Igram se menadžera u engleskom klubu Torquay United. Sedam sezona je već iza mene. Preuzeo sam ih u trenutcima kada su bili najlošiji klub četvrte engleske lige, a njihov budžet od 400 tisuća eura bio je među lošijima u igrici. Pet sezone mi je trebalo da se domognem treće lige, a samo dvije da se domognem druge lige. Međutim, ono što se događalo na kraju pretprošle i prošle sezone je za posebnu priču...

Prve sezone u četvrtoj ligi bile su klasika. Nije se imalo novaca za neke transfere, dovodilo se igrače bez odštete ili bi za manju odštetu došao kakav kapitalac iz HNL-a. Svojedobno sam u momčadi imao Matu Bilića koji je došao iz Splita, a i Didu sam uspio nagovoriti da stane među vratnice. Bilić je bio na zalasku karijere, realizacija više nije bila ona prava, ali bio je najzaslužniji za našu promociju u treću ligu. S vremenom sam rastao kao klub, ponajviše na financijskom aspektu i u jednom sam trenutku iskoristio fenomenalnu priliku koju je pružalo tržište, bez odštete doveo sam Joea Colea, a za sitnu odštetu došli su mi Juninho i William Gallas. Za 420 tisuća eura kupio sam golmana Steelea koji je u međuvremenu postao povremeni reprezentativac Engleske, a iz Catanije mi je za 570 tisuća eura došao Talijan Marco Biagianti. Bio je to novi i jači Torquay United, s tom sam ekipom trebao ušao u treću, ali ipak ne i u drugu englesku ligu. Ekipa koja je u svakoj liniji imala barem jedno prepoznatljivo i poznato ime nije uspjela ostvariti promociju u drugu ligu, jedne smo godine zapeli u polufinalu doigravanja, a druge u finalu doigravanja s time da smo ostali "kratki" za samo jedan gol (izgubio sam od Portsmoutha 1:0). Veći dio vremena provedenog u trećoj i četvrtoj engleskoj ligi proveo sam forsirajući romb, ali ne onaj Krune Jurčića. Engleski stil nogometa zasniva se na krilima i njihovim ubačajima u šesnaest metara i tako sam i postavio igru. Takvom sam formacijom imao premoć i kontrolu na sredini terena, no kasnije se pojavila potreba za nečim većim...

Gallas, Juninho i Cole otišli su u mirovinu, a nismo uspjeli u svom naumu proboja u drugu englesku ligu. Staloženo sam to prihvatio i počeo slagati ekipu koja bi morala konačno ući u drugu englesku ligu. Uoći početka zadnje sezone u trećoj engleskoj ligi financijsko stanje izgledalo je ovako: trenutni budžet bio je 1,5 milijuna eura, na plaće se po utakmici trošilo 58 tisuća eura, sponzor je za svaku utakmicu davao 10 tisuća eura, a prihod od ulaznica iznosio je 108 300 eura. S druge pak strane, petorica igrača odlazila su u mirovinu nakon te sezone i bilo je jasno da ću nešto novaca morati potrošiti u svrhu obnove kadra. Kada sam u obzir uzeo činjenicu da ću na plaće igrača tijekom cijele sezone potrošiti skoro 2 milijuna eura i da će mi prihod od sponzora i ulaznica sveukupno iznositi 2,2 milijuna eura bilo je jasno da ću, ukoliko ne uđem u drugu ligu, biti u rashodu od 300 tisuća eura. Da bi se ovaj projekt nastavio ključno je bilo ući u drugu ligu i jača aktivnost na tržištu bila je neminovna. Osim kvalitete trebala mi je i kvantiteta jer sam imao premalo mogućnosti rotiranja za neke ozbiljnije stvari. Doveo sam napadača Manea za 880 tisuća eura, bio je to jedan jak, ali statičan napadač i kada sam vidio da je Soudani bez ugovora nisam se uopće dvoumio. Soudaniju sam ponudio plaću u iznosu od 24150 eura po utakmici i došao sam do izračuna kako bi me jedna godina njegova ugovora koštala 845 tisuća eura, što je u svakom slučaju manje od troškova prouzročenih dolaskom Manea koji je u mom klubu odigrao dvije utakmice i zabio jedan gol. U ljetnom prijelaznom roku doveo sam još polušpicu Huga, igrača s 35 godina, igrača koji nema brzinu, ali ima dobru završnicu, dobar udarac, dobru kratku loptu i dobru kontrolu lopte.

U sezonu sam krenuo lošije i nakon nekog vremena bio sam prisiljen mijenjati taktiku. Zašto? Zato što je jedna od osnovnih karakteristika 4-4-2 romba ta da središnji vezni igrači pokrivaju prostor iza leđa beka kada on ode naprijed. Pozicija središnjeg veznog igrača tada je slobodna i polušpica ima zadatak da se vrati nazad i pokrije tu poziciju. Dakle, pozicija polušici je dosta osjetljiva i traži igrača sposobna igrati u oba smjera, riječnikom igrice, traži "box to box" igrača. Hugo je bio dosta spor i nisam ga htio trošiti u defenzivnim zadatcima. Zato sam sukladno profilu igrača koje sam imao na raspolaganju promijenio taktiku i počeo igrati u formaciji 4-2-3-1. Bekovi nisam slao naprijed i tako sam Huga potpuno oslobodio defenzivnih zadataka. Ono na čemu samo posebno inzistirao bio je ulazak krila u sredinu kao i napad preko oba boka. Počeo sam ostvarivati bolje rezultate, jednostavno sam uvidio kako u formaciji 4-4-2 romb u velikom broju slučajeva imam manjak igrača u sredini i kako dva napadača ne dobivaju puno lopti, jednostavno su bili odsječeni od ostatka momčadi jer sam u sredini terena gubio taktičke bitke. 4-2-3-1 formacija pokazala se kao pun pogodak jer sam u prvih 11 imao dva defenzivna vezna, od kojih je jedan bio ofenzivniji, drugi defenzivniji, a to je upravo ono što odgovara ovoj formaciji. Soudani nije krenuo dobro, nije funkcionirao u paru s drugim napadačem i zato sam ga na početku povremeno stavljao na lijevo krilo u formaciji 4-5-1. Znao je podvaliti koju dobru loptu, ali bilo je jasno kako on treba biti jedina špica u vrhu napada što sam i dobio sa formacijom 4-2-3-1. Obrana stoji nisko, stoperi započinju gradnju napada, bekovi defenzivno odrade svoj posao, jedan od dvojice defenzivnih veznih zna često šutirati prema protivničkim vratima, općenito gledano, oba defenzivna vezna pokrivaju veliki prostor između dva kaznena prostora, dobio sam na fleksibilnosti momčadi i čvrstini obrane.

Na zimu sam doveo polušpicu Hyka, igrača koji je trebao poslužiti kao zamjena ostarjelom Hugu. Igrač je to koji je bio brži od Huga, ali imao je slabiji šut, tehniku i kratku loptu od njega. On se naposljetku nije pokazao kao dobitak, osim izrazite brzine, ništa posebno nije ga krasilo. Krila su znala probiti bok, ući u sredinu i dodati mu, a on bi znao promašiti izglednu priliku, toliku je lošu završnicu imao. Biagianti mi je na kraju sezone odlazio u mirovinu, ali pronašao sam vrhunsku zamjenu za njega, Brazilca Amarala, igrača iznimne brzine, tehnike, udarca, dodavanja, ubrzanja i pregleda igre. Doveo sam još golmana Danija Jimeneza i desnog bočnog Pisana, igrača iznimne brzine koji mi je odlično poslužio u rezervnoj taktici 4-3-3. U četvrtom sam mjesecu probio budžet i do početka šestog mjeseca imao sam minus od 350 tisuća eura, ali to nije bilo iznenađenje i nakon obilatog trošenja novca u zimskom prijelaznom roku (što je zapravo bilo potpuno preuzimanje rizika jer sam polusezonu završio na petom mjestu), sam znao da će se to dogoditi. Ipak, vjerovao sam kako će to sve nestati kada i ako uđemo u drugu ligu, vjerovao sam kako ću zapravo biti na dobitku. Prodao sam Hyku za 556 tisuća eura, desno krilo Macklina za 418 tisuća eura, a Hernandeza za 585 tisuća eura u Leicester. Naposljetku sam kroz doigravanje izborio drugu ligu, u finalu doigravanja bolji bio od Doncastera, makar sam u kasnijoj fazi sezone doživio mali pad jer su mi se ozlijedila obojica defenzivnih veznih što je bio poseban udarac na moju 4-2-3-1 taktiku. Srećom, imao sam već uvježbanu 4-3-3 formaciju gdje obranu čine četiri braniča tri igrača sredine i jedan napadač, dok u napadu sudjeluju jedan branič, tri igrača sredine i tri napadača. Treba reći kako sam ispao u prvom kolu kupa nakon produžetka od Barneta (3:2), ali da sam i došao do 3. runde FA Cupa gdje sam igrao protiv Sunderland i postavio jednu izrazito defenzivnu, kukavičku formaciju gdje su samo polušpica i napadač smjeli prijeći centar. Izgubio sam 2:0, oni su imali 11 udaraca na gol (3 u okvir), a ja 3 udarca na gol (0 u okvir).

U konačnici druga liga! Soudani najbolji strijelac kluba sa 14 golova u 48 nastupa, Amaral najbolji asistent kluba s osam asistencija. Zadatak je ostati u ligi. Treneri na razini šeste lige, infrastruktura na razini četvrte lige, momčad slabija nego prije godinu dana jer sam neke morao prodati kako bih mogao opstati u drugoj ligi, a  neki su se i umirovili... Uprava je škrta, sponzor je nepovjerljiv, skauti su loši, a nemam novaca za bolje, momčad je nešto lošija nego što je bila u trećoj ligi, očito je da ću morati postaviti neku defenzivniju taktiku za novu sezonu. Kadar ću pokušati obogatiti igračima s posudbe i bez ugovora. Budžet mi je sada 1,1 milijuna eura, što je 700 tisuća eura više nego na samom početku moje karijere u Torquay Unitedu. Na samom početku nisam si postavio nekakve ciljeve, ali sada vidim da će odlično biti ako postanem stabilan drugoligaš, a možda kroz FA Cup, izborim i Europu. Znate da jače momčadi uvijek igraju sa slabijim kadrom to natjecanje i da mnoge slabije ekipe dođu do iznenađenja! Držite mi palčeve!