Inače, uzeh Chelsea...
Čisto navijački...
Sad će se nać neki pametni i reć da je s njim prelagano...
Ali, bas i nije. Prvenstveno zbog dosta stare ekipe, zbog vrlo malog broja engleza u momčadi te ne prejakog veznog reda (Dok se Essien nije vratio, DMC mi je bio Oriolu Romeu, Ramires je u rangu Bosingwe kada ga staviš na mjesto veznjaka i tako to)...
Nebitno...
U prvoj sezoni osvojim sve. Ni sam neznam kako, Napoli(3-1,2-1), Bayern(2-2,2-0- tu sam se nakon prve pomirio sa ispadanjem, ali Torres je opravdao svoje milijone), Barcelona (1-0,2-0) i na kraju Real 2-1. Premiership jedva osvojio u zadnjem kolu (trebala mi pobjeda, a gubim 1-2 na poluvremenu, završava 4-2)...
Od pojačanja sam uzeo Neymara i Bainesa iz Evertona, DL, englez, idealna stvar ako uzmete u obzir da je Cole bio jedino pravo rješenje tamo. Kovačića sam platio 2,5m€, ali on dolazi tek nakon kaj 18 napuni.
Druga sezona, Abram daje za tajtl čelenđ 70m, te kupujem samo Snajdera... Za 36. Ostatak stoji u kasi.
City poludio posto nije nista osvojio, preoteo mi Lukicu za 40m€, Montoliva su uzeli i jos, brat bratu, 10 skupih pojačanja.
I onda komjuniti šild, nabrijani City me dobije na penale, ali im u prvenstvu usred grada Manchestera očitavam lekciju 0-3 uz 2 gola Sneijdera.
Ali, zapravo, bit svega ovoga je bila... Da sam dva puta izvukao GNK. U prvoj sezoni pobjeda i X, u drugoj prvo 4-1, pa redom padaju PSG (2x 5-0) te Olimipijakos 4-1. I onda, nasred Londona, Chelsea- Dinamo 1-2.
Samo htjedoh reći, ne napadajte krunu, radi dobar posao.