste li zaista radije gledali Wigan - Stoke City nego svoj Zadar ili svoj Šibenik ili svoj Dinamo?

Pitanje je kako će derbi djelovati na viđenje HNL-a; s jedne strane je dobro da se toliko piše o početku prvenstva, no s druge - možda bi se mogli mediji i javnost "ispuhati" nakon nekog dosadnog i prekršajima nabijenog 1:1 remija.

U idealnom scenariju, derbi bi bio samo kotač zamašnjak sjajnog proljeća. Dinamo i Hajduk bi vodili bitku do kraja za naslov prvaka, punili bi stadione gdje god dođu, a putem bi posjetitelji shvatili - hej, pa ovu HNL se isplati gledati. Uživo, ne na televiziji.

Bila bi to veća pobjeda od bilo koje koju mogu ostvariti Dinamo i Hajduk u samom derbiju...