Daklem ovako..
Ja na prisilnome godišnjem zbog ozljede odlučujem prvi put nakon 3 godine ponovno zaigrati managera..
I odmah da vam kažem, osjeti se..Dok sam pohvatao indiviualizaciju treninga, razgovore s igračima itd, već sam malo kaskao i bilo je puno početničkih grešaka, ali ajde..
Za početak idem odabrati nešto ne lagano, ali ipak ni neke totalne anonimuse o kojima nemam pojma..I uzmem ja tako St. Pauli, ljutitog gradskog rivala meni najdražeg njemačkog kluba.
Uvjeti za drugu ligu odlični, financije solidne, škola, sve više manje onako kako i možeš očekivati od Švaba..I krenem ja u pohod, dovodim igrače na posudbe, uglavnom ove na koji neki prosječni prvoligaš ne računa, vjerujući u svoju procjenu..
I od svih igrača, sva tri najbolja su napadači i nema teoretske mogućnosti da ih nekako uklopim da svi budu na terenu, pa jednoga od njih koji je tome najsličniji, pokušavam prekomandirati da bude nekakvo krilo-radilica..
I krene prvenstvo, a ovi očekuju borbu za proboj u prvu ligu..Početak katastrofa, prva 4 kola 2 boda, sam ne znam što bi promjenio jer očito sve treba, a i ovako sam zbog mladosti na tankom ledu kod javnosti i uprave..
Dolazi njemački kup, dobivam neke jazavce s 5 razlike, i nakon toga par kola konačno počinje ličiti na nešto- igram ok, ne zabijam mnogo (uglavnom sve isti igrač), ali ni ne primam niti je itko dominantan..I dođem negdje u sredinu ljestvice, kakvo 7., 8. mjesto, i onda počinje show.
Najprije oba retardirana stopera dobivaju kilu u teretani, i taman kad sam uhodao nekih 14 prvotimaca, kreću nove rotacije..I slijedi onaj poznati osjećaj- frustracija, gubim, dobivam gol u prvih 5 minuta i predajem se (i ja pred kompom i igrači), želiš ih sve prodati, uglavnom sve ono oko čega možeš zamrziti igricu..
Kako sam stavio Dinamo kao najdraži klub, pretplatio sam se na njihove objave, i Jurčiću opasno visi otkaz (8. u prvenstvu

) i ja polagano osluškujem, makar nisam znao kako funkcioniraju te stvari..
U kupu vrlo dobro ide, prolazim dva prvoligaša (Augsburg na penale i Greuter), ali prvenstvo je kriminal, levitiram oko 14. pozicije i bliži sam opasnoj zoni nego ikakvim kalkulacijama za prvu ligu..
I dolazi nekakva vrsta javnog ultimatuma uoči utakmice protiv Auea, i ja dobivam 3:1 i upisujem prvu pobjedu nakon 5 kola. Istog dana Jurčić dobiva otkaz, ja se prijavljujem za posao...I popušim otkaz od St. Paulija

zbog koketiranja s Dinamom. I jasno, kriminalnih rezultata.
Na burzi vrlo aktivno, svatko malo padaju glave, od Beniteza i Mancinija do Stuttgarta, Zehcigera i Osijeka za koje sam se prijavio.
Naravno, sva tri me škartaju kao magare, i ja shvaćam da ću morati sniziti kriterije, a i dosta mi je čekanja, jako sam nestrpljiv..
I uzimam engleskog četvrtoligaša, Southend United..20. na ljestvici, žele ostanak u ligi.
Ekipa..Boli glava čim sam vidio postavu, kvalitetu, ma sve..Pomoćni trener mi je jedan od stopera kojeg ne bi stavio u igru ni da moram po propisima i tu mi još izbija paru iz džepa bezveze.
One dvije engleske linije od 4 igrača i dva krkana naprijed. Preuzimam klub dan uoči prve utakmice i odlučujem ništa ne mijenjati..Izvlačim 1:1 al uz neki odvratan osjećaj, niti je to moja igra, niti mi se sviđa, i ja rekoh sam sebi, ko ga jebe, idemo u totalnu rekonstrukciju.
Passing game, posjed, 4 3 3, do u detalje sam svakome u ekipi razradio zadatke..I prvo je bilo jako awkward, ali treće kolo tučem prvoplasirani Brighton 4:1 i sviđa mi se kemija.
Mnogo oscilacija, ali uživam. Imam fini broj prilika, odličan posjed (tiki taka alert

) za ove prilike i ovakve igrače, a utakmice završavaju s velikim brojem golova na obje strane.
Visim tu oko 15. mjesta, iako liga ima 24 kluba, pa je jedna od onih gdje te dvije vezane pobjede guraju 5 mjesta gore.
Al financije u klubu su živa strahota, tragedija. Na polusezoni mi lijevi bek odlazi s posudbe doma, a uprava nema 1000 funti da dovedem jednog kojeg sam htio

Tamo stavljam juniora, u međuvremenu jednog veznjaka pokušavam priviknuti na tu rolu i treniram u tom smjeru. Kao što rekoh, nemam ni za plaće a kamoli za transfere, odbijaju me na dnevnoj bazi rezerve Oldhama i Watforda, baš pojačanja nema ni da se na trepavice postavim.
Ali dobro, imao sam otprije dva odlična igrača na posudbi i oko njih baziram igru..Penjem se polako ali sigurno, vezane pobjede su sve češće, ja zadovoljan, atmosfera vrlo dobra i ja zaboravljam na muku koju ću mučiti na kraju sezone da sastavim ekipu.
Predzadnje kolo dobivam prvaka Port Vale u gostima i izbijam na 9 mjesto. Zadnje kolo zaostajem po bod za 7.Rotherhamom i osmim Burtonom. 7. mjesto vodi u playoff za treću ligu, što bi bilo jebeno jer sam ekipu preuzeo u borbi za ostanak..
Računica je jasna, moram u gostima tući Accrington, i treba mi remi iz njihove tekme, jedino tako prolazim.
I kako imam staaaru naviku da gledam samo match stats i komentatora, odlučujem da ću pratiti svoju utakmicu i tek na kraju pogledati jesam li upao. Na poluvremenu vodim 2:0, bodrim ih, tjeram da drže loptu da se ovi umaraju, i čekam tamo period oko 65. minute da obavim planirane zamjene svježine radi.
I naravno, 63,64. i 66. minuta 3:2 za njih, nisam ni pauzu uspio stisnuti. Do kraja prelazim na overload, frcaju prilike s obje strane, ali oni odnose uvjerljivu 5:2 pobjedu

I pogledam rezultat so ne utakmice..Naravno, 1:1

Al nema veze, sviđa mi se ekipa nekako i natjecanje gdje je tekma svaka 4 dana, i krećem u totalni remont svlačionice, nužan radi opasno ugroženih financija..
Najbolje igrače s posudbe ne uspijevam nagovoriti ugovorom, nema se para..Prodajem 4 prvotimca, a uzimam 5 klinaca od kojih su tri skautirani sa nekakve utakmice perspektivnih juniora, a dva su "naša"- Islamović i Vidović- oba napadača s odličnim ocjenama.
I u biti to je to, što se ekipe tiče, najslabija karika mi je bio golman jer je imao postotak obrana manje nego nadrogirani Šola, doveo sam nekoga Australca Cisaka na preporuku Bišćana kojeg sam zaposlio

A onom pomoćnom treneru sam htio prekinuti ugovor ali samo kao igrača, međutim otišao je skroz iz kluba pa sam morao nekakvog Clougga uzeti za pomoćnika, ocjene su ajme majko, ali kao veliki je navijač Southenda pa je došao za malo para.
Financije sam uspio regulirati djelomično, organizirao utakmice gledajući prvenstveno dobit od karata,uprava je zadovoljna s tim aspektom iako traže da još nekoga prodam, ali nitko mi ne želi kupiti po realnoj cijeni jer znaju da sam u financijskoj banani i tek treba vidjeti kako ću u novom prvenstvu proći. Bio sam hrabar pa kao expectations stavio ulazak u playoff jer mi je zbilja trebao koji dinar bar da ove mulce dovedem.
Kreće nova sezona! Čudno mi je malo, uvijek sam igrao s jak(č)im klubovima ali ovdje mi je baš super, sanjam proboj u treću ligu i da skinem možda kakav dobar skalp u FA/liga kupu. Jerbo sam tukao Liverpool na prijateljskoj i već mjesec dana navijači žive u ekstazi od toga.
Malo čudan podatak- u cijeloj sezoni nije mi se nijedan jedini crveni dogodio. Ni za mene, ni protiv mene.
Southend
