aj dobro, kad sam vec tu:


dakle, krenuo kao nezaposlen, sve u nadi da cu se polako probijat klubovima i ligama, dok me ne uzme netko jak, velik i bogat (citaj: Ajax, PSV ili Bayern)... no, nakon par mjeseci mi posao ponudi HSV, nesto su bili u krizi... zavrsim prvu sezonu s njima na 12. mjestu i dam ostavku, kao idemo dalje. Onda sam dosao u Thun, koji je taman ispao iz prve svicarske lige. Thun je bio savrsen izbor, bas onaj tip kluba koji trazim kad se igram u "Modeu": frisko ispali iz lige, vecina igraca je jos tamo, treneri su na mjestu, klub je relativno jak i bogat sa solidnim uvjetima. Sve to ti daje ogromnu prednost u odnosu na konkurenciju. Osvojit drugu ligu i pokrenut zamasnjak pozitivnih dogadjanja oko kluba bi trebao biti pickin dim. No, ne lezi vraze, sezona s Thunom nije isla po ocekivanjima, doveo sam par mladih dobrih igraca (super-talente za slabije lige obavezno trazite u francuskih prvoligasima, kad im istekne ugovor s 18-19 godina), no nikako krenut u neku seriju. Zavrsio sam na losem 3. mjestu druge lige i prije no sto ce uprava izgubit strpljenje sa mnom, dao sam ostavku.

Onda me uzeo Mainz, koji je taman ispao iz 1.BL. Jos dva-tri dobra mlada Francuza i drugom ligom sam se doslovno prosetao, sve po receptu. PRVI NASLOV. Krajem sezone sam sam otisao iz Mainza, jer mi nisu nesto napeti

pa me uzeo Sion, koji je sezonu prije zavrsio na losem 9. mjestu. Tamo sam ostao 4 sezone i zavrsio redom cetvrti, drugi, prvi i prvi. DRUGI I TRECI NASLOV. Stvario sam sjajnu mladu momcad s prosjekom godina 22. Igrao odlicno i u Europi, dosao u 1/4 finale EL, tukao Fenerbahce 5:0 u Istanbulu  Onda sam otisao, jer sam jednostavno postao predominantan u Svicarskoj.

pa me uzela Hertha, koja je ispala iz prve lige. Hertha je trebala biti taj klub, klub s kojim cu provest vecinu sljedeceg vremena. Imali su cak i nesto novaca, doveo sam par igraca i opet se prosetao 2.BL. CETVRTI NASLOV. S obzirom na uvjete, ogroman stadion, financijsku situaciju i potentnu momcad, ocekivao sam da cu Herthu konacno pretvorit u velesilu njemackog nogometa. Krene prvoligaska sezona i ja se mucim i mucim, dobijem, pa tri izgubim, nikako ustalit ni sastav, povezat tri dobra rezultata. No, opasno sam visio cijele sezone i na kraju zavrsio na 15. mjestu, doslovno se spasio 7 minuta prije kraja. Onda sam malo gledao momcad, igrace koje bi mogao dovesti na free na ljeto te, na vlastito razocaranje, skuzio da nema tu kruha i da me ceka jos jedna krajnje neizvjesna sezona. I odem ja iz Herthe slomljenog srca

onda me je, kao totalnog autoriteta i covjeka koji zna kako se radi u Svicarskoj, uzeo Xamax. Xamax ima sugar daddyja, daju ugovore od po 50 000 €/week (u mom sampionskom Sionu su najbolji imali po 10k€/week). Nikakav problem dovest igraca. Prve sezone sam zavrsio drugi, druge sezone sam bio prvak i osvojio kup. PETI NASLOV. Vlasnik kluba je neki bogatun koji svaka dva-tri mjeseca da klubu po 7-8 mil. € da ga odrzava na nuli. S takvim ugovorima to je ocekivano. Onda sam ja kao dovodio nekakve jeftinije igrace (a jednako dobre) i predlozio vlasniku da otkupi stadion, pa da cemo ga prosirit. Nek ta silna lova ide u klupsku infrastrukturu, a ne u place  Razmisljajmo na duzi rok  U pauzi izmedju druge i trece sezone sam malo gledao konkurenciju (Basel i YB Bern) i zakljucio da cu opet osvojit naslov. Pa sam dao ostavku, jebo Neuchatel, nes ti grada

nakon par dana me uzeo Schalke. I konacno momcad na mjestu: jaki ko zemlja, stadion, bogati, top uvjeti, cak ni u real-life nemam nista protiv njih. Prethodnu sezonu su zavrsili na katastrofalnom 5. mjestu, pa su pozvali mene. I krene sezona, dovedem nekog Ceha iz Nizozemske u spicu napada, tip zabija kao na traci. Rezultati sareni, no gazim i u Europi i u kupu, tablica je stisnuta, guzva, dvije pobjede za redom i odmah si medju prva tri. Dodje mi Köln u 12. kolu i razbije me doma na kontre 1:4. Okej, nista strasno, desi se. Drugi dan mi kreteni daju otkaz  E, ako tad nisam razbio kompjuter necu nikad

totalno demoraliziranog me u zimskoj pauzi uzme becka Austria, jadni su bili posljednji na tablici. Opet malo sredim taktiku, izbacim par nepotrebnih igraca, nisam cak ni nikog doveo i na kraju sam zavrsio 6. Jos me drzalo razocaranje od otkaza u Schalkeu, pa se nisam nekako mogao koncentrirat na stvaranje rezultata s Austrijom. Veliki gubitak za njih

Cinilo se da je Njemacka za mene ukleta zemlja

na polovini sljedece sezone mi se nudi Stuttgart. Vise par bodova od zone ispadanja. Skromno i bez nekih velikih ocekivanja zavrsim sezonu kao 12. Kontam: dva tri remija, dva poraza i letim. U prijelaznom roku sam doveo samo madjarskog golmana i nekog ML na free iz Reala i odlucio da necu igrat 4-2-4 (krilni napadaci vrlo visoko postavljeni), vec da probam s 4-4-2. I onda kad je krenulo: od treceg kola sam zasjeo na prvo mjesto i vise se nisam micao. Momcad se preporodila. Nesto nevjerojatno. Dva pojacanja i minorna promjena taktike. Glavni konkurent mi je bio Schalke, no uspio sam odbiti sve napade tih debila. Tako sam u drugoj sezoni osvojio duplu krunu u Njemackoj. SESTI NASLOV. Na kraju sezone mi je otisao standardni napadac, nije htio produzit ugovor, doveo sam dva nova, platio 10 mil. € za nekog klinca iz Brazila i mali rastura. Doveo sam jos pojacanje u sredinu terena, dva-tri mlada kao back-up i sad sam bar 30 posto jaci no lani. Govore rezultati: superkup protiv Schalkea (patite, bijednici) i u prvenstvu imam 6 pobjeda u 7 kola. Cini mi se da ce glavni konkurent ovaj put biti Bayern. Jak sam ko zemlja. U LjP sam u skupini tukao Juve i Atletico M. u gostima, iako sam tek treci nositelj i zapravo nista od mene ne ocekuju. Sredio sam financije, stadion od 60 100 je stalno pun, a 1.1. prodajem DR u Chelsea za 29 mil. € (imam talentiranog klinca u rezervi, nek igra on). Gazim...