odigrao kratku karijeru s Houstonom
htio sam probat MLS i bilo mi je svejedno s kim krenut, pa sam krenuo kao nezaposlen... nakon 4 mjeseca se javio Houston i ok, uzmem ja njih. Bili su na dnu Istocne divizije i uz malo svoje 4-2-4 taktike sam se brzo vinuo u sredinu tablice, ali nedovoljno da izborim playoff. No, ekipa kao ekipa uopce nije losa, jer su se godinu prije kvalificirali u sjevernoamericku Ligu prvaka (Ameri imaju 4 kluba)... tu sam lako prosao skupinu s prvakom Gvatemale i Salvadora i u cetvrtfinalu s 1:1 i 0:0 prosao meksicku Santos Lagunu (cetvrtfinale je i inace meksicko-americki obracun). U polufinalu sam prosao Salt Lake City i onda u finalu tukao Seattle s ukupnih 4:1
... Amerikanci po prvi put osvajaju kontinentalni naslov, a i ja po prvi put nakon CM4 valjda
krene sljedeca sezona, njuskam, skautiram, trazim igrace, dovodim igrace, prodje i famozni Draft i onda slijedi zloglasna registracija ekipe za sljedecu sezonu i tamo padnem u zamku Salary capa
... salary cap je 42 000 €/tjedno, minimum je 15 igraca, sto znaci da imam manje od 3000 €/tjedno za placu pojedinog igraca... one koji se ne uguraju u salary cap ne mozes nikome ni posudit ni nista, vec su jednostavno otpusteni iz kluba
... ok, izgubio sam tako 4-5 manje bitnih igraca, ali nije mi bilo drago...
krene druga sezona i na svoje zaprepastenje shvatim da ja, iako sam branitelj naslova, ne sudjelujem u sjevernoamerickoj Ligi prvaka
... dobro, pregrmim to teskom mukom, krene sezona, drzim se vrha tablice, lahko ispadnem iz kupa (americki kup je pravo giant-killer natjecanje, u polufinalu obje sezone su se naslo po tri non-MLS kluba)... na kraju zavrsim ligu kao treci u Istocnoj konferenciji, igram polufinale konferencijskog playoffa i blesavo ispadnem od Columbusa 2:2 zbog gola u gostima...
u medjuvremenu krene Svjetsko klupsko prvenstvo (igra se u Maroko) i u cetvrtfinalu lako tucem prvaka Azije, saudijski Al Faisal s 2:0... u polufinalu u najboljoj utakmici svih vremena tucem Boca Juniors isto s 2:0, nakon sto su pogodili cetri stative i nakon sto sam veci dio utakmice proveo stijesnjen u petercu ispred svog golmana. U finalu igram protiv Man Cityja, primim rani gol, poniste mi gol za 1:1 zbog nepostojeceg ofsajda
, u drugom poluvremenu se sasvim otvorim, krenem s Houstonom u totalni juris protiv pobjednika europske LP i onda primim drugi gol iz kontre... zaradio hrpu novaca, uprava presretna, ja drugi na svijetu
pripreme za trecu sezonu, skoro nikog ne dovodim jer znam da ce me sjebat Salary cap i onda dodje dan kad se treba registrirat momcad i salary cap je smanjen
... pola sata sam isprobavao razne varijante, kako sto vise solidnih igraca ugurat u salary cap, ali nisam uspio... na kraju sam stisnuo da pomocnik automatski izabere ekipu (to je bio jedini nacin da se slozi ekipa od minimalno 15 igraca koji udju u Salary cap) i prodje registracija i shvatim da sam ostao bez prvog golmana, bez prvog stopera, bez rezervnog veznog, napadaca i tako... onda sam popizdio i izasao iz igre. Nema sanse da cu igrat to sranje: em me jebu sa Salary capom, em mi ne daju branit naslov u LP. Sorry, dva prevelika minusa kod mene
liga nije previse teska, ali igrati ima ima smisla samo ako slozis ekipu od 10 pickova iz Drafta tj. dojucerasnjih juniora, te jeftinih i nezahtjevnih mladjih igraca... jos dva starija igraca i to je to da udjes u Salary cap. Nema gradjenja ekipe na normalan nacin... nije to za mene