Za mlade treba imati strpljenja

Zdravko Mamić često je nedosljedan kada govori o stanju Dinamove blagajne - ponekada se voli pohvaliti s "desecima milijuna eura", "najboljom tvrtkom u državi", "50 milijuna eura izvoza" i općenito likvidnošću, solventnošću i cjelokupnim poslovanjem svoje "firme". No, Mamić će u nekim drugim prigodama javno "zaplakati" zbog situacije u Hrvatskoj, izjaviti da Dinamo jedva spaja kraj s krajem i da se "Lovren morao prodati kako bi se mogli plaćati računi".

Gdje je istina?

Dinamo je u puno boljoj situaciji od ostalih hrvatskih klubova, no gotovo isključivo zahvaljujući uspješnim transferima. Dinamo, s ovakvim troškovima, ne bi mogao preživjeti ni mjesec dana od drugih prihoda - prodane karte ne pokrivaju ni trošak organizacije utakmice, o TV prihodima bolje da i ne govorimo, prodaja dresova i drugih klupskih suvenira je zanemariva, a prihodi od sponzora sve su manji. S time da dobar dio sponzora - onaj u državnom vlasništvu - račune ne plaća na vrijeme (ili uopće), a za očekivati je da uskoro klubovi ostanu bez dobrog dijela tog novca. Osim od transfera, Dinamo "zarađuje" samo još od Grada Zagreba, no iako se radi o nemalim iznosima s obzirom na situaciju u državi - ovakav Dinamo od toga ne može živjeti.

Kako Modrić, Eduardo, Ćorluka i Lovren "ne rastu na drveću", u Dinamu su očito morali preispitati aktualnu strategiju stvaranja momčadi u svjetlu novih ekonomskih prilika. Zaključak je jasan, i većina će ga Dinamovih navijača s veseljem pozdraviti - gotovo je s dovođenjem skupih igrača, bilo stranaca bilo starijih hrvatskih internacionalaca poput Bišćana ili Kovača, Dinamo se u potpunosti okreće svojoj mladoj školi i eventualno drugim perspektivnim igračima iz Hrvatske.

Na papiru to izgleda odlično, jer Dinamo je proteklih godina gotovo bezbolno u prvu momčad ubacivao svoje poletarce, a rezultat nije patio. Velik dio navijača priziva davanje prilika igračima iz Dinamove škole, to mišljenje dijele i mediji, takvu strategiju često sugerira i struka.

Sve još bolje izgleda kada s priprema stižu vijesti o odličnim igrama upravo tih mladih igrača, ne samo onih koji su već i do sada bili u kadru i čije se mogućnosti dobro znaju (Badelj, Barbarić, Kramarić, Tomečak), ne samo ni o dečkima koji su puno pokazali u Lokomotivi (Antolić, Vrsaljko...) već i o dečima za koje dobar dio javnosti nije ni čuo, poput Komorskog ili Mlinara. Kada sam jutros u gradu čuo dvojicu srednjoškolaca kako prepričavaju Šitumove finte Cufreu dobio sam još jednu potvrdu da su mladi ono što Dinamovi navijači žele.

Za Dinamo takva strategija uistinu ima smisla na nekoliko razina, ne samo zbog navijača koji bi se, takvo je vjerovanje u javnosti, vratili na Maksimir ako bi se Dinamo u potpunosti okrenuo igračima iz svog dvorišta.

Ti mladići puno su povoljniji od igrača poput Papadopoulosa, Bišćana ili Roberta Kovača. Ti se igrači, za razliku od ovih iznad 27-28 godina, mogu jednog dana prodati za dobar, ili u nekim slučajevima, odličan novac. Sviđala se nekome prodaja igrača ili ne (a kome se sviđa?), Dinamo od toga živi i u dogledno vrijeme će od toga živjeti, svi ostali scenariji su nerealni.

K tomu, "urbana legenda" kaže da se ti igrači za klub bore više od onih kojima Dinamov grb ne znači ništa. Istina ili ne (a osobno mislim da se svaki igrač bori ovisno o svom karakteru, a ne dresu koji nosi), to dobro zvuči i poziva navijače na stadion. Nogometno gledano, igrači iz iste škole dobro se poznaju, dobro poznaju stil igre koji Dinamo njeguje, slično su nogometno odgojeni, a logično bi bilo i da atmosfera u svlačionici bude na vrhunskoj razini.

Zbog svega toga, ovakva Dinamova strategija bila bi (ili 'bit će') pravi potez vodstva kluba, posebno jer u aktualnoj momčadi ima zaista niz perspektivnih nogometaša.

No, odluči li se Dinamo za mlade, i navijači i klub moraju biti svjesni jedne neosporne činjenice - rezultat neće dolaziti tako lagano kao do sada.

Dinamo je već jednom probao s "dream-teamom" mladih igrača, no taj eksperiment neslavno je završio u Ligi za bedaka, najgorom sezonom kluba otkad je HNL-a.

Bez iskusnih lidera svlačionica se raspala, a niti jedan od petorice trenera nije pohvatao uzde s kapetanom Kranjčarom i ostatkom praktički mlade reprezentacije Hrvatske.

Ostavljeni bez iskusnijih igrača koji znaju kako se osvajaju titule, kako se dobivaju male utakmice, kako se suočava s rezultatskim krizama i pritiskom medija, kako se igraju "mentalne igre" s iskusnim protivnicima - mladi nogometaši ne mogu imati kontinuitet pobjeđivanja na kakav je Dinamo naviknuo proteklih godina. I toga treba biti svjestan.

Nije nimalo čudno da su najbolji igrači Lokomotive - Bule i Sopić. Uz sav krasan potencijal Antolića, Vrsaljka i društva, svaka momčad treba nekoliko igrača koji su "prošli sve i svašta". Ni Wenger ne može bez Henryja i Vieire, ni Ferguson ne može bez Scholesa ili Giggsa. Možda je Nani danas brži, možda zna više s loptom, možda ima bolji dribling, ali Giggs jednostavno - zna. Vidio je sve, osvojio je sve.

Odluči li se Dinamo u potpunosti lišiti usluga iskusnijih igrača, neću to kritizirati, ali moraju svi biti svjesni da će rezultat u kratkom roku patiti.

Dinamo neće s lakoćom dobivati Cibaliju u gostima niti će imati nizove od 10 pobjeda. Ovisno o tomu hoće li se Hajduk stabilizirati, pitanje je hoće li i Dinamovom nizu osvajanja naslova doći kraj.

Ako mene pitate, dati šansu Kramariću, Antoliću, Badelju, Barbariću i ostalima je vrijedno toga, ali samo ako će im se zaista dati šansa. Ako će se zbog jednog neuspjeha, jednog eventualnog neosvojenog naslova prvaka, cijela momčad rasformirati, a klub će se vratiti dovođenju iskusnijih igrača - onda je cijeli projekt osuđen na neuspjeh.

Ostavi li se, pak, momčad na okupu malo više vremena (3-4 godine), onda će Dinamo ne samo dominirati HNL-om već će imati i bolju šansu u Europi...