Evo završena je prva sezona sa Hajdukom. Predviđali su mi drugo misto na kojem san i završija, Osijek je prvak sa 65, ja iman 61, a Dinamo treći sa 52 boda. Iako iman samo 4 poraza u prvenstvu, koštalo me to šta san previše kiksava,uglavnom doma, jer iman 13 neriješenih u 33 kola šta je previše.

U Europi u prvom pretkolu izvlačim Sarajevo i prolazim sa 5:3(doma 4:0 pred 33 iljade, u gostima neugodnih 1:3)
2. pretkolo mi donosi  Steauu, i nakon obećavajućij 0:0 u Rumunjskoj, doma pušin 1:2 i opraštan se od Europe.

U kupu u polufinalu igran protiv Zagreba i u gostima izgubin 0:4(!!) šta mi je naveći poraz u sezoni, u uzvratu doma nakon 45 minuta iman 2: vodstvo i euforiju,ali nažalost, stalo je samo 2:0 i tako se pozdravljam od Rabuzina.

U prvenstvu san ima niz od 6 pobjeda na početku te zadnjih 12 utakmica bez poraza,uzalud sve,Osijek suvereno i zasluženo prvak.
Prvi strijelac mi je omiljeni Maglica, slijede Kiš i Bencun(iznenađenje pred kraj sezone) koji su većinom ulazili s klupe. Zanimljivo da je Nižić zabija 5 golova,isto koliko i Vuković. Ponajbolji igrači su mi iz obrane, stoperski par Nižić-Milović(Maloča je prodan,a Milića vidin ka zadnjeg veznog ), te Avdija koji ka desni bek ima 7 golova i 10 asista,respekt majstore.

Nakon prodaje Maloče,novog ugovora kojeg san sebi smanjija, potpisa novih sponzore te naravno bez ikakvih dolaznih plačenih odšteta, uprava mi daje vrhunskih 65 iljada za transfere, eto sada san sazna da je Brbić sa Brača.

Ništa, oslanjam se na ono šta iman, iman nekoliko obećavajućih mlađih talenata, mislin priključit kojega sada u novoj sezoni. Naravno iman većć onih koji su prirasli HNL te žele u bolju sredinu (Mladoženja,Caktaš,Blažević,Milović).

Nije lako, ali eto gura se,lakše je kad se vodi Hajduk.