Prvi put prelistavao je forume i čitao reakcije na svoje nastupe. A one su bile naglašeno pozitivne, no bilo je i onih koji njegov sport ne smatraju vrjednijim od čupanja panjeva, iako ni sami ne znaju što je to ultimate fight zaista te koliko je popularan u svijetu.

No, što god govorili, Mirko ima nepobitnu zadovoljštinu. Ne samo radi toga što je osvojio pojas pobjednika Grand-prixa već i zato što je dobio visok honorar. Neslužbeno saznajemo da je Cro Cop najbolje plaćeni Prideov borac, što govori da ga japanski poslodavci više cijene i od teškaškog prvaka Fjodora Jemjeljanjenka. Doduše, Rus je tip koji vozi ladu i ne razmišlja ekonomski, više ga zanima fama o nepobjedivosti.

S obzirom na rizik posla, ni Mirka niti ostale gladijatore ne plaćaju koliko bi trebali. A Pride vrti veliki novac - dvorane su poslovično rasprodane - a on borce plaća prilično skromno. Dakako, ako je mjera profesionalni boks u kojem postoji bezbroj prvaka, ali i bezbroj priredaba i borba za krunu.

- Koliko god mi platili, nisu me preplatili - zna reći Mirko odbijajući razgovarati o svom zakrvavljenom kruhu.

Za Grand-prix pobjedu, osim zlatnog pojasa s rubinima čija je izrada stajala 100.000 USD, Mirku je pripao i ček od 170.000 USD. Tu su, dakako, i honorari za svaku pobjedu pojedinačno, no taj je Prideov izdatak poslovna tajna. Uostalom, Mirko je spektakularnim naletima na Silvu i Barnetta to ulaganje Prideu višestruko oplodio.

Za razliku od prije dvanaestak godina kada, kako sam voli reći, nije imao za banane, danas je Cro Cop bogat čovjek. Ima kuću koju bi, zato što on u njoj živi, snobovi silno platili. Ima dva vrhunska, ali ne i šminkerska, automobila (BMV i mercedes), i štošta još, no ništa od toga nije stečeno na upitan način.

- To koliko ja zarađujem sve kopka, a nitko se ne pita kako ja to činim. Evo i vi me pitate isto, iako vidite da u dva sata noću moram hladiti slomljenu zglobnu čahuru lijevog stopala. Zanimljivo je da se ljudi rijetko pitaju bole li me moje polomljene kosti i lijevo stopalo, a mnogi se pitaju koliko sam zaradio.

Cro Cop se nije počeo baviti kontaktnim borilačkim sportovima da bi zarađivao, već da bi ostvario svoj dječački sportski san.
Nisu ga mati i pokojni otac gurali tamo gdje ima perja - jer tada ga u kik-boksu nije bilo - niti su pravili ikakvu računicu. No, on se za svoju obitelj izborio vlastitim suzama, znojem i, doslovce, krvlju.

- Najsretniji sam jer sam svoju obitelj izvukao iz bijede. Da nije bilo toga i sam bih bio jad i bijeda, jer nemam zaleđe, a niti neke prestižne privatne škole, niti bih radio u državnoj tvrtki. Bio bih vjerojatno vječni podstanar. Meni nitko nije ostavio stan i automobil, već sam krvario za to.

Srećom, Mirko sada zna zašto je lomio kosti i gutao knedle pred opakim suparnicima. Uza sportske uspjehe, stigle su i zaslužene novčane nagrade, do kojih Mirko ne drži koliko bi netko možda pomislio.

- Postoji iznos novca nakon kojega sav preostali novac postaje beskoristan. Za mene je bogatstvo da mogu u kafiću platiti dvije-tri runde, da prijatelje mogu počastiti ručkom, da ne moram razbijati glavu koliko mi troši automobil...

Nije bogat onaj tko puno ima, nego onaj kojemu malo treba. Doduše, novac je sredstvo za osiguravanje mirnog sna i onoga čemu se najviše radujem, financijski spokojnog odrastanja vlastita djeteta. Sretan sam što nikad neću morati dizati kredit da bih djetetu kupio knjige za školu, kao što, nažalost, mnogi moraju.

POBJEDNIK jednog od najcjenenijih borilačkih turnira na svijetu, Mirko Filipović, u svom je rodnom selu Privlaci, u kojemu je još kao dječak stjecao snagu "vukući lonce po prašini", što su brojni Privlačani u petak prepričavali, doživio vrlo dirljiv doček svojih nekadašnjih sumještana.

Mirko se u fijakeru dovezao u središte sela, gdje ga je dočekala gotovo čitava njegova populacija. Kako doznajemo, Mirko se ponudio sam financirati doček, a školarcima je u petak čak i nastava bila skraćena zbog dolaska "njihova junaka".

Mirka su u središtu sela pozdravili tamburaši, a zapjevao je i s  najpoznatijim slavonskim rapperom, Shortyjem, koji je ostao nemalo zatečen nakon što je Mirko od početka do kraja "odrepao" s njim gotovo cijelu pjesmu "Dođi u Vinkovce", za koju kaže da mu je jedna od omiljenih.

"Imao sam mnoge dočeke, no ne moram vam ni govoriti koliko mi ovaj znači, jer gledajući sve ove ljude koje poznajem, s kojima sam išao u školu, to je posebno. Podijelit ću s vama jednu rečenicu koju mi je jednom davno rekao nastavnik još u osnovnoj školi, nakon što me uhvatio u prepisivanju. Udario me buntom ključeva u glavu i rekao: "U se i u svoje kljuse". Danas znam što to znači." - rekao je Mirko okupljenim Privlačanima.

Od Mirkove majke koja se također našla među razdraganom masom, uspjeli smo doznati samo to da je jako ponosna, prije nego su ju ostali poznanici odvukli kako bi joj čestitali. Nakon fešte u selu, Mirko se odvezao do svoje rodne kuće, gdje smo se ipak susreli sa zatvorenim vratima, uz objašnjenje njegovih kolega da se Mirko mora malo odmoriti, te da će se sa svojim Privlačanima vidjeti i sutra, kada će im podijeliti svoje postere, porazgovarati s njima te podijeliti pokoji autogram.

Foto i tekst: B.S.

Mirkova rodna kuća