Život poslije Janice

Skijanje je, dakako, postojalo i prije Janice Kostelić, no, budimo realni, hrvatski predstavnici teško da su se mogli nazvati i prolaznicima u Svjetskom kupu. To ne može ni čuditi, hrvatsko skijanje nije imalo ni sustav, ni uvjete, ni financije, ni zanimanje medija, da bi bilo uspješnije nego što je bilo.

Bilo bi pogrešno reći - jedan fenomen sve je to promijenio. Uistinu, bez Janice Kostelić teško je zamisliti hrvatsko skijanje onakvim kakvo je danas. Janica nije bila plod sustava, ona je jednostavno izvanserijska sportašica, koja je uz originalan i očito uspješan sustav svog oca stigla do svjetskog vrha i putem, dakako, na sebe prikačila sponzore, medije, financije.

Međutim, ono što imamo danas nije se stvorilo samo od sebe; bez predanog, marljivog i dobro organiziranog rada u Hrvatskom skijaškom sustavu, Janica (i Ivica) bili bi tek one-time wonder, a nakon njihovog odlaska hrvatsko skijanje vratilo bi se gdje je bilo - u podrum svjetskog skijanja.

Vedran Pavlek možda nije bio briljantan skijaš, ali se pokazao kao izvrstan direktor reprezentacije te je sigurno najzaslužniji što Hrvatski skijaški savez djeluje organiziranije te rezultatski i financijski uspješnije od većine hrvatskih sportskih saveza. Danas nam se to čini normalnim, ali nemojmo zaboraviti da je skijanje do prije Janice Kostelić bilo prilično nisko na ljestvici najpopularnijih hrvatskih sportova.

Iznenađujuće potpisivanje ugovora s Vipnetom kao novim generalnim sponzorom samo je još jedan dokaz kakvu težinu skijanje danas ima u Hrvatskoj. Dok se većina saveza rukama i nogama bori za proračunske kune i hvata za rukave potencijalne sponzore, HSS se ni nakon odlaska Janice nije našao u nepremostivim problemima kao što su neki predviđali.

Vipnet, baš kao ni prije T-Mobile, nije "neobjašnjivo sklon skijanju" da bi ulagao veliku lovu tamo gdje se to neće isplatiti. Što će reći da HSS još uvijek ima proizvod koji se kupuje, a to je najveća pobjeda Vedrana Pavleka. Zamislite dionicu Podravke da odjednom Vegeta nestane iz ponude. A HSS je, bar naizgled lakoćom, preživio odlazak najveće hrvatske sportašice.

Janica je, dakako, bila fenomenalan temelj, ali skijanje danas ima sustav, čime se zapravo malo koji sport u Hrvatskoj može pohvaliti. To, uostalom, govorimo već godinama, kako u Hrvatskoj niti jedan sportaš nije plod sustava već nekog individualnog talenta i rada, a eto, u skijanju imamo upravo to - sustav. A iako rezultate već sada imamo, najbolji bi tek trebali doći s vremenom, kada se taj sustav do kraja uhoda.

Hrvatska danas ima tri svjetski vrijedna skijaša - Ivicu Kostelića, te Anu Jelušić i Niku Fleiss. Međutim, Hrvatska ima i Mateu Ferk, Sofiju Novoselić, Teu Palić, Dalibora Šamšala, Danka Marinellija, Natka Zrnčića-Dima, Ivana Ratkića i Tina Širokog. Ima i Virnu Lipovac i Sebastiana Brigovića i Jana Karolyja. Ima i klince rođene poslije 1993. u dječjoj alpskoj reprezentaciji, ima i Maju Kezele i Denisa Klobučara u nordijskoj reprezentaciji, ima i snowboard reprezentaciju.

Od iduće godine imamo i dvije utrke Svjetskog kupa na Sljemenu, čime se može pohvaliti malo skijaških centara u svijetu, a može se argumentirano iznijeti tvrdnja da je to najveći sportski događaj koji dolazi u Hrvatsku iduće godine. I, usput budi rečeno, vrlo vjerojatno najbolje organizirani sportski događaj u Hrvatskoj. Netko će reći, "normalno kad imaju love", no - netko je morao usmjeriti tu lovu baš prema skijanju, zašto to drugim sportovima ne polazi za rukom? Janica više ne može biti argument, jer ovogodišnja Snježna kraljica bila je pun pogodak, sjajno posjećena i sjajno organzirana - bez Janice Kostelić.

Atletika se, primjerice, nalazi u dovoljno sličnoj situaciji. Ima svjetski vrijednu atletičarku koja je donijela ogromnu medijsku pozornost, a sada je na ljudima koji tu atletiku vode da na uspjesima Blanke Vlašić stvore sustav koji će garantirati da i poslije Blanke hrvatska atletika ostane jaka, moćna i prepoznatljiva, baš kao što je to uspjelo hrvatskom skijanju. Pitanje je tek postoji li u atletskom savezu dovoljno sposobnosti, pameti, želje i snage da se to učini, jer Blanke Vlašić se, baš kao ni Janice Kostelić, ne rađaju svaki dan...