neću

Sama offtopičarenja na ovoj temi

kad nema igre

kak nema...
ja je lijepo uredno svaki dan igram... 

kako nema igre  evo ja sam drugu sezonu završio u Port Valeu, klub sam našao sa media prediction 24 u league two i u administraciji.

prva sezona:



druga sezona, 6 mjesto u lizi i finale playoffa (koja lakrdija vodio 4:2 do 90' )





i samo da imate u uvid sa kakvim levatima sam imao posla, ovo je bio moj najbolji igrač 2 sezone 





i onda sam popizdio i dao otkaz, tj nisam produžio ugovor, neko vrijeme su me Leeds i Leicester htjeli sada normalno kad sam bez kluba u trećoj sezoni me nitko neće, al oke nedam se ja..

Ja konačno dobio komp koji može normalno gurati FM :D

I nastavio igrati svoju karijeru u 9. engleskoj ligi,mislio sam da mi ništa ne može stati na putu za prvo mjesto,a onda poraz 1:5 i dva remija kod kuće od 0:0...sada me čeka niz od 3 gostovanja,a prednost se istopila i sada je samo 1 bod, 15 kola prije kraja.

Inače,nema ni playoffa u toj ligi,samo jedna ekipa ide u viši rang.

Uskoro screenshotovi.

Evo da se i ja malo pohvalim svojim posljednjim FM uspjesima u 2012.g

Nakon 11 sezona sa Hajdukom, ta karijera je stavljena na pauzu a posvetio sam se 'Bora Milutinović modu' sa reprezentacijama.
Na početku je dvojba bila Hrvatska ili Nizozemska...odlučio sam se za narančaste dok su još Robben, Sneijder i Van Persie tu.
Kroz kvalifikacije prolazim lako sa skorom 7 3 0, uz toplo-hladno igre, sa traženjem prave formacije...nekoliko poraza u prijateljskim susretima i prvo veliko natjecanje SP u Brazilu. 
U laganoj skupini opet mučenje, miksanje formacija, ali padaju Urugvaj 2-1 i Južna koreja 1-0, dok me u zadnjem kolu iznenađuje Danska 0-1 ali svejedno idem dalje sa prvog mjesta.
U osmini finala pada Turska 1-0, zatim Meksiko 3-1, a u polufinalu Norveška 2-0. Dosta muke sa ozljedama, ali ždrijeb me mazi i provlačim se do finala protiv domačina Brazila koji je goropadno sa svim pobjedama došao u finale.
Cijeli turnir sam bez ozlijeđenog Sneijdera kojeg nisam ni vodio na SP, a u skupini već ostajem bez Van Persija dok je Robben odigrao prvu utakmicu u skupini i vratio se za finale.
U finalu se odlučijem za bunkerašku taktiku sa liberom koju sam 'patentirao' za hajdukove europske utakmice...5-3-2 i nakon 2-2 u 'regularnom dijelu' u 118' Huntelaar zabija gol za pobjedu i prvo svjetsko prvenstvo za narančaste u povijesti.
Razmišljao sam da ostanem u Nizozemskoj i za predstojeći EURO i pokušam spojiti ta dva trofeja, ali pošto sam i ovo osvojio uz puno sreće i ružnog bunkeraškog nogometa, ipak dajem otkaz i čekam pravu ponudu...
Ponude pršte na sve strane, odbijam Kinu, Indiju, Australiju, Paragvaj....i na kraju se odlučujem za Peru, iz sentimentalnih razloga.
Ekipa solidna, bez nekih ekstra zvijesda...tu od početka koristim formaciju sa liberom i igram čisti kontraške bunkeraški nogomet.
U prijateljskim utakmicama uglavnom pobjeđujem i dolazi Copa America 2015.
Prva utakmica i odma me jaka Argentina gazi 1-3, no u sljedeće dvije osiguravam drugo mjesto pobjedama protiv Ekvadora 2-1 i Japana 1-0. U četvrtfinalu pada Čile 2-1 a u najboljoj utakmici turnira u polufinalu Urugvaj 3-1. U finalu bunker radi savršeno protiv jakog Brazila i zadržavam 0-0 do kraja. Pobjednika odlučuju jedanesterci, i nakon što povedem 2-0 na kraju promašujem sljedeća 3 udarca i gubim 2-3.
Odma dajem otkaz i od mnoštva ponuda biram svoju najdražu afričku reprezentaciju, Kamerun.
kroz kvalifikacije za kup nacija i SP prolazim skupine sa stopostotnim učinkom....imam jaku reprezentaciju koja napokon može igrat napadački nogomet, u formaciji 4-4-2.
Kup nacija 2017. otvaram šokantnim porazom od Senegala 1-2 nakon moje potpune dominacije.
U sljedeće dvije utakmice stvari sjedaju na svoje mjesto i prvo pada Gvineja 6-1 a zatim Burkina Faso 5-0.
U četvrtfinalu pada Kongo 3-0, zatim Obala Bjelokosti 2-1 a u finalu Gana 2-0
Iako sam kvalifikacije za SP prošao uvjerljivo, sistem je takav da sam u jednom trenutku visio za SP u Rusiji. Ždrijeb mi je u playoffu dodjelio JAR koji doma gazim 3-0 a u uzvrat ulazim preopušteno i nakon 0-2 u 80' zadnjih 10' se panično branim i uspjevam.
SP u Rusiji je posebna priča.
Kao nositelj (7. na fifinoj ljestvici) dobivam laganu skupinu u kojoj redom padaju Japan 4-1, Grčka 3-1 i Norveška 3-1. U osmini finala Australija pada 2-0, a u neobičnoj četvrtfinalnoj utakmici sa prva 3 udarca zabijam 3 gola Njemačkoj i iako su švabe dominantne cijelu utakmicu, sa 3-1 prolazim u polufinale.
Tamo me čeka Francuska...povedem 1-0 a onda ko Hrvatska 1998. primam 2 naivna gola (drugi gol-moj golman ispucava loptu ravno Francuskom napadaču u noge koji onda ide 1na1) i gubim 1-2...U utakmici za treče mjesto ubijam Španjolce, ali vrača mi se sva ona sreća protiv njemačke i Španjolci što god opucaju zabiju. završilo je 1-2 i tako nisam uspio do medalje sa nepobjedivim lavovima.
Naravno, odma dajem otkaz i čekam ponude...ima par atraktivnih reprezentacija (Argentina, Italija, J.Koreja...) mami me i povratak u Nizozemsku koja ima nekog bolesnog regena, novog Cruyffa, ali kad stiže ponuda aktualnog svjetskog prvaka Brazila, to ne mogu odbiti i to je moja sljedeća postaja. Idealna prilika za osvajanje Copa Americe i napada na još jedan World Cup, a onda ostaju sljedeći ciljevi, pokoriti europu, aziju i srednju ameriku...